Lako se zarobiti lošim i grijehom, a onda čovjek gubi mogućnost reći ne jer ne može zbog ovog ugovora, zbog onog ugovora, zbog ugleda, zbog buduće suradnje, zbog gubitka palače, zbog podsmijeha ljudi, zbog gubitka svjetala pozornice, zbog gubitka gaže, zbog gubitka ugovora za izdavanje ploče ili knjige, zbog gubitka posla, zbog kredita …

Zato se i zaposleniku teško otrgnuti ako napreduje preko veze i korupcije.

Zato nijedan političar nije slobodan ako je odan ovosvjetskim interesnim skupinama. Tu odanost naplatit će nekom pozicijom, ali platit će svojom dušom.

Nemojte biti lutke na koncima (zlih) ljudi!

Otkidanje s tih konaca je teško jer, čim se osoba malo udalji, držač konaca ih samo jače zategne.

Otkidanje zahtijeva povratak Bogu koji jedini može raskinuti konce i saveze koje je čovjek sklopio s nekim drugim.

Zato se glumcima i pjevačima problem istrgnuti iz ralja koje su ih ščepale i koje im ne daju upravljati vlastitim životom. Zato se i DJ-ima i producentima teško otrgnuti, čak i onima koji pišu i produciraju dobru glazbu jer svejedno, tu i tamo, moraju napraviti nešto mračno, moraju platiti reket, cijenu ulaska jer nisu slobodni.

To možete primijetiti u razlici njihovih djela na početku i kasnije u karijeri. Ta se razlika može primijetiti i u njihovim intervjuima. Mislite li da su npr. poznati glumac ili pjevačica “vlasnici” svog života? Nisu. Drugi upravljaju njime, a oni su pod tom kontrolom. Ako se malo otrgnu tom utjecaju, uspiju svoje osjećaje opisati u pjesmama.

“Oh, I remember when this road was my own
I pray to God, I just don’t know anymore …”

Adam Wiles/Calvin Harris

Nemojte se nikada zadovoljiti puzanjem, kad smo stvoreni za slobodu.

“Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”

sv. Hilarije iz Poitiersa

Kako to uspijeva lukavima?

Neka nitko u napasti ne rekne: »Bog me napastuje.« Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. ¹⁴Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. ¹⁵Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

¹⁶Ne varajte se, braćo moja ljubljena!
¹⁷Svaki dobar dar,
svaki savršen poklon odozgor je,
silazi od Oca svjetlilâ
u kome nema promjene
ni sjene od mijene.
¹⁸Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova.

Jak 1, 1