Objavljeno: 7. pro 2014.

Primjena kontracepcije u odnosu na otvorenost prema životu svodi čin žene i muškarca na odnos kakvog imaju dva muškarca ili dvije žene, a u odnosu na ljubav, taj čin koji bi trebao biti odraz ljubavi, svodi na sebičnost jer se osoba okreće sama sebi i ne daje se u potpunosti drugoj osobi.

To je bio jedan od argumenata za legalizaciju istospolnih “brakova”. Protuprirodno je i moralno neuredno dar plodnosti pokušati prevariti kontracepcijom. Tada govorimo o oholosti i sebičnosti, a to je Luciferov pad.

Ljubav je slobodna, voljna odluka i slobodno sebedarje jedne osobe drugoj. Te slobode nema prilikom upotrebe kontracepcije jer se njome osoba brani od druge osobe, brani se od drugog dijela osobe, ne želi jedan dio te osobe. Kontracepcija poručuje kako osoba ne želi drugu osobu u potpunosti, da joj ne vjeruje u potpunosti, da je ne ljubi pravom ljubavlju jer, da je ljubi pravom ljubavlju, ne bi postavljala uvjete i prepreke toj ljubavi. Kontracepcija jako dobro i vizualno naglašava te uvjete i prepreke.

To bi trebala biti ljubav?

S obzirom da to nije ljubav, radi se o čistoj sebičnosti (egoizmu) te osjetilnom i osjećajnom subjektivizmu.

Radi se o sebičnosti jer osobe jedna u drugoj vide samo spolnu vrijednost koja treba poslužiti za zadovoljenje vlastite ugode. Tako se osobe doslovno pretvore u objekt koji ima samo tu karakteristiku koja je prepoznata jer treba poslužiti za zadovoljenje osjetilne ugode. Zato je kontracepcija moralno neprihvatljiva. Ona stvara krivotvorinu ljubavi. Ona stvara laž, komociju i neodgovornost.

Ljubav je i odgovornost za drugu osobu. Voli li vas netko ako narušava vaše zdravstveno stanje (fizičko, psihičko i duhovno)?

Bog je ljubav, a ljubav stvara. Bog je tvorac života, gospodar života i smrti. On želi čovjeka kao su-tvorca novog života te mu je zato i rekao da se plodi i množi, ali odluku o životu i smrti nema pravo donijeti čovjek. Bog je stvoritelj svega pa i novog života, a čovjek može samo sa zahvalnošću prigrliti mogućnost sudjelovanja u tome. Tijelo je hram Duha Svetoga, a Duh Sveti je ljubav, stvaralačka snaga i krecija, a ne destrukcija.

Evo stava KC na samom početku teksta: kontracepcija u bilo kojem obliku i načinu je moralno neprihvatljiva za katolike, a njezina upotreba je teški grijeh i zabrana sakramentalnom životu jer je ljubav kreacija, a ne destrukcija.

Ako baš želite: kontracepcija je moralno neprihvatljiva jer je Bog tako rekao, a to je rekao načinom na koji je stvorio svijet, time kako ga je zamislio, a to govori i antropološkim istinama o tome tko je čovjek i koji je njegov smisao života.

Gotovo redovita reakcija velikog broja ljudi kada Crkva podsjeća i ističe ispravni stav u bioetičkim pitanjima je: “Otkud Crkvi pravo da se petlja u ta pitanja? Otkud Crkvi pravo da se petlja u moj krevet, moje pravo na izbor i moje odluke? Neka se drži oltara i bavi se svojom zadaćom”! Ono što ti ljudi ne razumiju je da se u svim tim slučajevima Crkva i bavi svojom zadaćom, radi točno ono za što je nadležna i na što je pozvana, tako da se Crkva ne petlja u vaš krevet i vaša prava, nego naučava istinski nauk za dobrobit čovjeka, a  koji je u službi Istine. To što su ljudi skloni Istinu prilagoditi samima sebi iz razno raznih razloga i dobiti istinu te se obmanuti lažima, to je druga stvar. Naravno da u tom slučaju čovjeku smeta Istina i onaj tko je govori.

Encikliku “Humanae vitae” je 1968. objavio papa Pavao VI. U godinama prije objave enciklike, na Papu je vršen pritisak od strane interesne skupine koja je obilato financirala programe kontrole rasta stanovnika. Neslužbeni predstavnik te interesne skupine, a koja je danas više nego ikad aktivna po pitanju kontrole rasta populacije, pripadnik američke naftaške poduzetničke obitelji, je došao u posjet Papi s nadom da će Papa promijeniti temeljni nauk Katoličke crkve, odustati od naučavanja da je brak neraskidiva veza dvojakog značenja: otvorenosti prema životu i izraza ljubavi te da će u encikliku ubaciti dopuštenje o upotrebi kontracepcije bar kao izuzetak u nekim slučajevima. Malo se zeznuo jer čak ni Papa nema ovlasti promijeniti temeljni nauk Crkve jer ga je postavio sam Isus, jer je on  apsolutna istina i usklađen je s pravom biti čovjeka. To su svi temelji vjere i uglavnom sva ona pitanja koja mediji vole spominjati – narav i nerazrješivost ženidbe, žene svećenice, istospolni brakovi, rodna ideologija, početak ljudskog života, umjetna oplodnja …

Papino tumačenje u enciklici uključuje pojam ‘odgovorno roditeljstvo’. ‘Odgovorno roditeljstvo’ je pojam kojeg je izvorno prvo počela koristiti Crkva i podrazumijeva da se roditelji “s obzirom na zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete”, mogu odlučiti za prirodno reguliranje poroda ili da “privremeno ili trajno ne rode dijete”. Bitno je istaknuti da ‘odgovorno roditeljstvo’ ne narušava narav braka jer poštuje prirodni zakon (promjenu plodnih razdoblja u ženinom ciklusu), tj. muž i žena poštuju prirodni zakon te se prema njemu i (ne)ponašaju. Za razliku od toga, kontracepcija, tj. parovi koji koriste konracepciju, ne poštuju prirodne zakonitosti te ne ‘odgajaju’ svoj nagon, nego dopuštaju da nagon gospodari njima uvjeravajući ih da se i tada radi o ljubavi. Kontracepcija je prepreka koja onemogućava ispravno življenje braka, tj. prakticiranje spolnih odnosa, dok je prirodno planiranje obitelji poštovanje ženine prirode koje ne stvara zapreku ispravnom življenju braka. Kasnije su pojam “odgovorno roditeljstvo” počele koristiti abortivne klinike i dale su mu potpuno drugo značenje.

Predstavnik, ako me sjećanje ne vara, radilo se o članu obitelji Rockefeller, i ta interesna skupina jako dobro znaju da zlo nema šanse pred Dobrom pa pokušavaju zemaljskog nasljednika Isusa (to je Papa) i poglavara Katoličke crkve odvratiti od Istine. Znaju da bi im u tom slučaju put bio otvoren prema potpunom uništenju ljudskog dostojanstva koje je ionako na niskim granama.

Predstavnik nije postigao ono po što je  došao u Rim. Papa se u obraćanju vjernicima, ali i institucijama, držao nauka Crkve te je isticao da umjetna kontrola rađanja narušava ljudsko dostojanstvo. U govoru u Skupštini UN-a kojeg je održao ubrzo nakon posjeta predstavnika spomenute interesne skupine, Papa ističe da se mora poštivati život, da se životu mora odati najveće priznanje i mora mu se naći razumna obrana. Papa članovima Skupštine govori:

      “… Vaša je zadaća brinuti se da na stolovima čovječanstva bude dovoljno kruha, umjesto da, suprotno svakom razumu, unaprjeđujete umjetnu kontrolu rađanja kako biste smanjili broj uzvanika na životnoj gozbi …”.

Doista, hajdemo razmisliti. Treba li se jedan poduzetnik ili političar baviti širenjem i razvojem poslovanja te olakšanjem uvjeta za poslovanje ili kontrolom broja stanovnika? Je li problem gladnih obitelji to što nemaju posao ili to što imaju djecu? Jesu li ljudi u Africi gladni zato što ih je previše i još im se povećava broj ili zato što su opljačkana, osiromašena, kolonizirana, nemaju posao i obrazovanje? Stvarno mislite da bi ljudi u Africi bili siti i imali što jesti da obitelj čini samo bračni par bez djece ili da imaju samo jedno dijete? Ja nisam sigurna u to jer, kao što sam već pisala, nije problem u tome da nema/neće biti hrane, nego u tome kako je hrana/bogatstvo raspoređeno, a raspoređeno je krivo radi ljudske pohlepe. Nećemo valjda problem ljudske pohlepe i zloće rješavati na način da ćemo tu pohlepu i zloću “hraniti”, a ubijati i poništavati stvarnu narav i svrhu braka? To je kao da liječnik rak liječi gipsom ili virusnu prehladu antibioticima (usporedba nikako u potpunosti ne odgovara pitanju kontracepcije jer je to pitanje neusporedivo važnije). Zašto liječnik, u ovom slučaju spomenuta interesna skupina, želi “virusnu prehladu liječiti antibioticima”? Zašto posljedicama pripisuju pogrešne uzroke i samim time krive terapije?

Neosporno je pravo da svatko svoj novac troši kako želi, ali kad se taj novac koristi tako da se onemogućava pravo na život drugim ljudima, onda je to nedopustivo zadiranje u tuđi život te se radi o geopolitici koja je osmišljena protiv čovjeka samo zato što se netko klanja bogu novca. Radi toga, marketinški odjel geopolitike mora promijeniti shvaćanje i razmišljanje ljudi tako da oni misle da su djeca problem, smetnja, da čovjek i u seksu mora štiti svoje interese od “nametnika” i “neželjenog ploda ljubavi”.

O kakvoj se ljubavi radi ako postoji neželjeni plod te ljubavi? Može li postojati neželjeni plod ljubavi ako se radi o ljubavi? To bi značilo da naša ljubav nije onakva kakvom je predstavljamo drugima i da se radi o laži.

Bog odlučuje kad će nastati novi život, a mi moramo biti odgovorni – otvoreni za život, ali, uzimajući u obzir gore spomenute zdravstvene, gospodarske, psihološke i društvene uvjete pojedinca, odnosno obitelji, surađivati s Bogom.

Jeste li znali da je kontracepcijsku pilulu, koja je i abortivno, a ne samo kontracepcijsko sredstvo, izumio muškarac Carl Djerassi 60.-ih godina 20.st. gotovo u isto vrijeme kada je Papa objavio encikliku i isticao nauk Crkve o kontracepciji, ali i u vrijeme kada je predstavnik došao u posjet Papi? Papa je isticao i predvidio ozbiljne posljedice u slučaju da bračnom činu bude oduzeta uloga rađanja, a danas svjedočimo svemu što je Papa istaknuo 60.-ih godina jer se prirodni (naravni, upisani, urođeni) moralni zakon miče iz ljudske svijesti. Uz moralno pitanje, pitanje kontracepcije je i zdravstveno pitanje jer su mnogobrojna istraživanja potvrdila da je jako štetna za zdravlje što je i logično. Netko zarađuje na vašem uništavanju spolnosti i zdravlja uz vaš pristanak.

Papa je isticao sljedeće:

1. “Otvara se širok i lagan put bračnoj nevjeri, put k općem srozavanju morala.” (Hm, zvuči li vam poznato? Živimo u društvu gdje je preljub nešto skoro normalno, a velik broj ljudi si i ne postavlja baš “previsoke” ciljeve i uvjeravaju sve oko sebe da se potiv toga “jednostavno ne mogu boriti” pa su zadovoljni ako partner/ica za to ne sazna)

2. “Muževi bi mogli izgubiti poštovanje prema ženi, ne uzimati u obzir njezinu tjelesnu i duševnu ravnotežu, svesti je na puko oruđe svoje požude, ne odnositi se više prema njoj kao prema svojoj bračnoj družici kojoj treba pružati dužnu pažnju i iskazivati ljubav”.

3. Državnim bi se vlastima time dala u ruke opasna moć. “Tko bi mogao spriječiti vlade da promiču onaj način sprječavanja začeća koji drže najdjelotvornijim i čak odrede njegovu opću primjenu”? (čl. 17.)

Nažalost, u prenošenju tih poruka i tog dijela nauka, biskupi nekih država/biskupija nisu ispravno prenosili Papine riječi te su pitanje kontracepcije držali moralno neutralnim, izbor prepuštali bračnim parovima te tako otkazali poslušnost Papi i nauku. Posljedice odluke tih biskupa su jako velike jer i danas jako velik broj katolika ne zna da je upotreba kontracepcije protivna nauku Crkve kojoj pripadaju te da ona nagrđuje i izruguje narav braka.

2008. godine, kardinal Christoph Schonborn je rekao:

        “Riječ je o budućnosti Europe. Tijekom posljednjih 40 godina, Europa je tri puta rekla NE svojoj budućnosti. 1968. je rekla NE enciklici Pavla VI., nekoliko godina kasnije je prihvatila Pravila o rokovima pobačaja (Koji apsurd! Po kojoj je logici određivana granica za “dozvoljeni” i “nedozvoljeni” pobačaj? Nešto što se razvije u potpuno ljudsko biće je živo u svim fazama jednostavno zato što se drugačije ne bi moglo roditi ljudsko biće. Može li od nečega mrtvog nastati nešto živo?), a na kraju je prihvatila i “istospolni brak”.

Pojedini dobrotvori” (filantropi) iz nekih država doniraju različita cjepiva “zemljama trećeg svijeta” i to potvrđuje točku 3. koju je Papa davnih 60.-ih god. predvidio. Nažalost, sva Papina predviđanja su ostvarena. Brakovi i veze se raspadaju, a samo se rijetki pitaju ima li to veze s time da, zapravo, i nisu živjeli u pravom braku jer su uništili pravu narav braka. Upotreba kontracepcije je bila i objašnjenje zašto se “mogu” legalizirati istospolni “brakovi”. Ako muž i žena namjerno čine svoj spolni bračni čin neplodnim, koja je razlika između takvog čina i istospolnog čina? Oba su protuprirodna (protunaravna) i neplodna, iako su istospolna trajno neplodna, a tako će i ostati zauvijek.

Prije dva- tri tjedna se ponovno otkrila prijevara s cjepivima kada je u cjepivima protiv tetanusa, a koja su korištena na dva milijuna djevojčica i žena u Keniji, otkriveno da se radi o cjepivima za prisilnu i tajnu sterilizaciju (napomena: ovo nikako ne izražava moj stav o općenitom cijepljenju djece. To nije tema, a ja nisam (toliko) protiv cijepljenja. Protivim se cijepljenju protiv bilo koje bolesti koja se prenosi spolnim putem i protivim se cjepivima testiranim/dobivenim od ubijene nerođene djece. Ovim putem apeliram na znanstvenike i zdravstvene djelatnike: budite oprezni jer ima puno zamki i u medicini i istraživanjima). Da se radi o pravom skandalu, zaslužni su UN i Svjetska zdravstvena organizacija koji su sudjelovali u cijelom slučaju. Da nešto nije u redu, upozorili su liječnici iz Kenijskog društva katoličkih liječnika te se uključila i Kenijska biskupska konferencija. Korumpirana kenijska vlada je dopustila cjepivo jer ih tako razvijene države ucjenjuju za financijsku pomoć. Vidjet ćemo kako će istraga završiti. Ono što je nedopustivo i suludo je ideja po kojoj bi neka vlada ili interesna skupina smjela odlučivati hoćete li vi imati djece te, ako odluče da vi nemate pravo na to, sterilizirati vas. Otkud nekome uopće pomisao da je njegova moć odlučivanja o nastanku novog života i otkud nekome pomisao da ima pravo određivati koliko ćemo imati djece?

Ljubav je sloboda, slobodno sebedarje jedne osobe drugoj. Te slobode nema prilikom upotrebe kontracepcije jer se njome osoba brani od druge osobe, brani se od drugog dijela osobe, ne želi jedan dio te osobe. Kontracepcija poručuje kako osoba ne želi drugu osobu u potpunosti, da joj ne vjeruje u potpunosti, da je ne ljubi pravom ljubavlju jer, da je ljubi pravom ljubavlju, ne bi postavljala uvjete i prepreke toj ljubavi kojom čovjek ima udio u Božjem dijelu stvaranja. Zapravo kontracepcija jako dobro i vizualno ističe te uvjete i prepreke.

I to bi trebala biti ljubav? To je čista sebičnost.

Zato je kontracepcija moralno neprihvatljiva jer stvara krivotvorinu ljubavi koja je suprotna Božjem planu, a onda je iz tog razloga i pretočena u nauk KC.

Koje je rješenje? Jedno i jedino: smisleni odgoj s ispravnim vrijednostima. Nažalost, velik broj roditelja ne odgaja svoju djecu, već to prepušta institucijama, dadiljama i drugim akterima. To znači da principe života toj djeci ne prenose roditelji, nego netko iz institucija ili treće osobe.

U članku sam se referirala i na interesne skupine i njihovo zalaganje za pogubne ideje. One su prisutne i rade mnoga zla po svijetu, ali o nama ovisi hoćemo li prihvatiti njihovo viđenje stvari ili ćemo ostati vjerni Božjem nauku i smislu o kojoj god se temi radilo.

Ako vam nije dovoljan duhovno-moralno-psihički razlog, onda vas možda uvjeri financijski. Trošite novac i financirate mnogobrojne članove obitelji koje stoje iza agende kontrole populacije (oni svi imaju puno djece), plaćate nekome da vam uništava duhovno, tjelesno i psihičko zdravlje te plaćate nekome da vam smanji kvalitetu seksualnog života. Na kraju opet dođe vama na naplatu neplodnost i druge životne komplikacije jer je, kao i kod svake druge naše odluke, loptica odgovornosti na nama.

Do čitanja,

🙂