Osoba pristupa sakramentu ispovijedi.
U tom trenutku između osobe i svećenika nastaje sveta veza.
Svećenici su dužni čuvati ispovjednu tajnu doživotno – u svim okolnostima, pod svim pritiscima i zahtjevima. Ne smiju niti sugerirati ili na bilo koji drugi način otkriti što je netko ispovijedio. Drugim riječima, svećenici su vezani tajnom koja se naziva sakramentalni pečat. Sakramentalni pečat neraskidiv je u bilo kojim okolnostima, pa i zakonskim rješenjima države. Nitko ikada ne može urediti i narediti da svećenik mora odati ispovjednu tajnu.

Čovjek se ispovijeda Bogu, a posrednik između Boga i čovjeka koji se ispovijeda je svećenik, znak Isusa Krista. Svećenik, kao vidljivi znak nevidljive prisutnosti Isusa Krista, odriješuje čovjeka od njegovih grijeha (onih koje je ispovijedio). To može samo svećenik. Samo svećenici imaju pomazane ruke čime dobivaju ovlasti svoga poziva. Svećenik može biti najnesavršeniji na svijetu, može biti gori od vas po svim kriterijima, ali jedino će on i dalje imati pravo (moć) udijeliti otpuštenje vaših grijeha.
Dok gore navedeno većina ljudi zna, manje je poznato sljedeće:
ako stojite u redu za ispovijed ili prolazite pokraj ispovjedaonice u kojoj se netko ispovijeda pa slučajno čujete što je osoba ispovijedila, i vas veže sakramentalni pečat. To je dosta često kad se ispovijedaju stariji ljudi ili osobe s poteškoćama sluha.
Drugim riječima, nikada ne možete ikome otkriti ili natuknuti ili sugerirati što ste čuli ili “uputiti tajno pismo”. Nikada. Morate cijeli život nositi teret toga što ste čuli. Možda nam to bude poticaj da se ne “nabijamo” na ispovjedaonice dok se netko drugi ispovijeda. Nismo ni svećenik, ni Bog. Potrebno je shvatiti koje nam mjesto pripada, a to je uvijek niže od onog koje za sebe očekujemo. Just sayin’!
Kršenje sakramentalnog pečata je ozbiljna situacija. Za nju se izriču crkvene kazne, pa i ona najteža – izopćenje. Zašto? Zato jer je ispovijed sakrament – vidljivi znak nevidljive Božje milosti. Pa sad zamislite kako je to kad se takvo nešto povrijedi ili kad se upletemo u nešto na što nemamo pravo. Tako nas tračanje doslovno može koštati glave, kao i onoga čiji ste sakramentalni pečat povrijedili.

Tko je taj da se usuđuje izazivati bojne redove živoga Boga? Pec-pec.
Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE
Subscribe to get the latest posts sent to your email.