Dubrovnik: oskvrnuće crkve

Želim istaknuti reakciju biskupa Mate Uzinića povodom pornografskog oskvrnuća koje se dogodilo u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku.

Vjerujem kako znate o čemu se radi. Fotograf erotskih, kako mu novinari tepaju, a ja bih rekla pornografskih fotografija, slikao je golu glumicu u dubrovačkoj crkvi sv. Ignacija, a sve ima veze s njemačkom filmskom akademijom.

Nije mi jasno zašto projekt nisu odlučili realizirati u nekom od kvartova u Njemačkoj u koji se ni policija ne usudi zaći. Tako bi se dokazali djelima i pokazali kao junaci na muci. Vjerojatno zato što su kukavice pa se boje da ljudi iz takvih kvartova ne bi razumjeli njihovu “umjetnost”, a sasvim sigurno jer su im crkve na piku s obzirom da su se hvalili po facebook grupama da će oskvrnuti što više crkava i “kako su ih baš dobro oskvrnuli”. (Je li Ministarstvo kulture upoznato s projektom koji se odvija na prostoru RH?)

Biskup Uzinić je odredio da, zbog oskvrnuća, u crkvi NE MOŽE biti bogoslužja shodno kan. 1211 Zakonika kanonskog prava, dok se ona ponovno ne blagoslovi i ne izvrši se pokornički čin, tj. pokornička naknada za oskvrnuće. Crkva će se blagosloviti u četvrtak, 8.3.2018. Od 17h bit će pokornički čin klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, a vjernike se poziva na nemrs i post kao naknadu.

Napisala sam ovu kratku crticu upravo zbog biskupove reakcije.

Biskupova reakcija, nažalost, pokazuje veličinu, tj. ozbiljnost događaja. Taj događaj je rezultat čovjekova djelovanja i odluke, a  čovjek često ne razmišlja o posljedicama svojih djela, iako je to logična uzročno-posljedična veza.  

Zato nam je potrebno pokazati da naša djela nose posljedice. Čovjeka je potrebno odgojiti. Duhovne i psihičke posljedice su one najgore, a o njima se uvijek radi u slučaju teških prijestupa protiv Boga i čovjeka. Biskupova reakcija pokazuje ozbiljnost ove rane, ovog grijeha. Padaju mi na pamet još dva primjera – ona je na razini oskvrnuća crkve terorističkim ubojstvima u Francuskoj ili oskvrnuća crkve u Gučoj Gori (Travnik) od strane mudžahedina za vrijeme rata u BiH gdje se također morala raditi ponovna posveta.

Čini mi se da se mnogi ponašaju kao u kafiću u (kršćanskim) sakralnim prostorima pa i polugoli katolici koji se ponašaju kao da nikada nisu ništa čuli o ljudskom dostojanstvu, vrijednosnom aspektu spolnosti i vrlinama koje su onda vidljive u ljudskom ponašanju i odijevanju. Istovremeno zaposlenici institucija RH (jer sustav čine ljudi) olako izdaju dozvole i toleriraju mnoge pojave za pet minuta slave. To sve proizlazi iz mnogo čega, ali psihološki gledano, iz kroničnog kompleksa manjka vrijednosti. Duhovno gledano, iz duhovne mlakosti i deklarativnosti.

Što se tiče liberala i slobode umjetnosti, u ovom se slučaju uopće ne bih spuštala na tako nisku razinu rasprave o slobodi umjetnosti i tko zapravo potiče umjetnost, a tko ne, nego bih situaciju riješila singapurski vrlo pragmatično (iako pragmatizam bez vrijednosti nije moj credo, ali ne volim ni filozofiranje): crkva je vlasništvo Katoličke Crkve i ona odlučuje što se može, a što ne može raditi u njezinom vlasništvu. Ostali mogu samo blebetati.

Čovjek je duša, duh i tijelo te, kao takav, neodvojiv od svojih djela. On je ono što čini. Djela nose posljedice – i u politici i u gospodarstvu i u svakodnevnom životu, a ta djela, ako su strašna, vape u nebo.

Možda bi neke skupine u društvu trebalo ozbiljnije podsjetiti koje crkvene kazne povlače njihove odluke?

Ono što vjernik može je moliti za političke i gospodarske elite kako bi bili na strani dobra te, naravno, biti na strani dobra ako smo dio takvih skupina. Svaki društveni položaj ima svoje obveze i odgovornosti, svoje teškoće i prednosti, svrhu i rezultat, misiju i ulogu, baš kao i svaki čovjek. Na čovjeku je da svoj položaj koristi za dobro jer su dobro i zlo univerzalni i za bogataša i za siromaha.

Dodatak nevezan za temu: Kako je moguće da u izradi novog Zakona o sukobu interesa sudjeluje osoba koja je optužena za sukob interesa? #vjerodostojno i s blagoslivljajućim pozdravom ‘Hvaljen Isus i Marija’