Nepovezana poticajna crtica

a) Nadam se da ste izvršili svoju građansku i moralnu dužnost te glasali na lokalnim izborima. Ako nikako drugačije, napravite listić nevažećim, osim ako želite da netko glasa umjesto vas. Tada nemojte vi glasati, nego neka netko manipulira vašim glasom, ali nemojte ni kukati. U svakom slučaju, ne dajte se nasanjkati!

b) Svibanjske su pobožnosti. Nadam se da je krunica u upotrebi (stalno), espadrile, hunterice, tenisice ili rubberice na nogama i boravak u prirodi na repertoaru.

c) Hod za život – lijepo, zar ne? Hodajte za život cijelu godinu, budite potpora osobama oko sebe, ispravno savjetujte, podijelite neki citat za razvoj katoličke vjere kod ljudi, budite hrabri u društvu i recite svoj stav, budite dosljedni i karakterni. Puno je načina evangelizacije. Pronađite svoj!

d) U petak sam bila na Rebru.

S obzirom da nosim naočale od 4. razreda osnovne, a dosadašnji pregledi su bili samo refrakcijski radi povećanja miopije (ah, taj – koji voli letjeti visoko pod oblake! Pazite gdje ostavljate naočale kako biste ih vidjeli naći 🙈), htjela sam napraviti kompletan pregled. Doktorica i ja smo odradile refrakcijski pregled te je na red došao pregled živca i očnog tlaka.

Za to je potrebno proširiti zjenice kapanjem kapi. Bogu hvala pa kroz život nisam morala prolaziti kroz puno (groznih) pregleda pa mogu reći da je pregled živca, iz te perspektive, stvarno grozan jer morate gledati u jak izvor svjetlosti raširenih očiju, a ono što sve otežava je činjenica da su vam zjenice raširene, da ste morali imati zatvorene oči pola sata, da ne vidite i da vam pojačano smeta svjetlost radi kapi i raširenih zjenica (umjesto dvije nijanse boje oka, sve postane jedna nijansa jer se zjenica proširi i naravno da ne vidite normalno).

Pregled živca se radi cca pola sata nakon što se oči nakapaju pa morate čekati u čekaonici. Izlazim iz ordinacije, naočale su mi u ruci, zatvorene oči suze i ništa ne vidim jasno. Nekako razaznam da bi jedno mjesto između dvoje ljudi moglo biti slobodno i pitam prema njima: “Je li slobodno?”. Pitanje ponovim par puta jer me nisu čuli i taman kad iz suprotnog smjera dopre glas: “Gospođo, dođite ovdje sjesti. Pomaknite se da gospođa prođe”, oni shvate da se obraćam njima i uslužno mi pomognu smjestIti se.

Bilo mi je zanimljivo jer se radilo o obratnoj situaciji – stari ljudi su meni ponudili svoje mjesto i pomogli mi, dok je inače suprotno. Ta me činjenica, malo ljudskosti u petak i u okolnostima u kojima sam bila, dotaknula i dodatno sam postala emotivna jer sam ionako već bila emotivna i plačljiva iz nekih drugih razloga. Izlazak na sunce nakon pregleda je bio 😱🙈. Nakon tri-četiri sata se situacija počela normalizirati.

e) Prije manje od deset godina kad sam bila 3. ili 4. razred gimnazije (najvjerojatnije 3.), profesorica iz hrvatskog jezika nam je, u sklopu pripreme za test, dala križaljku za ponavljanje književnosti, dok je ona za to vrijeme bila u svom uredu i pripremala materijale.

Bili smo super razred po ocjenama i dosta složni, a ja sam bila i ostala knjiški moljac koji voli učiti i čitati radoholičarski nastrojen i kojeg zanima sve – od povijesti do medicine, osim računala te sam, zajedno s jednom kolegicom, bila najbolja učenica u razredu. S obzirom da se taj put nikome od nas nije dalo pretjerano truditi u ponavljanju (mislim da je bilo kasno proljeće, ljude su pogodili leptiri u zraku i cvijeće u kosi), a nas dvije nismo znale odgovor na jedno pitanje povezano s nekom književnom vrstom, netko od muških kolega (mislim L.) se sjetio da nazovemo g. Mirka Miočića. Nazvali smo telefonske informacije i dobili njegov telefonski broj. Kolega je zvao s mobitela, predstavio nas, objasnio o čemu se radi te mu pročitao pitanje na koje nismo znali odgovor. Naravno, g. Mirko je znao odgovor. Svi smo ga pozdravili preko zvučnika, ispričali mu o “našem” gradu, a u znak zahvale smo mu poslali i razglednicu. Tako smo i mi stvorili svoju uspomenu s g. Mirkom.

Neka ova priča pridonese očuvanju uspomene na gospodina Mirka te kao primjer zanimljive sitnice koja uljepša život.

Svaki novi život je Božji dar prema kojem moramo biti odgovorni, a svatko je poseban na svoj način i ima vrijednost koja je neotuđiva jer proizlazi iz duše koju je Bog udahnuo u čovjeka, ali koju možemo unakaziti svojim mislima, riječima i dijelima.

f) Ruže sa slike su posebna, starinska sorta koja je jako aromatična i esencijalna te je koristitimo za dobivanje soka i ružolina. Mirišu neodoljivo, a ružolino je savršenog punog okusa ruža.

Onako kao na slici gore izgledaju ruke nakon konzumacije plodova sa stabla/grma zvanog murva (dud). Murva ima jak pigment pa treba biti oprezan sa svijetlom odjećom, ali se isplati. Boja odlazi s ruku nakon temeljitog pranja. Kako kažu, plodovi obiluju vitaminom C, željezom, magnezijem, kalcijem, fosforom i kalijem. Super su okusa, stoga se vratite u djetinjstvo, protegnite noge i skok na drvo.

Svako dobro!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.