Srodna duša?

Srodna duša ne postoji.

Katolička vjera ne poznaje srodne duše.

Mi poznajemo Božju providnost i našu slobodnu odluku prepoznavanja možemo li s nekom osobom ostvariti smisao života, a to je svetost (raj, vječni život nakon ovozemaljske smrti).

Današnje, New Age-ovsko poimanje, usađuje postojanje srodne duše kao datost. To bi značilo da na ovome svijetu postoji samo jedna osoba za nas i ona može biti na bilo kojem mjestu na svijetu. Prema tom shvaćanju, ako ne upoznamo tu jednu jedinu osobu i ne budemo s njom, bit ćemo nesretni cijeli život jer nam nijedna druga osoba ne može pružiti ljubav, sreću, podršku i sve ostalo što podrazumijeva ljubavni odnos.

Ako živite u Hrvatskoj, a vaša srodna duša na Novom Zelandu, prema ovom shvaćanju morate biti svjesni da je vaša srodna duša možda na Novom Zelandu i morate naći rješenje za susret. U najmanju ruku, morate stalno biti u nemiru, u pitanju je li svaka osoba suprotnog spola koju sretnete vaša srodna duša jer imate samo jednu šansu. Iz samo ovoga vidljiva je suludost ovog vjerovanja jer:

1. Na svijetu je milijun i milijarde različitih mjesta na kojima neka osoba može biti. Ne možete voditi računa o nekome ili uzimati u obzir nekoga na Havajima ili Novom Zelandu kad morate živjeti svoj život u svagdašnjici. Ne možemo živjeti u oblacima. To vam govorim ja koja sam, uz praktičnu katolkinju, idealist i romantičar, pomalo sanjar, i stalno nešto promišljam. Želim reći, nije da ja nemam neke fiks ideje ili predodžbe kako bi neka osoba iz drugih krajeva bila baš po mojoj mjeri. Možda imam i konkretnu osobu u glavi. I ja sebe moram podsjetiti. Katoličanstvo je vjera u kojoj morate biti vjerni u svojoj svagdašnjici. U njoj možete i morate djelovati. Ne može naša svagdašnjica, pa i odnosi u njoj, prolaziti pokraj nas dok mi maštamo o nečem drugom. To nikako ne znači da se možda nećete upoznati i vjenčati s nekim s Novog Zelanda. Možda i s tom osobom za kojom patite. Ne treba biti zatvoren ljubavi, a otvorenost Bogu koji djeluje i putem muško-ženske ljubavi otvara mogućnost nastanka različitih priča i okolnosti. Poanta je da ne budete frustrirani zato što ne možete ovo ili ono ili zato što nije ovo ili ono, nego da djelujete u svojoj Galileji pa kamo god i kuda god vas to odvelo.
2. Tko će financirati naš obilazak svijeta u potrazi za srodnom dušom? Vaši influencerski angažmani na društvenim mrežama? Zar to ne bi bilo pomalo traćenje života i promašaj smisla života? Bog nas poziva ljubiti onoga tko je pred nama, a ne onoga koga ne vidimo.
3. Definira li smislenost ili promašenost života susret s jednom osobom, točno određenim drugim ljudskim bićem? Ne definira. Smisao ili promašenost života definira jedino Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek, odnosno činjenica jesmo li na putu svetosti ili mimo njega. Zašto? Zato što je ovaj život prolazan, ali o njemu ovisi gdje ćemo provesti Vječnost. Dobili smo ulaznicu: Isusa Krista. Mi moramo odlučiti hoćemo li je upotrijebiti. Drugo ljudsko biće može obogatiti naš život i pomoći nam da vršimo Božju volju za naš život (npr. brak), ali ne može ona biti naš bog o kojem ovisi je li naš život promašen ili ispunjen.
4. Što ako se vjenčate u Hrvatskoj, a onda vam se na medenom mjesecu u Španjolskoj učini da ste upoznali svoju srodnu dušu kad sretnete kuhara paelle u hotelu u kojem odsjedate? Tog kuhara smatrat ćete svojom srodnom dušom ili kušnjom za vaš brak? Poanta je da ne možete pogaziti obećanje i dar vjernosti kojeg ste dali, kao i to da ne postoji srodna duša.

Bog nam šalje različite osobe na našem životnom putu. Ne mislim nijekati činjenicu da će nam s nekim osobama biti posebno, dok će nam drugi biti tlaka. S nekima ćemo se slagati bolje, s nekima malo lošije. Možda ćemo kod nekoga tolerirati neki nedostatak koji ranije u životu ili kod neke druge osobe ne bismo. Možda s nekom osobom, koja nam se pojavila kasnije u životu, ranije ne bismo mogli biti ni prijatelji, a na kraju smo sklopili ženidbu s njom. To je tako jer ne postoji srodna duša. Da postoji, ne biste dali šansu većem broju ljudi. Nećete se vjenčati sa svakom osobom s kojom popijete kavu, a da srodna duša postoji ne biste pili kavu s drugim ljudima, ne biste im davali šansu.

To sve nije dokaz postojanja srodne duše, nego toga da se Bog brine za nas u svojoj Providnosti, a da mi imamo slobodnu volju i biramo što ćemo u suradnji s Njim. On je u svojem sveznanju i gospodarenju nad vremenima i vjekovima stavio nekoga u namisli za nas. Surađujući s Njim, možemo prepoznati tu osobu koja će nam pomoći ići k Njemu. I mi ćemo to u žargonu možda zvati srodnom dušom jer će u nama odsijavati Božja milost koja nam je darovala neku osobu s kojom nam je lijepo. Bit ćemo svjesni toga ili bismo trebali biti svjesni da je to Božje dobročinstvo.

Pri tome vam treba biti i zabavno i zanimljivo i odlično i privlačno. Kako ćete provesti život s osobom koja vam nije privlačna? To neće biti glavni kriterij, ali ne možete ni biti s osobom koja vam izaziva mučninu. Kako ćete stvoriti obitelj s nekim za koga biste radije da vas i ne dotakne?

To je onda prava, odgovarajuća, osoba za nas, a ne naša srodna duša.

Poanta je da svaka osoba ima nešto lijepo, ali mi biramo prema svojim preferencijama, navikama, karakteru, vrijednostima, stupnju privlačnosti i sl. U različitim fazama života, u drugim životnim okolnostima, na različitom životnom prostoru, na drugom radnom mjestu, vjerojatno bi i naši izbori bili drukčiji. To nije razlog za očaj, nego upravo suprotno: za olakšanje. I za to da još snažnije prigrlimo onoga s kim smo u braku.

A ljudi u vezama mogu ostaviti jedno drugo. Ako to nije pravo i ispravno (a gore imate objašnjeno što je smisao međuljudskih odnosa: vječni život), a ni zabavno, napravite to. Veza nije sakrament i nema značaj braka.