Dragi posjetitelji bloga,

nakon dugo razmišljanja, odlučila sam krenuti s pisanjem bloga.

Ukratko, blog se bavi vjerskom i bioetičkom tematikom te ekonomskim i ostalim društvenim kretanjima, a bit će pisan pod pseudonimom.

Sažetak bloga, tj. njegovi osnovni naglasci su:

• blog katoličke cure o vjeri i društvenim zbivanjima
• uspjeh je ostati vjeran Bogu
• sloboda nije činiti što želimo, nego ono što je ispravno
• ljubav je odgovornost za drugu osobu uz slobodnu odluku
• ljubav je slobodno predanje sebe drugoj osobi. Ljubav nije želja za posjedovanjem druge osobe, nego želja za predanjem sebe drugoj osobi
• “Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti”
• moli&radi
• vjera&djela
• red, rad&disciplina
• svi smo pozvani na svetost
• svaki čovjek ima darovano dostojanstvo djetet Božjeg, bez obzira koliko to dostojanstvo uprljao
• osuđujem grijeh, a ne grješnika. Mrzi grijeh, ljubi grješnika
• čovjeka ne definiraju i ne obilježavaju zauvijek njegovi grijesi koje je okajao
• ako nekome želiš dobro, onda mu ne možeš reći da prihvaćaš njegovu odluku o bacanju pod vlak (bacanje pod vlak = doslovna radnja, ali i svaka nemoralna, štetna ili glupa ideja koja čovjeku padne napamet)
• #integritet
• 👨+👩=👨‍👩‍👦
• djecu odgajaju roditelji
• Bog ima plan i taj je plan odličan! 

Duh Sveti svakome daje različite talente i nadahnuća kako bi ih čovjek koristio za svoj boljitak i razvoj društva, a to ne može bez suradnje s Bogom. Bez suradnje s Bogom, korištenje talenata svede se na trčanje za samoostvarenjem i svjetlima reflektora. Znamo kako to nije smisao našeg života. Dapače, moramo izgubiti svoj život kako bismo ga zadobili.

Svaka odluka, ali i svaka okolnost, usmjerava čovjeka prema otkriću i odgovornom korištenju talenata za određenu svrhu, kao i za otkrićem smisla života.

Kretanje putem smisla života je različito. Svatko mora otkriti koji je njegov način jer svi možemo biti Božji suradnici kojima će On činiti dobro na ovom nesavršenom svijetu. Smisao života je upoznati Boga koji je ljubav.

Vjera i Crkva sastavni su dio mog života od rođenja. Prvo kroz odgoj, a onda i kroz moju odluku življenja i prihvaćanja katoličkog nauka i moralnih principa jer je to jedini ispravni i smisleni put bez kojeg nema vječnog života i bez kojeg čovjek ne može biti sretan. Sve ostalo je nedovoljno. Oni su sastavni dio mene i mojih postavki, jednako kao i moja obitelj. Znam koliko bih bila siromašnija osoba da nemam ovakve temelje.

Ono što se računa su djela, a tako i u vjeri. O vjeri nije dovoljno pričati, nego prvenstveno živjeti i ponašati se onako kako ona uči te tako biti primjer, zapaliti malu iskru kod nekog. Za to su potrebni odgoj, disciplina (samokontrola), odluka za življenjem ideala, ljubav, molitva i sakramentalni život te Božji blagoslov, a manje priče i “predirektnog napada pričom o stavovima”.

Riječi potiču, djela privlače.

Živimo u izazovnim vremenima.

Pojmovi “sloboda”, “pravo na izbor” i “ljubav” nikada nisu bili više zloupotrijebljeni. Čovjek može sve u ime “slobode”, može izabrati što god želi, ali društvo nikada nije bilo bolesnije, tjeskobnije i beznadnije. To je posljedica izbacivanja Boga iz života jer tada čovjek ne postaje slobodan, nego zatočen.

Moj cilj je podsjetiti sve nas na dostojanstvo, na dar i čudo života, na ljepotu i bitnost gledanja čovjeka kao bića s fizičkom, socijalnom, duhovnom i duševnom razinom koje treba hraniti kako bi čovjek mogao biti zdrav.

Nadam se kako će moja razmišljanja potaknuti i vas na djelovanje, razmišljanje i širenje zdravog pogleda na život. Želim vam da, u bilo kojem zanimanju kojim se bavite, bili poslodavac ili zaposlenik, pronađete svoj smisao i odgovorite na poziv na koji smo svi pozvani: svetost.

Bitno je istaknuti kako smatram nezamjenjivo važnima te priznajem svaki zarez i zarezić službenih stavova, nauka i dogmi Katoličke Crkve. Ako se netko smatra nadahnutim Duhom Svetim, a ne priznaje istine i nauk vjere, ne radi se o nadahnuću Duha Svetoga. Shodno tome, za tumačenje Svetog pisma vas upućujem svećenicima, redovnicima, biskupima, kardinalima i Papi. Oni su mjerodavni za to. Drugi počesto svoje tumačenje svedu na emocionalnu razinu što vjera nije.

Osoba koja ne usmjeri svoju vjeru i razvoj u ispravnom smjeru, usmjeri je prema duhu relativizma, emotivizma, “duhovnosti” i new age-a, a to je postao problem i među katolicima jer vjera:

• nije emotivizam s cilljem kako bismo se dobro osjećali pa činili što želimo – emocije su nestalna, subjektivna kategorija (ali važno je znati kako su zrele emocije bitne za život u punini)
• nije bijeg od stvarnosti i odgovornosti u kratkotrajne zanose niti tradicijski folklor (nego je snaga za preuzimanje odgovornosti, donošenje odluka i življenje prema nauku u svakodnevnom životu – vjerodostojnost&integritet, nada u vječni život i istinski susret i odnos sa živim Bogom)
• nije ni puko zadovoljenje pravila “reda radi” i razumsko licemjerje kojim ćete biti vrjedniji od drugih (nego je življenje prema katoličkom moralnom nauku te sakramentalnim životom od nezamjenjivog značaja za spasenje duše i razvoj osobnosti)

Bogu hvala na životu i hvala Mu što me cijeli život prati svojim blagoslovom. Njemu jedinome pripada sva čast i slava oduvijek i zauvijek! Bez Njega ne bi bilo ni ovog bloga.

Sjetite se i mene u svojim molitvenim nakanama.

Svako dobro,

Desert Rose 🙂