Ponekad dojadi skretati pogled s tuđih pogrešaka ili grijeha u smislu pružanja novih prilika, okretanja drugog obraza ili traženja u drugome naznaka njegovog dostojanstva – slike Božje.
Možda vam može pomoći to da je puno gore biti osoba od čijih pogrešaka treba skrenuti pogled jer ta osoba ima moralnu krivnju, nego osoba koja treba skrenuti pogled. Uvijek je ljepše mirisati nego zaudarati.
I dok se u trenutku činjenja grijeha možda to ne čini tako, nego se onaj koji griješi čini moćnim, važnim, hrabrim ili facom, to ne može promijeniti činjenicu da grijeh kod Boga izaziva gađenje.
Stoga, skrenite pogled. Nemojte se ili naslađivati tuđim padovima ili zavidjeti onome koji pada jer ste ogorčeni kako vi to ne smijete. Nemojte, poput slona, pamtiti i prebirati po tuđim padovima kad imate dovoljno svojih. Ne možete ostati zagledani u ono što je oko vas. Skamenit ćete se. A zbog toga što imamo i svojih padova, netko i od nas mora skrenuti pogled.
Pri tome, naravno, nikada ne može biti znak jednakosti između lakog i teškog grijeha.
Uzrečica “svi smo ljudi i svi griješimo” nikada ne može biti smatrana olakotnom okolnošću: niti imamo dopuštenje za griješiti niti nam je prepreka opomenuti grešnika i jasno izreći ispravne stavove. Događaju se apsurdi kada oni koji rade užasne grijehe misle da im drugi, jer su i sami grešni, nemaju što govoriti. To je apsurd do kojeg dolazi kad se krivo i samo djelomično tumače Isusovi postupci i riječi. Isus nije kamenovao ženu zatečenu u preljubu, ali je vrlo jasno rekao da se mora promijeniti i više to ne činiti. Ovaj drugi dio se vrlo prigodno izostavlja.
Kako živimo u čudnim vremenima, očito moram reći i sljedeće: skrenuti pogled ne znači gledati kako netko radi kriminalno djelo pa zažmiriti i šutjeti o tome.
Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE
Subscribe to get the latest posts sent to your email.