Moj COVID-19 i zahvala na molitvama!

Dragi prijatelji,

od srca vam hvala na molitvama ❤️🙏✝️.

Kao što sam rekla, imala sam COVID-19 i, iznenađujuće, bila sam jako loše.

Nisam mislila da bi me mogao tako jako pogoditi. Nemam nikakvu kroničnu bolest, ne pijem nikakvu kroničnu terapiju, mlada sam, nisam nikada preboljela ni gripu, imam dobar imunitet, nisam pretila, nisam pothranjena, zdravo se hranim, imam visok prag tolerancije na bol, nisam sklona kukanju i žaljenju na bol, ne pripadam ni jednoj kritičnoj skupini, pridržavala sam se mjera (do tog trenutka) jer ne mislim da je virus bezopasan i stava sam da je umjetno kreiran, odnosno da je pobjegao iz laboratorija. Ono što mi ironično pada na pamet je da je možda napao moj genom jer sam plavooka i plavokosa. Možda su oni koji su ga kreirali stvari postavili tako. Ili zato da postanem Superman, što mi govore da sam sada nakon preboljenja.

Sažeto rečeno, ni svojem najgorem neprijatelju ne bih poželjela ono kako mi je bilo. Kako nikada nisam preboljela gripu, ne mogu uspoređivati, ali ako gripa izgleda onako kako je meni bilo, onda treba dati medalju svakome tko je prebolio gripu. Naježim se kad se toga sjetim, ali ja sam morala praviti pauzu pri skidanju čarape. Nisam mogla pomaknuti ruku. Nisam mogla napraviti tri koraka po kući. Nisam jela osam dana. Nisam imala snage ni za pijenje tekućine, ali znala sam da sam onda stvarno gotova pa sam, ne znam ni sama kako, uspjela piti nešto malo. U kojem bih položaju navečer zaspala, u tom bih se i probudila. Ne znam što sam radila osam dana. Bila sam uvijek prisebna, ali sada kada gledam, nezamislivo mi je da sam osam dana prespavala jer se ne sjećam nikakve druge radnje (osim skidanja temperature, antibiotika i mazanja svakakvim mastima po cijelom tijelu jer sam se raspadala). Maternica i abdomen raspadali su mi se, njuh i okus – 0 posto. Tijelo mi je izgledalo kao da ga je oglodala neka unutarnja piranja. Neurološke simptome poput koncentracije i pamćenja neću ni spominjati. Bogu hvala pa su pluća prošla bez teške upale i ožiljaka.

Neću ići u detalje, nego ću samo izreći hvalu Bogu što sam sada dobro i što je konačno svanulo. Hvala Ti!

Ovom prilikom htjela bih osvijestiti činjenicu kako problem s COVID-om nije broj mrtvih (smrt je milost u nekim stanjima), nego to što se ne znaju posljedice. Drugim riječima, da, vjerojatno ćete preživjeti, iako ne prežive svi, ali koje će posljedice ostati i tko smije odlučivati da nema štete što umre, tamo neki, kroničar? Od mene imaju jedan veliki 👎 sve dvolične osobe koje se nazivaju pro life osobama, a koje u ljudima koji umiru od COVID-a 19 ne prepoznaju činjenicu da se život brani ne samo od začeća, nego i do prirodne smrti. (Pasivna) eutanazija je nedopustiva jednako kao i pobačaj.

Ljudi koji govore kako COVID-19 ne postoji ne žele dobro. Ljudi koji misle kako je odlazak u kafić ljudsko pravo, žive u zabludi i imaju potencijalni problem s ovisnosti. Nažalost, neodgovornost dođe na naplatu onima koji s njom nemaju veze.

S druge strane, u zabludi žive i oni koji misle da je misa isto što i noćni klub, šoping, kino ili kafić. Bez mise nema života (bez kave u kafiću ima). Nju ne može zamijeniti nikakva molitva. Ona je ono po čemu se razlikujemo od ostalih religija, kako to moj svećenik lijepo ističe.

Na temelju svog primjera, mogu reći kako očito nema pravila jer, po svim pravilima, ja nisam trebala oboljeti od COVID-a 19, a u slučaju oboljenja, trebala sam ga “prohodati” bez ikakvih ozbiljnih simptoma. Rekli su mi da sam sad Superman i da je bolje što je obrana (imunološka reakcija) tijela bila jača uz uvjet da ste zdravi i da Vaše tijelo to može podnijeti, iako ne bih olako rekla da to i svi zdravi mogu izdržati.

Zaključno, Bogu hvala na svemu. Ja vjerujem Njegovim odlukama koje su za mene uvijek bile dobre. Možda zvuči čudno, ali stvarno sam zahvalna na tome što se dogodilo. To sam prikazala kao malu žrtvu (ovaj put je očito bio red na mene), iako nikome ne želim da oboli od COVID-a 19 jer je 🤯.

Danas i jučer konačno sam uspjela izaći van jer je bilo sunčano. Vratilo mi se malo snage i prošetala sam po dvorištu. U tijeku je bila i nogometna utakmica između lokalnih klubova pa sam se baš razveselila ljudima, makar sam mogla samo čuti njihove glasove. To mi je bilo dovoljno. Moram priznati da je bilo suza u mojim očima.

Budite razumni i odgovorni, pazite na druge ljude i sebe kako bi i Bog pazio na vas. Nemojte paničariti, čuvajte se tjeskobe i nervoze.

Nemojte slušati brojeve oboljelih, ne zamarajte se različitim teorijama, ali držite se mjera i bježite od ljudi koji ne vjeruju u postojanje zla – ni u ono koje je već došlo, ni u mogućnost dolaska drugog (u svakom obliku jer netko lovi u mutnome).

Krunicu u ruke te čuvajte svoje psihičko i duhovno zdravlje jer će nam trebati. Ako ste zabrinuti, možda Vam može pomoći i neki od mojih savjeta ovdje. Znate da je borba uvijek aktualna.

Dodatak, studeni 2020.:

Nemam problem s prihvaćanjem bolesti i smrti – normalni su i sastavni dio života jer smrt nije kraj (katolkinja sam, a ne New Age pozitivac ispranog mozga). Imam problem s ljudima, i s globalističke i sa suverenističke strane, koji testiraju i iskušavaju Boga, a nemaju pojma o svojim odgovornostima i obvezama, nego znaju samo vrištati o svojim pravima.

O tome zašto mislim da je transhumanizam opasnost i zlo možete naći ovdje, a zašto su zornice odlična prilika ovdje.

Tamo gdje završava naša snaga, počinje Božja moć! Boga nitko ne može pobijediti. Svi se naumi i planovi na kraju otkriju, a svatko dobije što zaslužuje.

Svako dobro!

Vaša Pustinjska Ruža 🥰