Oznaka: Mirko Miočić

A) Nadam se da ste izvršili svoju građansku i moralnu dužnost te glasovali na lokalnim izborima. Ako nikako drukčije, napravite listić nevažećim, osim ako želite da netko glasa umjesto vas. Tada nemojte vi glasati. Neka netko manipulira vašim glasom, ali u tom slučaju ostajete bez prava na kukanje. U svakom slučaju, ne dajte se nasanjkati!

B) Svibanjske su pobožnosti. Nadam se da je krunica u upotrebi (stalno), espadrile, hunterice, tenisice ili rubberice na nogama i boravak u prirodi na repertoaru.

C) Hod za život – lijepo, zar ne? Hodajte za život cijelu godinu, budite potpora osobama oko sebe, ispravno savjetujte, podijelite neki citat za razvoj katoličke vjere kod ljudi, budite hrabri u društvu i izrecite katolički stav, budite dosljedni i karakterni. Puno je načina evangelizacije. Pronađite svoj!

D) U petak sam bila na Rebru.

S obzirom da nosim naočale od 4. razreda osnovne, a dosadašnji pregledi su bili samo refrakcijski zbog povećanja miopije (ah, taj – koji voli letjeti visoko pod oblake! Pazite gdje ostavljate naočale kako biste ih vidjeli naći 🙈), htjela sam napraviti kompletan pregled. Liječnica i ja odradile smo refrakcijski pregled pa je na red došao pregled živca i očnog tlaka.

Za to je potrebno proširiti zjenice kapanjem kapi. Bogu hvala pa kroz život nisam morala prolaziti kroz puno (groznih) pregleda pa mogu reći da je pregled živca, iz te perspektive, stvarno zeznut. Morate gledati u jak izvor svjetlosti raširenih očiju, a ono što sve otežava je činjenica da su vam zjenice raširene, da ste morali imati zatvorene oči pola sata, da ne vidite i da vam pojačano smeta svjetlost zbog kapi i raširenih zjenica (umjesto dvije nijanse boje oka, sve postane jedna nijansa jer se zjenica proširi i naravno da ne vidite normalno).

Pregled živca radi se cca pola sata nakon što se oči nakapaju pa morate čekati u čekaonici. Izlazim iz ordinacije, naočale su mi u ruci, zatvorene oči suze i ništa ne vidim jasno. Nekako razaznam da bi jedno mjesto između dvoje ljudi moglo biti slobodno i pitam prema njima: “Je li slobodno?”. Pitanje ponovim nekoliko puta jer me nisu čuli i taman kad iz suprotnog smjera dopre glas: “Gospođo, dođite ovdje sjesti. Pomaknite se da gospođa prođe”, oni shvate da se obraćam njima i uslužno mi pomognu smjestiti se.

Bilo mi je zanimljivo jer se radilo o obratnoj situaciji – stari ljudi su meni ponudili svoje mjesto i pomogli mi, dok je inače suprotno. Ta me činjenica, malo ljudskosti u petak i u okolnostima u kojima sam bila, dotaknula. Postala sam dodatno emotivna jer sam ionako već bila emotivna i plačljiva iz nekih drugih razloga. Izlazak na sunce nakon pregleda bio je 😱🙈. Nakon tri-četiri sata, situacija se počela normalizirati.

E) Prije nekoliko godina, kad sam bila 3. ili 4. razred gimnazije (najvjerojatnije 3.), profesorica iz hrvatskog jezika nam je, u sklopu pripreme za test, dala križaljku za ponavljanje književnosti, dok je ona za to vrijeme bila u svom uredu i pripremala materijale.

Bili smo super razred po ocjenama i dosta složni, a ja sam bila i ostala knjiški moljac koji voli učiti i čitati, radoholičarski nastrojen i kojeg zanima sve – od povijesti do medicine (osim računala) te sam, zajedno s jednom kolegicom, bila najbolja učenica u razredu. S obzirom da se taj put nikome od nas nije dalo pretjerano truditi u ponavljanju (mislim da je bilo kasno proljeće, ljude su pogodili leptirići u zraku i cvijeće u kosi), a nas dvije nismo znale odgovor na jedno pitanje povezano s nekom književnom vrstom, netko od muških kolega (mislim L.) sjetio se da nazovemo g. Mirka Miočića. Nazvali smo telefonske informacije i dobili njegov telefonski broj. Kolega je zvao s mobitela, predstavio nas, objasnio o čemu se radi te mu pročitao pitanje na koje nismo znali odgovor. Naravno, g. Mirko znao je odgovor. Svi smo ga pozdravili preko zvučnika, ispričali mu o “našem” gradu, a u znak zahvale smo mu poslali i razglednicu. Tako smo i mi stvorili svoju uspomenu s g. Mirkom.

Neka ova priča pridonese očuvanju uspomene na gospodina Mirka te kao primjer zanimljive sitnice koja uljepša život.

Svaki novi život je Božji dar prema kojem moramo biti odgovorni, a svatko je poseban na svoj način. Svatko ima vrijednost koja je neotuđiva jer proizlazi iz duše koju je Bog udahnuo u čovjeka, ali koju možemo unakaziti svojim mislima, riječima i dijelima.

F) Ruže sa slike su posebna sorta koja je jako aromatična i esencijalna. Koristitimo je za dobivanje soka i ružolina (likera od ruže). Mirišu neodoljivo, a ružolino je savršenog punog okusa.

G) Plodova sa stabla/grma zvanog murva (dud) imaju jak pigment pa treba biti oprezan sa svijetlom odjećom, ali isplati se popeti i pobrati plodove. Boja odlazi s ruku nakon temeljitog pranja. Kako kažu, dud obiluje vitaminom C, željezom, magnezijem, kalcijem, fosforom i kalijem. Super su okusa, stoga se vratite u djetinjstvo, protegnite noge i skok na drvo.

Svako dobro!