Ususret “Pasiji 2”: i/Mel Gibson💪🎬✝️

Mela Gibsona skoro su uništili.

Čovjek je imao sve – dugogodišnji brak s voljenom ženom, sedmero djece te je bio akcijska zvijezda. Uz sve to, oni koji ga poznaju kažu da je bio dobra osoba spremna pomoći ljudima. Proglašen je najseksi muškarcem na svijetu i kako je priznao, dok se smiješio s naslovnica, razmišljao je o samoubojstvu jer je tada bio čovjek koji se, figurativno rečeno, utapao. Dobro je razumio i osjetio jad sjaja Hollywood-a jer je imao sve što je sekularni svijet smatrao najvišim, a sve je bilo nedovoljno.

Doživio je živčani slom nakon “Pasije” radi medijskog pritiska i linča (proglasili su ga antisemitom) i svojih poroka (kako kaže, lako je postajao ovisan o bilo čemu), liječio se i izliječio od alkoholizma, raspao mu se brak i lobiji su ga skoro uništili.

Priznao je sam sebi svoje poroke, doveli su ga u situaciju da ih i javno prizna, pokušali mu oduzeti dostojanstvo, ali je on uzeo svoj križ pogrešaka i krenuo ispočetka.

Ususret “Pasiji 2: Uskrsnuće” koja stiže u travnju 2025. u kina (na Veliki petak, 18.4.2025.) ostavljam vam tri njegova intervjua. Prvi je o “Pasiji”, živčanom slomu i vjeri, a drugi je noviji, s kraja 2016., o “Grebenu spašenih“. Treći je nekoliko godina prije “Pasije” i govori o Hollywoodu. Iz sva tri intervjua se može puno naučiti, a iz drugog se dobiva i konkretni uvid u način snimanja i njegovu produkciju. Kvalitetno utrošeno vrijeme na slušanje! 

Iskreno, ne znam puno o nesuglasju/razlazu između tradicionalista RK i ‘nas ostalih’ katolika, ali nadam se kako će doći do jedinstva. Općenito, ne bavim se frakcijama niti me zanimaju. Nisam ni progresivist ni tradicionalist. Niti razumijem ljude koji napadaju nauk Crkve i žele ga promijeniti niti razumijem one koji napadaju okrenutost misne žrtve prema narodu. Ja sam praktični katolik. Držim se vjernosti KC, dogmi, nauka i doktrine, a poštujem Učiteljstvo. Što bi se reklo – samo ravno, ali samo ravno ne znači mlako (da odmah bude jasno), upravo suprotno. Ukoliko Mel Gibson ne prihvaća II. vatikanski koncil i smatra da nijedan papa nakon toga nije valjan, apaolutno mi je neprihvatljiv njegov stav. To bi značilo da je on aktikatolik.

Što se tiče latinskog, ja ga volim kao jezik, daje posebnu uzvišenu mističnost i snagu liturgiji ili molitvi, ali ne smatram ga neophodnim u misi ili da je on taj koji će garantirati ispravne vrijednosti u svijetu. Ne bih imala ništa protiv da postane jezik na kojem se isključivo slave mise diljem svijeta ukoliko bi to bila odluka, ali vjerujem prosudbi papa i kardinala oko crkvenog nauka, pa i u pitanju liturgije. Narodni jezik bliži je ljudima i ljudi tako mogu lakše razvijati odnos s Bogom koji je živ, stoga ja podupirem misu na narodnom jeziku. Rade li to, drugo je pitanje. Uostalom, Hrvati su jedini kroz povijest imali dopušteno bogoštovlje na narodnom jeziku i čuvali pravi nauk, a blaženi Alojzije Stepinac umro je mučeničkom smrću jer nije htio odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Vatikana.

Ja sam odrastala u ovom razdoblju u kojem se nalazimo: misa na narodnom jeziku, a APSOLUTNO podržavam crkveni nauk u svim njegovim crtama i protiv sam njegova labavljenja (to je uništavanje nauka) jer su me roditelji, uz pomoć Crkve, odgajali i pobornica sam liturgijskih pjesama.

Što želim reći?

Želim reći da to što se misa ne slavi na latinskom jeziku nikome ne može biti opravdanje za to što nije (dobar) katolik ili kao izlika da nešto nije u redu s crkvenim naukom. Ne čini mi se razboritim svoditi probleme na prestanak upotrebe latinskog.

Što se tiče hrvatskih svećenika, oni zastupaju ispravne stavove, iako slave mise na narodnom jeziku. Nažalost, svjesna sam da u mnogim državama to nije tako i da svećenici i biskupi iskrivljuju moralni nauk Crkve do razine shizme, ali to bi bilo tako i da slave mise na latinskom jeziku jer je problem u volji, voljnosti naučavanja i življenja po Božjem, a ne u jeziku. Nikako nisam radosna zbog događaja u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj, Luksemburgu, u nekim dijelovima Austrije. Ja nekad izmolim jedan od desetaka krunice na latinskom jer sam si zadala zadatak naučiti one molitve koje idu u krunicu na latinskom.

Digresija i upozorenje: u drugom i trećem intervjuu je, koliko sam uspjela čuti, nekoliko psovki.

Zanimljivost: jeste li znali da je ruka satnika, koji pribija Isusa na križ u “Pasiji”, zapravo lijeva ruka Mela Gibsona jer je svjestan kako svojim grijesima svatko od nas pribija Isusa na križ i danas, tj. u vremenu u kojem živimo te je to htio sam sebi ponoviti (gledatelji ionako ne znaju čija je to ruka)?

Snimka zaslona iz intervjua Gibson-Sawyer, ABC 2004.

Drugi film kojem se radujem je, također na blogu, već spominjani “The Sound of Freedom”. On je najavljen za 2020. (radi covida prebačan na 2022.). Ovaj film, u kojem glavnu ulogu također ima Jim Caviezel, djelo je tima kojeg pratim već dugi niz godina, a čine ga Eduardo Verastegui i Alejandro Monteverde s ekipom koji stoje iza filmova “Bella” i “Little Boy”.

Da, znam da im svima konstantno radim besplatnu promociju, ali ja radim dobra djela 😉 i ne znači da podržavam sve njihove (poslovne) odluke. Go, Mel!

Štetnosti marihuane i opioida

Marihuana ne pomaže u liječenju niti je djelotvorna u liječenju.

Ona jedino otupljuje čovjeka pa čovjek ne osjeća bol pri čemu, uslijed njezina korištenja, dolazi do fizičkih promjena mozga zvanih hipofrontalnost.

Kao što sam u članku o utjecaju pornografije detaljno opisala, hipofrontalnost doslovno znači slabiju razvijenost, tj. odumiranje frontalnog korteksa (čeonog dijela mozga) zaduženog za analizu, odluke i odgovorno ponašanje.

To rezultira drukčijim ponašanjem osobe (neodgovornim ponašanjem) te, između ostalog, porastom psihičkih oboljenja. Prirodno stanje mozga nije high, ušlagirani osjećaj otupljenosti u koji ga dovodi marihuana.

Marihuana je droga i jest babaroga.

Uzrokuje promjene u ponašanju, psihičkim reakcijama i intelektualnim procesima osobe. To je vidljivo u svemu. Uzmite najbanalniji primjer poput govora.

Ona povećava oboljelost od depresije i vrlo je izgledno kako će osoba koja ima predispoziciju za njezin razvoj oboljeti od depresije (marihuana će biti okidač). Ako osoba već boluje od nje, pogoršat će joj se. Kako psihijatri ističu, još gore od utjecaja na depresiju je utjecaj na razvoj najtežih psihičkih oboljenja poput shizofrenije.

Neki je konzumiraju kako bi pobjegli od depresije, ali gurnu se u samo veći problem. Isti princip je i s alkoholom koji u početku ohrabri ili opusti čovjeka pa je osoba npr. seksualno slobodnija, a onda počne djelovati depresivni učinak alkohola koji onemogućava čovjeka u spomenutoj seksualnoj aktivnosti.

Najnovija istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju kako bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom.

Nadalje, nova istraživanja pokazuju kako marihuana značajno povećava mogućnost za razvoj raka testisa.

Jednako tako, nova istraživanja pokazuju užasni utjecaj na srce, pluća i krvne žile (stvaranje ugrušaka, srčani udari, poremećaji srčanog ritma). Pušenje marihuane je potvrđeno kao jedan od čestih rizičnih čimbenika koji se pojavljuje kod osoba mlađih od 50 godina koje su imale srčani udar. Kako je istraživanje dalje pokazalo, marihuana donosi dvostruko veću opasnost za smrtonosni infarkt sa smrtnim rezultatom nego što je slučaj s duhanom.

Pušenje marihuane uzrokuje pet puta veće oštećenje kapaciteta prijenosa kisika u krvi u usporedbi s pušenjem cigareta.

Ona otvara vrata ovisnosti o drugim drogama.

OPIOIDI

SAD se suočava s ogromnom krizom izazvanom olakim prepisivanjem opioidnih sredstava protiv bolova.

Doktorima su, prema riječima nekolicine čije sam intervjue čitala ili razgovore slušala, ispirali mozak tijekom obrazovanja kako pacijent ne smije patiti i osjećati bol. To je rezultiralo spomenutim problemom prekomjernog korištenja opioida poput oksikodona (percoceta) Oxyconty koji su se prepisivali i kod bolova za koje se nikad pa ni tada ne bi smjeli prepisivati.

Odgovornost za cjelokupnu situaciju ne vidim samo u doktorima/farmaceutskoj industriji, nego i u pacijentima jer je najlakše popiti tabletu.

Opioidi vrlo brzo izazivaju ovisnost. Samim time vrlo brzo stvaraju osjećaj nedjelotvornosti kod pacijenta pa on traži veće doze. Kako ističu doktori, tom pacijentu mogu pomoći ne prepisivanjem veće doze, nego potpunim micanjem s opioida jer je izloženost opioidu stvorila lažni osjećaj nedjelotvornosti. Micanje s opioida je lavlji posao zajedno s trajnim posljedicama koje ostavljaju.

Što je bol i što ona predstavlja različitim ljudima?

Netko se drogira, iako ga ništa ne boli. Drugi netko pije tabletu protiv bolova ako ga boli prst uslijed malo ozbiljnijeg puknuća nokta koje rezultira upalom. Netko pije slabiju tabletu protiv bolova kod nekih ozbiljnijih lomova za koje bi imao medicinski opravdani razloga i za jači analgetik. Netko ne pije tabletu protiv bolova ni kad ga bole leđa, a mnoge žene među kojima su i moja majka te moje sestre, nisu htjele ništa protiv bolova ni kad su rađale.

Zašto?

Zato što su znale da sredstva protiv bolova utječu i na dijete koje su rađale, kao i na njih. Epiduralna protiv bolova koja se daje kod poroda je zapravo lokalna anestezija i definitivno nije za zezanje.

Svaka tableta koju popijemo ostavlja posljedice. Zato ih treba koristiti odgovorno i uz dogovor s odgovornim liječnikom. (Ne govorim o opravdanoj upotrebi sredstava protiv bolova u bilo kojem slučaju u dogovoru s doktorom). Ako čovjeka boli, u redu je popiti analgetik jer ga i ja nekada popijem, ali ne treba popiti najjači analgetik ili opioid ili uvijek popiti tabletu ako nije kronična terapija.

Mjeriti nešto subjektivnom razinom osjeta boli ili legalizirati sredstvo poput marihuane koje je štetno po čovjeka zato što jedino ubija bol, a bol ubija jer “ubija”, otupljuje mozak, je apsolutna glupost i jako velika opasnost.

Očekujem od doktora glasniji angažman u isticanju gore navedenih činjenica, kao i u slučaju ovisnosti o igricama, internetu, kockanju i klađenju, pobačaju, umjetnoj oplodnji, pornografiji i sl. I to ne samo od psihijatara.

*Istraživanja su dostupna u medicinskim čadopisima, a sažeci na Internetu