“Ljubav je prije svega u volji, a ne u emocijama ili žlijezdama.

Volja je poput glasa. Emocije su poput odjeka. Zadovoljstvo povezano s ljubavlju, iliti ono što danas nazivamo seksom, je ocaklina na torti. Njegova svrha je naučiti nas voljeti tortu, a ne ignorirati ju.

Najveća zabluda parova je vjerovati da je intenzitet njihove seksualne privlačnosti jamstvo duljine njihove ljubavi. Zbog ovog nerazlikovanja između onog žlijezdanog i duhovnog – između seksa koji je i dio životinja  i ljubavi koja nam je zajednička s Bogom – su brakovi puni prijevara.

Ono što neki ljudi vole nije osoba, nego iskustvo zaljubljenosti. Prvo je nezamijenjivo, dok drugo nije. Čim žlijezde prestanu reagirati svojom iskonskom snagom, parovi koji su pomiješali emocionalizam i ljubav tvrde kako više ne vole jedno drugo.

Ako je tomu tako, oni nikada nisu ni voljeli drugu osobu. Oni su samo voljeli biti voljeni, a to je najviši stupanj egoizma. Brak zasnovan samo na seksualnoj strasti traje onoliko dugo koliko traje životinjska strast. Za dvije godine životinjska strast prema drugome može umrijeti, a kad se to dogodi, zakon dolazi u pomoć opravdati razvod beznačajnim riječima poput “nekompatibilnost” ili “mentalno mučenje”. Životinje se nikad ne obraćaju sudovima jer nemaju volju za ljubav, ali čovjek, budući da ima razum, osjeća potrebu opravdati svoje iracionalno ponašanje kad učini nešto krivo.”

Nadbiskup Fulton J. Sheen

Ljubav je slobodno i potpuno  sebedarje jedne osobe drugoj usmjereno  voljom i odlukom te odgovornost prema drugoj osobi. Osobe su nepriopćive, a ipak je ljubav u braku najveći stupanj do kojeg se osobe mogu približiti priopćavanju jedno drugome.

Ljubav cilja na vječnost kako to ističe papa Benedikt XVI.