Arhive kategorije: Duhovne priče

Masha Gessen o stvarnom cilju LGBTQ totalitarizma

Dobro se podsjetiti na riječi samih LGBT aktivista koji je njihov stvarni cilj, kao i čuti njihovo vlastito priznanje kako lažu svojim simpatizerima o stvarnom cilju njihovih aktivnosti. To je logično jer je istina kao lav – izbori se sama za sebe.

U ovom videu, Masha Gessen priznaje da je njihov stvarni cilj uništenje braka jer on ne bi smio postojati.

Mogu li ona i ostali aktivisti, simpatizeri i financijaši uništiti brak?

Ne mogu. Ne mogu jer ga oni nisu ni stvorili. Brak nije ljudska tvorevina niti iza braka stoji čovjek. Iza braka stoji Bog jer je brak, kao zajedništvo žene i muškarca, misterij, tj. otajstvo. Iako ga ne mogu uništiti, mogu sa sobom povući mnoge ljude u zlo i pakao.

Brak kao brak, Božji plan i dobro je zauvijek pobijedilo. Zlo nikada neće pobijediti, ali će povući puno ljudi sa sobom. O tome treba voditi računa kada govorimo o zlu u današnjem svijetu. Nema sumnje u Božju pobjedu pa ne smijemo biti beznadni, ali se moramo boriti kako bi naši brakovi, obitelji i društvo ostali na pravoj strani jer zlo, kojeg će uvijek biti na svijetu, traži svoje žrtve za suradnju.

Osobe koje se bore protiv istospolne privlačnosti su svjesne kako ih interesne grupe smatraju potrošnom robom, a ne osobama. Osobe koje se ne bore protiv istospolne privlačnosti i koje podupiru cijeli projekt zapravo služe kao potrošna roba interesnih skupina i zla u ispunjenju ciljeva koju će odbaciti kao potrgani predmet.

To je žalosno jer je čovjek stvoren za beskrajno više, a to i dobije kad se opredijeli za dobro jer postane slobodan. Zlo ne donosi slobodu – nije ni osobi koja se drogira, nije ni osobi koja se prostituira, nije ni osobi ovisnoj o pornografiji, nije ni osobi koja je napravila/izvela pobačaj, a neće ni osobi koja živi i podupire rodnu ideologiju. Zašto? Zato što je sloboda činiti ono što je ispravno, a ne ono što čovjek želi, a čovjek je najsretniji kad je ono što želi sinkronizirano s onim što je ispravno.

Medaljica sv. Benedikta – Montecassino

O sv. Benediktu         

Sveti Benedikt iz Nursije u Italiji (480. – 543. g.) je bio brat blizanac sv. Skolastike.

Smatra se ocem zapadnog monaštva kojeg je utemeljio u Montecassinu nedaleko od Rima. Na njegovu ‘Pravilu svetog Benedikta’ (ora et labora et lege) temelji se organizacija brojnih vjerskih redova. Benedikt je 529. godine izabrao povišeno mjesto iznad  grada Cassina za izgradnju samostana koji bi njemu i subraći bio utočište. Trudom i molitvom je uspio preobratiti pogansko mjesto u kršćansko.

Samostan je bio na udaru razarača nekoliko puta. Uništili su ga Langobardi, a potom i Saraceni. U 14. stoljeću ga je razrušio potres, a 1944. je bombardiran od strane sila saveznika prilikom čega je ubijeno mnoštvo civila koje se u njega sklonilo. Samostan je obnovljen uz pomoć talijanske vlade, a papa Pavao VI. ga je ponovno posvetio 1964.

Montecassino je jedan od najpoznatijih samostana na svijetu, a njegov muzej se naziva i ‘svjetionikom zapadne civilizacije’ radi brojnih sačuvanih djela. U crkvi se nalaze i grobovi sv. Benedikta i sv. Skolastike.

Talijansko-kanadski producent Andrea Iervolino je najavio snimanje filma o Montecassinu.

Nastavi čitati Medaljica sv. Benedikta – Montecassino

Gospodari svijeta

Objavljeno: 5. stu 2015.

“U kineskoj je provinciji živio siromašni

Kinez koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojeg je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati te ga je, pomalo, uveo u kaligrafiju.

Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice: jednu crnu, a drugu

Superman je heroj, a Bog je Bog
Pinterest.com

bijelu i rekao sinu:
‘Nažalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu. Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.’

Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, a spavao je pod vedrim nebom. Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu, žuljeve na rukama i zdjelu riže dnevno.

Onda su došle poplave. Rijeka Jangce se izlila, poplavila polja i oranice i nastala je glad. Za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jedne noći, netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao.

Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba i, dok ih je spuštao niz tijelo, napipao maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.

Otvorio je bijelu.

Nastavi čitati Gospodari svijeta

Gdje leži tvoje medeno srce/vrijednost?

Evo jednog poticajnog članka među svim ovim ozbiljnim temama kojeg sam objavila davno davno (ožujak, 2015.). Obožavam jesen i proljeće!

Možda će vam se (opravdano) činiti  da je prva priča pisana za djecu. Priča je doista pisana za djecu, a objavljena je u MAK-u.

“Ujesen neke vrste drveća naprave svoju inventuru, popis. Prebirući po sjećanjima, drveće zbraja plodove koje je tijekom godine uzgojilo, bilježi koliko je životinja udomilo i othranilo, koliko je ljudi svojim hladom zaštitilo i koliko im je puta svojom ljepotom izmamilo uzdahe. Jednom je živjelo listopadno drvo kojemu je svake jeseni bilo poprilično mučno od inventure. Svake bi godine izbrojilo isti broj plodova, lišća i ptica koji su na njemu rasli i živjeli. Godinama nije zabilježilo vlastiti napredak. Doduše, njemu samomu to uopće nije smetalo. Bilo je zahvalno za život na tom lijepom mjestu i radovalo se svakom jutru koje mu je bilo darovano.

Nastavi čitati Gdje leži tvoje medeno srce/vrijednost?

Moliš ili ne moliš?

“Isus reče: Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.” (Mt 26, 41)

“… jer put bez Tebe – mrak, hod bez Tebe – pad; tog’ sam svjestan! … Jer sve je lažno što svijet mi pruža, prividno sve je, blijedog sjaja, miluje lice, riječima mami, zavodi dok dušu ti ne zarobi …” (“Pustinja”, fra Marin Karačić)

Marija i Isus molitva
Pinterest.com

“Tko se odmara, taj zahrđa. To je potvrdio i neki koncertni pijanist: ‘Ne vježbam li jedan dan, ja to opažam. Ne vježbam li dva dana, to opažaju moji prijatelji. Ne vježbam li tri dana, to opaža publika.’

Slično je i s moljenjem. Biskup Dibelius je napisao: ‘Ne molim li jedan dan, to osjetim ja sam. Ne molim li tri dana, to osjeti okolina.'”

odabrao Willi Hoffsummer iz djela Quoista, Bosmansa, Gibrana i dr.

Primijetite li razliku na sebi? Koliko vam treba da je primijetite? Što je molitva? Nađete li vremena za ono što vam je bitno? Nađete li vremena za one koje volite? Onda se radi samo o vašim i mojim prioritetima te onome koga/što volimo, zar ne?

Život prema tuđim očekivanjima

Svaki čovjek je biće koje ima svoju vrijednost i posebnost koja proizlazi iz činjenice da ga je Bog htio.

Ivan Pavao II. u svoj knjizi “Ljubav i odgovornost” ističe istinu koja se možda uzima “zdravo za gotovo” pa njezin sadržaj nikada ne izazove “a-ha efekt” ili suprotno – izazove taj efekt baš zato što se nešto uzimalo “zdravo za gotovo”. Koji god slučaj bio, može se dogoditi da čovjek ne osvijesti u punom značenju što taj sadržaj znači i kako se on odražava na cjelokupnog čovjeka:

“Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Taj novi čovjek je osoba . … Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke. … Ta ljudsko biće je, kako naučava Crkva, djelo samoga Boga: On stvara duhovnu i besmrtnu dušu onog bića čiji organizam počinje postojati kao posljedica tjelesnog odnosa muškarca i žene.”

papa Ivan Pavao II., “Ljubav i odgovornost”

To se često ne prepoznaje te su jedinstvenost i vrijednost osobe ugrožene. To je napast koja želi čovjeka učiniti nesretnim, očajnim i izolirati ga s jedne strane, a s druge strane lišiti ga života.

Nastavi čitati Život prema tuđim očekivanjima

Priča o sv. Antunu Padovanskom 2

Pogledaj 1. dio

ČUDA

Kao Portugalac koji nije učio francuski i talijanski, po dolasku u Italiju i Francusku je pričao ta dva jezika kao najučeniji čovjek.

U talijanskom gradu na obali, Riminiju, mnogi ga nisu htjeli slušati jer je grad osobito bio zaražen manihejskim krivovjerjem pa je pozvao ribe i rekao im neka slušaju Božju Riječ na sramotu ljudi. Počeo je propovijedati ribama u moru. One su podigle glave iz mora i slušale ga te mu se zahvalile naklonom. Razišle su se tek kad im je on zapovijedio da se raziđu. Neki su se nakon toga preobratili.

Drugo čudo obraćenja govori o preobraćenju krivovjernika Bononila koji se obratio kad je njegova mazga kleknula pred Presvetim.

Jedna je gospođa htjela slušati njegovu propovijed i ostavila je malo dijete samo kod kuće. Dijete je upalo u kotao pun vruće vode. Kad se vratila, našla je dijete kako se igra u kotlu bez ikakvih posljedica.

Nastavi čitati Priča o sv. Antunu Padovanskom 2

Sv. Antun Padovanski i ja 1

Svetom Anti dugujem članak na blogu već duže vrijeme, a u četvrtak je bio taj dan kad sam osjetila da je vrijeme za pisanje.

Ovo je ona posebna pričao kao s Medaljicom Bezgrešne jer se spontano dogodila.

Sv. Ante.jpg
http://www.croexpress.eu

S obzirom na njegovu jako dobru poznatost, možda ovaj članak nema prvotnu ulogu upoznati nas s njim, ali sv. Ante zaslužuje članak na mom blogu.

Već sam pisala kako volim molitve i meditacije usmjerene baš prema Bogu, tj. Presvetom trojstvu (različita otajstva), krunicu i molitve Mariji ili jednostavno razgovor s Bogom, kad se i razum i srce spoje u jedno te usmjere prema Bogu i Njegovoj prisutnosti. Kako sam nedavno rekla nećaku: Bog sve zna i svemoguć je. Drugim riječima, isusovački odgoj, Presveto Trojstvo, pouzdanje u Boga i stavljanje u Gospin zagovor, dok nemam običaj pojedinačnog stavljanja u zagovor svetaca mimo litanija ili sl.

Prije svega, kada molimo zagovor nekog sveca, to znači upravo to – molimo njega/nju da oni traže od Boga ono što ih molimo. Svetac ne radi čudo, nego će to napraviti Bog jer ga je neki svetac to molio. To je bitno razlikovati kako ne bismo upali u zamku koju nam pripremaju različite sekte koje krivo govore da se klanjamo kipovima. Bog čuje našu molitvu i bez da se utječemo svecima, ali nekad zagovor svetaca može ubrzati stvari jer su u Božjoj blizini. Uglavnom, ne bih ulazila duboko u tu temu, nego bih rekla da su sveci primjer koji možemo slijediti, a njihov zagovor dokaz raja.

Bila sam u Padovi nekoliko puta. Neslužbeno, obožavam Italiju – i sjever i Rim i Vatikan i Veneto! Volim i Portugal – trenutno malo manje radi svih vrijednosno-političkih odluka koje su donijeli pa je sigurno to ta veza :).

Molila sam se pred relikvijama sv. Ante, ali moram priznati kako mi je to bila uobičajena molitva Bogu. Zamolila sam sv. Antu da nas zagovara, ali nisam ‘imala neku poveznicu ili nešto preposebno sa sv. Antunom’. To je bila crkva, ja sam se skrušila i molila u miru.l Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Padovi, ali bilo je davno (prije 10 god.?).

Nastavi čitati Sv. Antun Padovanski i ja 1

Bog i pozitiva

“Ljudi mogu osjećati mnoštvo dobrih stvari, imati dobre ideje, ali ako me to ne vodi utjelovljenom Bogu, ako me ne vodi bližnjemu, onda to nije od Boga. Zbog toga sv. Ivan započinje današnji odlomak riječima: ‘Ovo je zapovijed Božja: da vjerujemo u ime Sina Njegova, Isusa Krista, i da ljubimo jedni druge’.”

– papa Franjo, misa u domu sv. Marte

Nastavi čitati Bog i pozitiva

Svi smo mi napukli vrčići

“Neki je trgovac svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima. Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta, a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.

LC
Privatno vlasništvo, all rights reserved

Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:

‘Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te, oprosti mi moju slabost!’

Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:

‘Pogledaj rub ceste!’

‘Prelijep je, pun cvijeća’, odgovori vrč.

‘Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao. Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti ako Ga zamolimo.'”

Nepoznati autor

Mini egzorcizam za svaki dan

Nastavljam s objavom molitava i molitvica koje molim i koje preporučujem svakome.

Molitva Arkanđelu Mihaelu je mini egzorcizam za svaki dan. Anđeli (grč. angelos = glasnik) su osobna, od Boga stvorena duhovna bića koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10). Oni su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i glasnici su njegove slave. S obzirom da su čisti dusi, nisu vezani za tijelo, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i dana im je veća sposobnost spoznaje. Postoji devet korova anđela (kerubini, serafini, arkanđeli…), a osmom koru pripadaju arkanđeli (Mihael = tko je kao Bog?, Gabrijel = Bog je jak i Rafael = Bog iscjeljuje).

Nastavi čitati Mini egzorcizam za svaki dan

Ribar vs. Ribar 2 – smisao života

“Luksuzna jahta se usidrila u jednom malom meksičkom ribarskom selu.

Vlasnik jahte je bio oduševljen kvalitetom ribe i zapitao je ribare koliko im vremena treba da ulove tako dobru ribu.

‘Ne treba nam dugo’ – odgovoriše ribari.

‘A zašto ne ostanete duže na moru i ulovite još više?’

Odgovoriše mu da je ono što ulove sasvim dovoljno za njih i njihove obitelji.

‘Pa što radite s tolikim slobodnim vremenom?’

Nastavi čitati Ribar vs. Ribar 2 – smisao života

Bože, učini da budem televizor

“Učiteljica jedne osnovne škole je dTelevizor
ala svojim učenicima zadatak da napišu esej o tome što bi htjeli da im Bog napravi. Na kraju dana dok je u stanu ocjenjivala eseje, pročitala je jedan koji ju je učinio vrlo emocionalnom.

Njezin muž, koji je netom ušao u stan, ugledao ju je uplakanu i upitao: ‘Što se dogodilo?’ ‘Pročitaj ovo. To je esej jednog od mojih učenika.’

‘Bože, večeras te molim da mi učiniš nešto vrlo posebno – učini da postanem televizor. Želim zauzeti njegovo mjesto i živjeti kao televizor u svojoj kući.

Želim imati svoje posebno mjesto i da se moja obitelj okuplja oko mene. Želim da me shvaćaju ozbiljno dok govorim. Želim biti centar pažnje i da me čuju bez prekidanja i pitanja.

Nastavi čitati Bože, učini da budem televizor

Kome ideš po procjenu i otkriće svoje vrijednost? Zašto nekome nebitnom?

Kome odlaziš po procjenu svoje vrijednosti? Zašto dopuštaš da tvoju vrijednost procjenjuje netko posve nebitan u tvom životu, netko tko nije siguran ni sam u svoju vrijednost?

Znaš li kome se trebaš obratiti za procjenu svoje vrijednosti i to samo Njemu, jednom jedinom? Mislim da znaš 🙂

A, kako se Njemu obratiti? Molitvom i meditacijom, a prije svega misom, ispovijedi i pričesti.

Nastavi čitati Kome ideš po procjenu i otkriće svoje vrijednost? Zašto nekome nebitnom?

Na Božjem mjestu

“Stari pustinjak Sebastijan je najčešće molio u malom, osamljenom svetištu na brežuljku. U svetištu se častilo čudotvorno raspelo koje su ljudi prozvali „Milosni Krist“. Hodočasnici su dolazili sa svih strana kako bi pronašli milost i izmolili pomoć.

Jednoga je dana stari pustinjak odlučio izmoliti milost i za sebe. Klečeći pred raspelom, molio je: ‘Gospodine, želio bih trpjeti s Tobom. Prepusti mi svoje mjesto. Želim biti na križu umjesto Tebe.’

Fb/C.S.Lewis

Očiju uprtih u Raspetoga, šutke je čekao odgovor. Nakon nekog vremena, Raspeti počne micati usnama i reče mu: ‘Prijatelju, prihvaćam tvoju želju, ali pod jednim uvjetom: štogod da se dogodi, što god da vidiš, ne smiješ progovoriti ni riječi.’

Nastavi čitati Na Božjem mjestu

Trka s vremenom – trka protiv vremena

“Uskrsnućem Isusa Krista, pali anđeo Sotona je zbačen u podzemlje i on je postao poraženi vječni gubitnik.

Iako poražen, ne spava. On i dalje ubire nove žrtve koje uspije obmanuti svojim lažima. On bijaše čovjekoubojica, lažac od početka, kako nam piše sv. Ivan Evanđelist. Zato, braćo katolici, ne spavajmo nego se podložimo Bogu i oduprimo đavlu i on će pobjeći od nas.

Sotona je u podzemlju ustrojio svoju vojsku-demone. Prozbori im: ‘Neprijatelju našemu, Bogu, ne možemo ništa, ali one koji vrše njegove zapovijedi možemo zavarati i pridobiti za nas. Katolicima ne možemo zabraniti odlazak u svoje crkve niti čitanje Svetog pisma, ali ih možemo zavarati kako im više ne bi rasla ljubav za Isusom Kristom, kako ne bi imali kontakt s njim, odnosno razgovor, molitvu. Ako ih u ovome uspijemo zavarati i zavesti, pridobit ćemo ih za sebe. Ako ih pridobijemo, imat ćemo i vlast nad njima jer, dok se oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle, pustite ih ići u crkvu, pustite ih činiti sve po svojim običajima, ali ukradite im vrijeme, vrijeme za razgovor s Bogom, odnosno molitvu. Tako glasi naredba moja vama, vojnici podzemlja. Dakle, krenite i zavarajte ih.’

‘Kako to učiniti?’– pitaju demoni.

images
http://www.bug.hr

Nastavi čitati Trka s vremenom – trka protiv vremena

Quo vadis?

Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu (Via Appia), cesti koja vodi iz Rima. Legenda kaže da je za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana, Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima- Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.

Privatno vlasništvo, all rights reserved

U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i navještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: ” Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?”. Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.” Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke.

Nastavi čitati Quo vadis?

Voljeti sebe/To love yourself

Vjerujem da svaki komičar ima dobro srce. Svojim humorom nastoje učiniti dobro djelo i nasmijati ljude, a to je velika zadaća.

Danas se ponekad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Što je Isus vjerojatno mislio o tome, govori sljedeća priča:
Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao:”Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?”

Nastavi čitati Voljeti sebe/To love yourself

U potrazi za nebom/The search for heaven

Iskreno vjerujem da svaki čovjek čezne i traži nebo, jednostavno zato što nam je to upisano u dubini duše. To je stalni poziv koji je Bog upisao u naša srca jer nas je stvorio na svoju sliku i upisao u nas duboku čežnju koju nitko i ništa drugo ne može ispuniti – uvijek ostaje jedan dio koji samo Bog može ispuniti. Brak je sakrament koji pomaže dvoje ljudi na putu prema nebu. Smisao braka je da suprug i supruga jedno drugo usmjeravaju prema nebu, a njihov odnos je ikona Presvetog Trojstva. Upravo je zato potrebno očuvati istinski i izvorni oblik braka. U suprotnom, on postaje svjesno ili nesvjesno nagrđivanje ikone. Ako brak ne ispunjava svoju zadaću, dolazi do problema i narušenih odnosa. Savjest, razum i propitivanje pomažu nam u donošenju ispravnih odluka koje nas usmjeravaju prema Nebu.

Krštenjem nam se briše izvorni grijeh, ali kao njegova posljedica ostaje sklonost grijehu protiv koje se borimo molitvom i odlaskom na ispovijed. Na svome putu prema nebu, a taj je put ovozemaljski život, čovjek često puta padne i sagriješi jer ispunjenje čežnje za nebom traži i slijedi na krivim mjestima i s krivim stvarima. Na kraju, umjesto da osjeti istinsku slobodu, savjest mu ne da mira. Za to postoji lijek: pokajanje i ispovijed jer Bog ne napušta svoja stvorenja i u svom nam milosrđu, uz iskreno kajanje i zaokret u životu, oprašta sve. Uskrsnućem od mrtvih nam je darovao nadu u Život Vječni. Neki ljudi najteže oproste sami sebi, ali, “ako je nama Bog oprostio, moramo oprostiti i mi sebi jer inače postavljamo sebe za većeg suca od Njega (C.S.Lewis).

Sljedeća priča govori o dva pobožna redovnika koja su krenula u potragu za nebom jer nisu u potpunosti shvaćala što je Nebo (što je i normalno jer to nije u potpunosti shvatljivo ljudima). Njihova potraga je simbolički prikazana kao putovanje na kraj Svijeta. Mislim da se to putovanje može shvatiti kao svaka naša odluka, izbor, zabluda. Vjerujem da će svatko u priči moći pronaći i prepoznati svoje putovanje na primjeru svojih odluka koje nas vode prema nečemu ili od nečega. Na svakom putovanju je bitan cilj i smisao. Ako znamo kamo idemo, onda znamo i koji je put ispravan. Ako pogledamo samu bit, samo je jedan takav put. Ako nemamo cilj i ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar.

 

 ” U starom samostanu su živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima je bilo mnogo knjiga, ali su dva redovnika najradije čitala zajedno jednu debelu knjigu koja je opisivala čudesa na svijetu: kako su daleko na jugu vruće zemlje gdje se šeću prugaste žirafe i igraju majmuni, a kroz pustinju odjekuje noću rika lavova da te srsi prolaze. Čitali su o okruglim otocima na dalekim oceanima na kojima rastu kokosove palme. U debeloj staroj knjizi je pisalo kako ćeš, ideš li sve dalje i dalje, na kraju doći do mjesta gdje se sastaju zemlja i nebo.

– Brate – reče jedan drugome – što bih dao da mogu vidjeti gdje se sastaje nebo sa zemljom!

– I ja, dragi brate – odgovorio je zamišljeno drugi redovnik.

I tako se oni jednoga dana odluče na dalek put. Zamole opata za blagoslov, izljube se sa svom braćom i krenu. Nije bilo lako. Put je bio dalek, noge su ih boljele, ali velika želja u srcu nije prestajala. Putovali su sve dalje i dalje vođeni željom da dođu do kraja zemlje i ugle­daju vrata u nebo!

Tako su došli jedne večeri do divlje rijeke.

Što sad? Naprijed! Zagaze u divlju bujicu. Voda ih je ponijela silnom snagom. Uhvatio ih je očaj. Ali silna želja – doći na kraj svijeta gdje se nebo dotiče zemlje, dala im je snage da se bore s bijesnim valovima i oni, ne znajući ni sami kako, nađoše se na drugoj obali.

– Naprijed, naprijed! – govorili su sami sebi i hrabrili se. Nisu im smetale tamne šume, nisu ih mogle zaustaviti opasne gudure. Jednom se pred njima, ispred jedne špilje, isprsio bradat i mrk čovjek s nožem u ruci.

– Novac ili život! – zarežao je strašni čovjek.

– Nemamo novaca – izgovarala su prestrašena braća.

– Što, nemate novaca? – čudio se razbojnik. – A kamo ste se uputili?

– Idemo na kraj svijeta gdje se sastaju nebo i zemlja – odgovorila su ponizno braća.

– Vi ste obične budale! – ražestio se divlji čovjek. Pograbio ih je za kukuljice i stao ih bijesno udarati šakama. A onda je nestao bez traga. Redovnici poravnaše svoje grube halje, zahvališe Bogu što su ostali živi i krenuše dalje.
Putovali su tako dalje i došli do mora. U jednom zabačenom zaljevu ugledaše lađu. Jedra razapeta, vjetar puše i lađa samo što nije krenula na put. Braća ponizno zamole mornare da ih prime i povezu preko mora. Mornari se obrate kapetanu.

– A čime ćete mi platiti prijevoz? – pitao ih je kapetan.

– Nemamo novaca, ali ćemo pomagati na lađi. Smjesta se prihvatiše posla u kuhinji. Očiste je jer je bila u velikom neredu. Operu suđe koje nije bilo prano možda već mjesecima. Prirede ukusan objed. Kad je bilo vrijeme objeda, mornari ih nisu mogli nahvaliti koliko je bio ukusan. Kape­tan je braću tapšao po ramenima i govorio:

– Upravo smo takve trebali.

Kad su nakon mnogo dana došli na drugu stranu mora, kapetan ih je pozvao preda se, otvorio brodsku blagajnu i pružio svakom po vreću zlatnika kao plaću.

Braća su skrivala ruke u svoje dugačke rukave i nisu htjela primiti novac. Njima je bilo dosta što su se prevezli preko mora.

– Kakvi ste vi čudni ljudi? – snebivao se kapetan. – Ostanite kod nas i postat ćete bogati!

Braća nisu htjela prihvatiti plaću. Tumačili su kapetanu i mornarima kako oni traži mjesto gdje se nebo dotiče zemlje. Mornari su se tako smijali da su se hvatali za glavu i valjali po podu. Zgrabili su ih za duge njihove halje i kao vreće izbacili na obalu vičući:

– Ha, ha, ha … traže nebo …. Lude jedne …

Trebalo je dalje putovati. I opet gore i doline, polja i livade, kada se najednom, iza jedne šume, pred njima pojave velika vrata! Redovnici zinuše od iznenađenja. Dakle, napokon. Kad su se oporavili od čuda, plašljivo pokucaju. Vrata se sama otvore. Pred njima soba. Braća gledaju, gledaju – a to njihova ćelija u samostanu.

Iznenađeni su gledali jedan drugoga bez riječi. Što to znači – tražili su ulaz u nebo, a našli su se u svojoj sobici u samostanu?! A otac opat mudro reče:

– Želite li doći u nebo, nije potrebno proći brda i doline, nego služiti Bogu vršeći svoje dužnosti tamo kamo vas je Bog postavio.

– Tako je! – potvrdiše dva brata redovnika i vratiše se na svoj posao.”

Nepoznati autor

🙂

Kratka priča o smislu života

U šumi na brdu bila su jednom tri stabla. Pričala su o svojim snovima i nadama.

Prvo stablo reče:

– Jednoga ću dana, kako se nadam, postati kovčeg za blago. Bit ću ukrašen zamršenom rezbarijom i svi će se diviti mojoj ljepoti.

Drugo stablo će na to:

– A ja ću biti veliki brod. Nosit ću kraljeve i njihove podanike te ploviti u sve krajeve svijeta. Snaga moga trupa će svima ulijevati sigurnost.

Treće stablo doda:

– Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Svi će me vidjeti kako stojim na vrhu brda i govorit će da svojim granama dotičem nebesa.

Prošlo je nekoliko godina, a stabla su i dalje sanjarila o svojoj svijetloj budućnosti. Jednoga dana, u šumi se pojavila skupina drvosječa. Jedan od njih ugleda prvo stablo i reče:

– Ovo je stablo snažno. Prodat ću ga tesaru.

Jesen
Privatno vlasništvo, all rights reserved

Nastavi čitati Kratka priča o smislu života