Arhive oznaka: istaknuto

Što radite, doktori i znanstvenici?

Dragi doktori, drugi zdravstveni djelatnici i znanstvenici,

nemojte preporučivati terapije, postupke, načine i sredstva koja su protivna moralu jer to nikada ne donosi dobro.

Doktori, nemojte izvoditi pobačaje, upućivati na pobačaj, poticati prenatalna testiranja kojima se ciljaju skupine za istrebljenje, davati blokatore puberteta i farmakologiju za promjenu spola, poticati kontracepcijski mentalitet i sredstva, eutanaziju, umjetnu oplodnju, kloniranje, trgovinu organima, vazektomiju, ugradnju spirale, preporučivati zahvate i terapiju koji u bilo kojem svojem segmentu, načinu dobivanja lijeka ili načinu djelovanja krše moralni zakon.

Znanstvenici, nemojte sudjelovati i poticati istraživanja na embrijima, razvijanje farmakoloških rješenja i cjepiva od tkiva i organa ubijene nerođene djece niti dijeliti cjepiva s tajnim sastojcima za sterilizaciju. Nemojte raditi istraživanja mijenjanja gena. Spolne bolesti se ne iskorjenjuju cjepivom, nego vjernošću te predbračnom i bračnom čistoćom. Doista mislite kako radite dobro radeći testiranja i istraživanja na tkivu i organima nasilno ubijene nerođene djece? Ne radite. Nemojte se zavaravati i nemojte si tepati. Vaše loše i zlo istraživanje je nešto bez čega se svijet neće srušiti. Dapače, bit će bolje mjesto s manje zla. Postali ste samo instrument zla.

Čovjek nije automobil pa nema potrebe da po njemu prčka bioinženjer bez moralnog kompasa. Doista sam skeptična prema svakoj osobi koja se bavi bio i genetskim inženjeringom jer ne vjerujem da se itko može baviti time i poštivati Boga kao Stvoritelja te Njegov moralni zakon. Prekršio ga je na ovaj ili onaj način.

Nije vam lako. Znam.

Nastavi čitati Što radite, doktori i znanstvenici?

Moda kao instrument političke paradigme – ružna moda i karakter

Onaj tko redovito čita moj blog, već zna podosta o mojim stavovima pa i o modi koje sam se dotakla kad sam pisala o poruci i vrijednostima koje šaljemo odjećom (ovdje).

Tema ovog članka nije rasprava o tome tko koji stil mora njegovati jer svatko nosi ono što želi, nego je tema moda kao instrument vrijednosno-političke paradigme.

Moda i karakter osobe, odnosno stanje u društvu su povezani. Nije nikakva novost kako je moda instrument za društvene promjene. I moda ima interesne skupine koje stoje iza nje. Između ostalih, uz dioničare su tu kreativni dizajneri, urednici časopisa, tzv. neprofitni lobiji koji lobiraju za implementiranje svojih ciljeva i promjena, manekenke i modeli te kupci.

Odjeća je, nonšalantno govoreći, odraz čovjeka, a samim time i društva. Ona ne čini čovjeka u smislu kako je bolji čovjek onaj koji ima skuplju odjeću ili više odjeće, ali u normalnim, prosječnim životnim okolnostima, odjeća govori o stilu osobe, a stil osobe je povezan s karakterom osobe. Iz karaktera osobe proizlaze djela, a osobe čine društvo pa tu leži povezanost mode i stanja u društvu.

Iako moda ima karakter sezonalnosti i prolaznosti, problem je što, usprkos tome, može utjecati na čovjeka (koji joj to dopusti) i involvirati ga u prenošenje određene vrijednosno-političke paradigme. Pomodni komadi koji se mogu vidjeti na tzv. osobama od utjecaja unazad nekoliko godina su bili:

  • unisex (androgeni) modeli
  •  modeli izokrenutih karakteristika – ženska odjeća je poprimila muški stil, a muška ženski
  • ružna, repasta, bez forme i reda moda – kao kombinacija prve dvije stavke pomiješana s deregulacijom na vrijednosnom polju i liberalnim strujanjima

Prekratko, preusko i predekoltirano je konstanta koja se provlači u razdobljima između gore pobrojanih trendova.

Što se tiče tzv. osoba od utjecaja, radi svojstvene želje za bivanjem u centru pažnje, nemaju problem obući, obuti ili skinuti što je potrebno. Ono što zaboravljaju i što bi im mogao postati problem jer dira ego je činjenica kako je jedino klasika* uvijek vječna jer dobro izgleda bez obzira na vremenski period u kojem se nalazi i jer odražava naravnu razliku među spolovima. Na kraju se dogodi da čovjek, uz to što nije ostao upamćen, ima i ružne uspomene u vidu fotografija koje ga na to podsjećaju.

Nastavi čitati Moda kao instrument političke paradigme – ružna moda i karakter

Novi Zakon o pobačaju

U najavama za novi Zakon o pobačaju, novinari iznose kako će financijski trošak pobačaj i dalje snositi žena koja želi pobaciti.

Kao razlog za to, članovi stručnog povjerenstva su naveli argument “nije riječ o liječenju”.

O čemu je onda riječ i što ono što nije liječenje  ili donošenje novog života radi u bolnici?

Nemojmo se praviti glupima. Svi znaju što je pobačaj.

Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je koja je najkasnija faza razvoja čovjeka do koje ćemo dopustiti legalno ubojstvo tog nerođenog čovjeka. Ono o čemu cijelo društvo raspravlja je ubojstvo.

Čovjek je duša, duh i tijelo. Ako jedna od tih dimenzija nije dobro integrirana, pati cijeli čovjek.

 

Kad doktor, žena i ženina okolina rade pobačaj, oni ne ubijaju samo tijelo u određenoj razvojnoj fazi, nego i dušu

Duša je besmrtna, ali je pobačaj napad i na dušu. Ona nakon tjelesne smrti nastavlja život u vječnom paklu ili vječnom raju i ona je ono što je od samog začeća udahnuto u to novo ljudsko biće.

Duša se ne stječe prolaskom kroz porođajni kanal niti je rezultat vođenja ljubavi muškarca i žene, nego se stječe samim začećem, Božjim “neka bude”. Zato muškarac i žena imaju udio u nastanku novog čovjeka, ali oni ne mogu stvoriti čovjekovu dušu.

Zato imamo dijelove čovjeka kojima može pomoći obiteljski liječnik ili npr. internist (tjelesna dimenzija), dijelove čovjeka kojima može pomoći psihijatar (emocionalno-psihička dimenzija) i dijelove čovjeka kojima pomaže svećenik/duhovnik usmjerujući ga prema vraćanju Bogu po egzistencijalni smisao i svrhu života (duhovna dimenzija).

Nastavi čitati Novi Zakon o pobačaju

Zornice! 🔔🌌💒

Jutarnja šetnja do crkve dok još nije svanulo je posebna – svježi zrak, hodanje, topla kapa i rukavice, osvijetljena crkva u mraku ili polumraku noćnih ulica.

Disciplina i življenje vjere svakodnevno tijekom cijele godine – manje priče, više djela i vjerodostojnosti u (vjerničkom) životu je pretpostavka i conditio sine qua non, ali hajdemo još bolje pripremiti štalicu našeg srca za dolazak Božića jer je advent tu s razlogom. Ako ne možete na zornice, pojačajte molitvu, ubacite neku pobožnost, pročitajte nešto od vjerske literature.

Dok gori prva adventska svijeća, propitajte savjest, podsjetite se na nauk Crkve i procijenite koliko je vaša zornica u (ras)koraku s vašim djelima, odlukama i principima kojima gazite (kroz) život. Što nakon toga? Donesite odluku za promjenu, zamolite Božju pomoć i krenite. Advent je priprema za rođenje onoga bez kojeg ne možemo, a Njegovo rođenje je nada i garancija da zlo nema konačnu riječ jer pobjeđuje Ljubav bez koje nema spasenja.

Tanka je crta između dobra i zla, ljubavi i mržnje jer je taj proces relativno protočan u oba smjera. Ono što je najgore je mlakost, tj. ravnodušnost. Ravnodušnost (mlakost) prema osobi, događaju, vjeri, moralu ili djelima je gora od nekog žešćeg osjećaja. Zapravo se može reći da je suprotnost ljubavi  ravnodušnost, a ne mržnja.

Zašto?

Oni i ono prema kojima/čemu smo ravnodušni za nas i ne postoje/postoji, uopće nam nisu u fokusu interesa, izbrisani su (x, DEL). Radi toga, oprez! Ravnodušnost je opaka, a u vjeri pogibeljna i put u pakao.

Temelj muško-ženskih odnosa

U principu, ne volim nešto pretjerano razglabati, nego živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.

Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane. Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze, kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može. 

Velika moć zahtijeva veliku odgovornost od koje svi peru ruke.

Kao sukus svega, mislim da citat ispod, bez pretjeranih riječi, kaže sve. Temelj je svega jer sve polazi od toga, a temelj pak toga je odgoj te kako teološke, tako i znanstvene činjenice o razlici i ulogama muškaraca i žena.

Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno

Untitled
Flickr.com/edit Desert Rose

preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela te uzeti u obzir kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu. S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.

Utjecaj je drugačiji od utjecaja druge strane na vas jer su žene i muškarci različiti, koliko god to društvo danas nijekalo. Demantira ga nefunkcionalna stvarnost temeljena na izokrenutim tezama i vrijednostima.

Niti ona može biti feministica niti on može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice. I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti i uništiti.

Nastavi čitati Temelj muško-ženskih odnosa

Utjecaj pornografije na promjene mozga

Na ovu temu me je potaknula jedna situacija od nedavno, ali i neka zabrinjavajuća otkrića do kojih sam došla kad sam se time malo pozabavila.

Početak priče

Prije nekog vremena, putovala sam vlakom.

Tumblr/Mathew Wilkinson – ovaj gif se može primijeniti i na ovisnost o  pornografiji jer i ona dovodi do fizičkih promjena (mozga)

Preko puta mene je sjedila cura od 16-17-18 godina i čitala knjigu ne-sjećam-se-kojeg-naslova, ali nešto u stilu “osvoji me, zaveži me i iskoristi me”. To mi je bilo frustrirajuće jer sam bila bijesna radi spoznaje iz kojih izvora djeca (mladi) danas traže informacije o međuljudskim odnosima. Traženje informacija je u redu jer je seksualnost sastavni dio čovjeka (za sve one koji misle drugačije: nije H. Hefner izmislio seks i otkrio seksualni dio čovjeka, nego Bog), ali izvor iz kojeg se te informacije traže, laži koje ti izvori daju i godine s kojima se traže odgovori na neka pitanja su za vikanje, ne na njih, nego na društvo i cjelokupnu situaciju.

 

frontalni-korteks.jpg
“Frontal Lobe”, Duke Keonavongsa, Jacob Bisher, Cody Snyder, Asante Muhammad

To je bila baš spoznaja koja me lupila u glavu i koja mi je govorila: “Evo me. Sjedim preko puta tebe i ovoj curi punim glavu pogrešnim i opasnim stvarima protiv kojih se ti boriš.”

Znate li taj osjećaj? Kad nešto znate i jasno vam je, ali tek kad vas spoznaja lupi ko’ bumerang, kad neki mali klik dođe na svoje mjesto, to bude to.

Ne znam zašto ikome treba odgovor na pitanje o tome kako postaviti muško-ženski odnos da bude psp (prijatelji s povlasticama; hvala google-u), a kamo li da to treba 13-godišnjakinji koja će taj odgovor potražiti u nekom časopisu ili portalu za koje je pisao tko zna tko! AAAAAAAAAAAArrrggggggggg!!!! (stvarni primjer).

Nastavi čitati Utjecaj pornografije na promjene mozga