Film “Pripravnik” govori o umirovljeniku koji se prijavi na pripravničko mjesto (ulazna pozicija u korporativnom sektoru) u startup društvu punom mladih ljudi s ludim rasporedom koje se bavi e-trgovinom, a na čijem je čelu mlada udana žena koja sa suprugom ima sina (ako se dobro sjećam jer sam film odgledala samo vrlo djelomično).
Žena je osnivačica tog privatnog društva i odlazi na posao, dok muž ostaje doma, brine o sinu i kućanstvu. Meni koja sam i sama radoholičar, volim raditi i učiti, već je ovo naopako i neprirodno, a i vama je ako ćete biti iskreni. Radi toga, ne bih se voljela naći u takvom odnosu.
Ono što moram reći je kako ne znam je li u filmu prikazano zašto je muž doma, tj. okolnosti njegova ostanka doma i tko je to potencirao, ali poznavajući urođene razlike između muškaraca i žena, ne znam kako su mogli očekivati da će muškarac biti zadovoljan s takvom neprirodnom situacijom.
To je kao kad se žena, nakon upuštanja u jednonoćnu avanturu, uvjerava kako joj to ništa ne znači, a nakon toga zamrzi muški rod kojeg ne bi zamrzila da joj to uistinu ništa nije značilo i kojeg ne bi zamrzila da se nije upustila u jednonoćnu avanturu. Svaki spolni odnos uz fizičke, ostavlja i psihičko-duhovne posljedice, ali u takvim situacijama postoji razlika između muškog i ženskog doživljaja situacije.
“14Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam se daruje ubojica. 15Začetnika života ubiste. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih, čemu smo mi svjedoci.”
O anksioznosti, napadajima panike, depresiji i sličnim stanjima sam pisala u ovom podužem članku jer mi se ne sviđa tretman tih tema u javnosti.
Ovi savjeti su moji savjeti i to je ono što ja smatram ispravnim načinom života. Iz ispravnog načina života rijetko nastaju problemi, a kad i nastanu uglavnom su lakše rješivi. Zato su ovi savjeti primjenjivi i ako se ne borite s depresijom, anksioznošću i sl. Moj recept za borbu:
Misa
Sakramenti
Molitva, kontemplacija i podsjećanje na smisao
Možete zatražiti pomoć od svećenika jer, ako čovjek ne zna tko je on egzistencijalno i kamo ide, kako može živjeti smisleni život? Nemojte dopustiti da vam molitva i vjera (p)ostanu posljednje utočište nakon što ste sve drugo, i dobro i zlo, isprobali pa vam preostane jedino molitva za čudo. Smisao života nije doživljavanje čuda, iako ih Bog obilno daje i dobra su. Oštro, ali tako je. Preživljavaju oni koji su ispravno duhovno jaki, a tu jakost daje Bog.
Življenje po vjeri i nauku
Manje priče, više djela. Svako pravilo našeg crkvenog nauka je potpuno smisleno. Čista savjest -> mirno tijelo, psiha i duša -> ispunjeni život -> uvjeti za ostvarivanje smisla života. Potrebna je odluka vjerovanja Isusu da je njegov način najbolji te disciplina. Takvo življenje ne utječe samo na to kako se čovjek osjeća jer čovjek ne može živjeti po svojim osjećajima, nego je prvenstveno jedini način života (ovjektivna istina) koji donosi vječno dobro.
Ovisno o stanju i problemu, ali nikako samo farmakologija, nego kombinacija sa psihoterapijom (verbalizacija, razrada stanja) na kojoj ćete se morati potruditi u takvim slučajevima. Farmakologija, ako je doista potrebna, stabilizira čovjeka kako bi se održao na životu, ali ona ne daje smisao života. Njega čovjek mora pronaći, podsjetiti se. Moj općeniti stav o farmakologiji? Dobra je ako je koristimo kako treba. Nije dobra ako si je prepisuje sam čovjek bez konzultiranja s doktorom. Ona je moja zadnja opcija jer sam tip osobe koja bi prvo promijenila sve drugo i tako pokušala riješiti zdravstveni problem, a u zdr. slučajevima o tome popričam sa svojim doktorom, ali moram i istaknuti kako se do sada i nisam našla u zdr. stanjima koja bi zahtijevala odluke o prednostima/nedostacima upotrebe tableta. Mislim kako se u Hrvatskoj pije previše tableta – i antidepresiva i tableta za spavanje i tableta protiv bolova, ali to ne znači kako baš u vašem slučaju nisu potrebne. U kojim se slučajevima koristi farmakologija? To zna vaš doktor i obratite mu se s povjerenjem. Ja ne znam i nisam ovlaštena za savjetovanje drugih ljudi o tom dijelu.
Aktivnosti na otvorenome
Boravak u prirodi, šetnja (šetnja +krunica 👍), planinarenje, treking, obrada vrta/polja, briga o domaćim životinjama, cvjetnjak, obrada drveta, izrada predmeta, briga oko održavanja dvorišta, berbe voća … One aktivnosti koje su prije bile sastavni dio života jer su smislene i po mjeri su čovjeka (npr. rad u vrtu ili voćnjaku), danas su izuzetak pa čovjek navečer mora prošetati ili ispucati snagu u teretani, inače bi psihički pukao.
Tijelovo i tijelovska procesija je upotpunjujući blagdan za vjernika jer on nekako upotpunjuje sve druge blagdane i istine naše vjere.
Blagoslov gradova, polja i stanovnika kod pripremljenih četiriju sjenica je baš lijep.
Šibenski biskup u miru, mons. Ante Ivas, je blagoslov lijepo sročio u jednoj propovijedi koja je kasnije postala pjesmom. Ja je ne mogu gledati nikako drugačije nego kao zaziv blagoslova koji se u jednakoj mjeri odnosi i na BiH, kao i na Hrvatsku. Molitva je neoborivo važna i odlika je praktičnog katolika. Ne možemo ne razgovarati s Onim koji nas voli, za kojeg govorimo kako ga volimo, Onim koji nas je otkupio i koji nam je obećao život vječni.
Dođi, Gospodine Isuse, i prosvijetli nam pamet. Prosvijetli pamet i našem Papi, našim biskupima, našim svećenicima, redovnicima i redovnicama kako bi ostali vjerni tebi i tvojem nauku. Neka ne razvodnjavamo Tvoju riječ i ne budemo u napasti pomiriti svjetovna kretanja s istinama o Tebi, o nama i o životu. Prosvijetli nam pamet kako ne bismo nasjedali na vuka u janjećoj koži pod idejom uključivosti te naivno mislili kako zabludjeli vuk i ovce na ovome svijetu mogu živjeti u miru. Mi smo Tvoji i Tvoji želimo biti. Zato opraštamo nepravde i povrede, ali ne želimo surađivati sa Zlim, stoga nas sve obdari iskrenom odanošću Tebi bez kompromisa i sačuvaj nas od podmetanja Zla. Blagoslovi naše pastire, pomozi im u njihovim borbama i daj im puno odvažnosti u navještanju. Amen
Lako se zarobiti lošim i grijehom, a onda čovjek gubi mogućnost reći ne jer ne može radi ovog ugovora, radi onog ugovora, radi ugleda, radi buduće suradnje, radi gubitka palače, radi podsmijeha ljudi, radi gubitka svjetala pozornice, radi gubitka gaže, radi gubitka ugovora za izdavanje ploče ili knjige, radi gubitka posla, radi kredita …
Zato se i zaposleniku teško otrgnuti ako napreduje preko veze i korupcije.
Zato nijedan političar nije slobodan ako je odan ovosvjetskim interesnim skupinama i zato će to naplatiti nekom pozicijom, ali će platiti svojom dušom.
Nemojte biti lutke na koncima (zlih) ljudi. Otkidanje s tih konaca je teško jer, čim se osoba malo udalji, držač konaca ih samo jače zategne. Otkidanje zahtijeva povratak Bogu koji jedini može raskinuti konce i saveze koje je čovjek sklopio s nekim drugim.
Zato se glumcima i pjevačima problem istrgnuti iz ralja koje su ih ščepale i koje im ne daju upravljati vlastitim životom. Zato se i DJ-ima i producentima teško otrgnuti, čak i onima koji pišu i produciraju dobru glazbu jer svejedno, tu i tamo, moraju napraviti nešto mračno, moraju platiti reket, cijenu ulaska jer nisu slobodni. To možete primijetiti u razlici njihovih djela na početku i kasnije u karijeri. Ta se razlika može primijetiti i u njihovim intervjuima. Mislite li da su npr. poznati glumac ili pjevačica “vlasnici” svog života? Nisu. Drugi upravljaju njimenjime, a oni su pod tom kontrolom.
“Oh, I remember when this road was my own
I pray to God, I just don’t know anymore …”
Adam Wiles/Calvin Harris
Nemojte se nikada zadovoljiti puzanjem, kad smo stvoreni za slobodu.
“Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”
Sveti Benedikt iz Nursije u Italiji (480. – 543. g.) je bio brat blizanac sv. Skolastike.
Smatra se ocem zapadnog monaštva kojeg je utemeljio u Montecassinu nedaleko od Rima. Na njegovu ‘Pravilu svetog Benedikta’ (ora et labora et lege) temelji se organizacija brojnih vjerskih redova. Benedikt je 529. godine izabrao povišeno mjesto iznad grada Cassina za izgradnju samostana koji bi njemu i subraći bio utočište. Trudom i molitvom je uspio preobratiti pogansko mjesto u kršćansko.
Samostan je bio na udaru razarača nekoliko puta. Uništili su ga Langobardi, a potom i Saraceni. U 14. stoljeću ga je razrušio potres, a 1944. je bombardiran od strane sila saveznika prilikom čega je ubijeno mnoštvo civila koje se u njega sklonilo. Samostan je obnovljen uz pomoć talijanske vlade, a papa Pavao VI. ga je ponovno posvetio 1964.
Montecassino je jedan od najpoznatijih samostana na svijetu, a njegov muzej se naziva i ‘svjetionikom zapadne civilizacije’ radi brojnih sačuvanih djela. U crkvi se nalaze i grobovi sv. Benedikta i sv. Skolastike.
Talijansko-kanadski producent Andrea Iervolino je najavio snimanje filma o Montecassinu.
Papa emeritus, Benedikt XVI., je napisao esej “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja” koji je objavljen 11.4.2019. u bavarskom “Klerusblattu”.
U eseju, Benedikt XVI., progovara o rani zlostavljanja u Crkvi kroz tri dijela koja obuhvaćaju društveni kontekst, problem formacije i kanonskog zakona te dio koji govori o potrebnim koracima.
Esej, kao i svaka knjiga i promišljanje Benedikta XVI., su vrijedni čitanja. On je svojim radom u Kongregaciji za nauk vjere, a kasnije i papinstvom, toliko zadužio Crkvu da će njegove zasluge biti tek vidljive što će društvo biti uništenije, erodiranije (proces koji je već započeo) jer oporavka nema bez istine u svoj svojoj punini i težini, a milosrđe temeljeno na lažima je nakaradnost. Volim njegovu jasnoću i odanost nauku naše vjere. Kod njega nema ‘može ovako ili onako’ jer je vrlo jasno ako je ‘ovako’ dobro, onda je ‘onako’ zlo. Koliko god si današnji svijet volio tepati radi smirivanja savjesti kako su život i životne situacije u nijansama sive, to je netočno. Većina životnih situacija je crna ili bijela. Ako ne odaberemo jednu, odaberemo drugu.
Ono što Benedikt XVI. još jednom ističe nije novost. Seksualna revolucija 60.-ih je uništila međuljudske odnose svake vrste jer je uništila čovjekov identitet.
Papa emeritus u njezin kontekst stavlja i zlostavljanje u Crkvi. Tako, kao uzrok zlostavljanja, ističe seksualnu revoluciju (društveni kontekst) i kolaps katoličke moralne teologije nakon II. vatikanskog koncila što je rezultiralo katastrofom u svećeničkoj formaciji i manjkavostima kanonskog zakona protiv zlostavljanja (problem formacije i kanonskog zakona). Meni se taj kolaps čini logičnom posljedicom zanemarivanja moralne teologije.
“Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi.Njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen”
“… Ovo je noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje da nismo dobili otkupljenja …
Sretan Uskrs!
O, divne li pažnje Božje prema nama. O, neshvatljive li ljubavi Očeve: da roba otkupiš, Sina si predao. O, zaista potrebna Adamova grijeha što ga smrt Kristova uništi. O, sretne li krivice koja je zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja …”
Getsemanska ura označava razdoblje Isusovog bdijenja, molitve i znojenja krvavim znojem u Getsemanskom vrtu prije izručenja. U svakodnevnom čovjekovom životu, ona označava trenutak i situacije patnje, tjeskobe i užasa.
Dijelim s vama tekst koji vam može poslužiti kao baza za promišljanje i kontemplaciju za vrijeme Getsemanske ure na Veliki četvrtak ili za neke druge trenutke kroz godinu. Ja sam tip koji voli promišljati samostalno, ali je ponekad lijepo i pročitati neki usmjeravajući tekst.
Između litanija, krunice Milosrdnom Isusu i pjesama/psalama, ovi se tekstovi koriste i u mojoj župi za vrijeme bdijenja. Nažalost, ne znam tko je njihov autor. Ako vi znate ili se, ti, autore prepoznaš, slobodno napišite/i u komentarima kako bih ga/te imenovala.
Notre Dame (Naša Gospa) čuva Isusovu trnovu krunu te dio Njegova križa i čavao s raspeća. Najvažnije, spašen je i Presveti Oltarski sakrament.
Tijekom prošle, 2018. godine, u Francuskoj su vandalizirane ili oskvrnute prosječno dvije crkve dnevno. Samo unazad dva mjeseca, podmetnuti su požari u crkvama Saint Sulpice i Saint Nicholas te katedrali Saint Alain uz razbijanje kipova, bacanje posvećenih hostija i križeva. U nekim hrvatskim krajevima poput Istre i Slavonije, u zadnje vrijeme je učestalo provaljivanje, vandaliziranje i pljačkanje crkava te oskvrnuće hostija i svetih predmeta.
All rights reserved
Fb
Francuska je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje diktature relativizma i sekularizma po masonskim postulatima. Okrenuli su se od Onog koji im je dao sve.
Hrvatska država je država čiji su stanovnici dozvolili provođenje lustracije morala, vrijednosti i identiteta po globalističko-masonskim postulatima.
U takvim uvjetima, narod gubi blagoslov i divljaju sotonske, sekularističke i feminističke sekte koje su jedno te isto – duhovna stvarnost koja se očituje na licima feministica dok oskvrnjuju crkve je prisutna na licima i totalitarnih sekularista te sotonista. Isti izvor daje i iste rezultate.
Žalosno je gledati na što je danas spala ta, nekada, katolička država. Ipak, nije kasno za Francusku i Hrvatsku, a niti za svakog od nas. Nije kasno sve dok jednom ne postane prekasno. Zašto? Zato što će preživjeti jedino onaj koji će se osloniti na Boga. Zato nam On pruža toliko puno prilika sve dok jednog dana više neće biti mjesta za novu priliku, nego će se primijeniti konačna odluka prema zatečenom. Zato, iako nikada nije kasno, ipak može biti prekasno.
Možda je vrijeme za konačno priznanje istine i isprike drugih vjerskih poglavara kršćanima: kršćanstvo, a pogotovo katoličanstvo je najprogonjenija religija na svijetu, a kršćani su najprogonjenija vjerska skupina. Na udaru je, s jedne strane, muslimanskih pripadnika, a s druge strane feminističkih, sekularističkih i sotonskih sekti financiranih od strane interesnih skupina (koje nisu muslimanskog predznaka!! – najveći financijasi globalističke, rodne i feminističke ideologije su velike masonske obitelji). Nikakva novost!
Bogu hvala pa je On konačni pobjednik.
Marijo, Majko Milosrđa, moli za nas! Pomoćnice kršćana, moli za nas! Zvijezdo jutarnja, moli za nas! Ogledalo pravde, moli za nas!
Cjelivat ću, Gospodine, svete rane Tvoje da izliječiš, o, premnoge rane duše moje! Cjelivat ću, Gospodine, rane ruku Tvojih u naknadu za nedjela grešnih ruku mojih! Cjelivat ću, Gospodine, rane nogu Tvojih da oprostiš sva bespuća grešnih nogu mojih! Cjelivat ću, Gospodine, rane glave Tvoje da očistiš sve opake misli glave moje! Cjelivat ću, Gospodine, ranu boka Tvoga i predat’ se za sve vijeke srcu Boga moga!
Već znate da jako volim Fultona Sheena i mogli ste primijetiti da ga ponekad citiram na blogu. Moram priznati da nisam slušala njegova predavanja, nego sam više čitala neke njegove misli.
Prvi video je ubrzani tečaj u 30 minuta koji obuhvaća: egzistenciju čovjeka, muško-ženske odnose, razlike između muškaraca i žena, važnost samodiscipline i smisla, značenje seksa, tj. bračnih odnosa, značenje i simboliku braka, lažnost seksa prije braka i utjecaj duhovnog stanja pojedinca na njegovu reakciju na činjenice.
Prenosim s dopuštenjem autora, dr. Petera Kreefta, s originala “A pocket guide to the meaning of life”, 2007. Hvala dr. Kreeftu!🙏
Ovaj kratki sažetak katoličke vjere od 67 pitanja i odgovora se pročita za 20 minuta.
Namijenjen je svima – vjernicima i onima koji će to tek postati s ciljem usmjeravanja prema pravom vodiču – Bogu. Ja ga interno zovem i vodičem za borbu protiv depresije i besmisla. Nadam se kako će se, nakon što ga pročitate, zapaliti mala iskra želje u vama pa ćete uzeti u ruke Bibliju i pročitati tekstove iz evanđelja. Nakon toga se nadam kako ćete ući u jednu od katoličkih crkava, potražiti svećenika i tražiti upute za dalje.
1. Što moram znati kako bih shvatio smisao života?
Moraš znati svoje podrijetlo, svoju narav i svoju sudbinu – odakle si došao, što si i kamo ideš.
3. Tko sam ja?
Tajna tvojeg identiteta se krije u Bogu. Bog je tvoj Otac. Ti si Njegova slika i prilika.
5. Zašto me je Bog stvorio?
Iz ljubavi. Ti si Božje očekivano i željeno dijete. Nastao si zbog toga što si bio ljubljen.
2. Što je moje podrijetlo?
Bog je tvoj stvoritelj. U Bogu se krije tajna tvojega podrijetla.
4. Što je moja sudbina?
U Bogu se krije tajna tvoje sudbine. Bog je tvoj Dom.
6. Što Bog želi od mene?
Ono što želi svatko tko ljubi: da mu slobodno daruješ svoju ljubav jednaku onoj koju On osjeća prema tebi.
S dopuštenjem Citizengo-a, prenosim ovaj video svjedočanstva g. Walta Heyera o njegovom životnom putu u kojem, između ostalog, govori i o tome kako su pedofilski aktivisti povezani s rodnom ideologijom.
Ovo je srž samog liberalnog programa – uvjeriti ljude u laž i gurnuti ih u smjeru autodestrukcije, a onda i destrukcije cijelog društva.
Liberalni zdravstveni odgoj diljem svijeta želi uništiti antropološke i egzistencijalne istine o čovjeku te, stvaranjem zbunjenosti na duhovnoj i psihološkoj razini ljudi, uništiti prvo te osobe kao pojedince, a onda i brak te obitelj.
Bogu hvala za g. Heyera i što je našao put povratka. Svaki čovjek je stvoren na sliku i priliku Božju te, kao takvo biće, ima pravo na dostojanstveni život u skladu s istinom o njemu samome. Bog nas nije stvorio kako bismo puzali po podu, nego kako bismo punim plućima živjeli smisleni život kako ga je On zamislio za nas.
Ja definitivno ne spadam u skupinu ljudi koji se oslanjaju (samo) na istraživanja, tj. kojima je potrebno istraživanje na temelju kojeg bih formirala mišljenje jer ono što je zdravorazumski i moralno neispravno, takvim i smatram bez obzira na rezultate istraživanja.
S dopuštenjem the New Atlantis-a, prenosim i uvod u “Izvještaj Atlantis” koji se bavi rodnom disforijom kojeg potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh. Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins (američko top sv.) te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona. McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u bolnici Johns Hopkins.
Ovdje možete ukratko pročitati prelijepu egzistencijalnu istinu o tome tko je čovjek, a u nastavku prenosim par psalama koji govore o ljepoti Božjeg stvaranja čovjeka na svoju sliku i Njegove stalne prisutnosti u našem životu kao ohrabrenje za sve one kojima to trenutno treba te izvještaj o stvaranju čovjeka.
Čovjekov identitet nije povezan s količinom uspjeha, naslovnica ili novca kojeg privrjeđuje za život. Puno je osoba koje su se u to uvjerile i koje su progovorile o tome, a sigurno ih imate i u svojoj blizini ili ste osjetili na svojoj koži. Meni pada na pamet Mel Gibson jer sam nedavno istraživala njegove filmova radi članka. On se, prema svojim riječima, utapao u tjeskobi svog života razmišljajući o samoubojstvu dok se smiješio s naslovnica kao najzgodniji i najuspješniji glumac. To se promijenilo tek kad se vratio Bogu (rekla bih: kad se podsjetio tko mu je identitet), a “Pasija” je rezultat tog povratka.
Psalam 27
Jahve mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Jahve je štit života moga:
pred kime da strepim? 2Kad navale na me zlotvori
da mi tijelo žderu,
protivnici moji i dušmani,
oni posrću i padaju. 3Nek’ se vojska protiv mene utabori,
srce se moje ne boji;
nek’ i rat plane protiv mene,
i tada pun sam pouzdanja.
Danas se sve mora objašnjavati jer ljudima nije jasno ono što je samo po sebi jasno. Konkretno na ovoj temi, uvijek je bilo jasno kako muškarac ne može biti žena niti žena muškarac pa su pojave bile samoobjašnjavajuće. Vjerojatno ima još detaljnijih i obuhvatnijih objašnjenja, ali objasnit ću čisto laički i logički zašto žena ne može biti niti će ikada moći biti svećenik te zašto muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik.
Ukratko rečeno, žena ne može biti svećenik jer je Isus bio muškarac i zato što je Isus
Đuro Seder, “Posljednja večera”, hilp.hr
zaručnik koji daje svoj život, svoje tijelo za svoju zaručnicu (Crkvu). Zaručnica ne može dati svoj život, svoje tijelo za zaručnicu (Crkvu) jer je to protuprirodno pa samim time žena ne može napraviti ni pretvorbu niti predstavljati Isusa (zaručnika). Muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik jer on ne daje svoj život, svoje tijelo za zaručnicu (Crkvu) niti može napraviti pretvorbu, a niti predstavlja Isusa. Nijedan od ova dva slučaja nije diskriminirajući. To su jednostavno datosti.
Ono što je otkriveno istragom u SAD-u nakon izbijanja rane zlostavljanja u Crkvi je sljedeće: više od 80 posto slučajeva zlostavljanja je bilo uzrokovano istospolnim težnjama – počinili su ih svećenici s istospolnim sklonostima prema odraslim muškim osobama, dok su manje od 20 posto slučajeva bili pedofilski zločini! To se mora vrlo jasno reći, a Crkva se držati Isusova nauka te srezati LGBT i rodnu ideologiju u korijenu u samoj Crkvi i u društvu, samo odmahnuti rukom na one koji je optužuju za diskriminaciju jer to nije diskriminacija. Znate li kako interesne skupine istovremeno lobiraju i stvaraju pritisak da se osobe s LGBT sklonostima primaju u svećenički red dok istovremeno optužuju crkvu za pedofiliju? Zašto? Zato što je žele uništiti. Crkva mora raščistiti zločine pedofilije, ali više od 80 posto slučajeva čine homoseksualni zločini koji će se stalno javljati ukoliko se popusti pritisku.
Jednako tako, svaka žrtva je previše, ali je broj žrtava daleko manji nego što to mediji žele prikazati te se svaki taj slučaj mora gledati kao pojedinačni slučaj. Taj broj je manji i od broja žrtava npr. učitelja/ica, a u Crkvi je puno više dobrih svećenika, redovnika i redovnica.
Crkva se mora prestati ispričavati radi svog nauka i voditi računa o onome što je ispravno, a ne o zamjeranju ovome svijetu koji je ionako lud. Broj (praktičnih) vjernika se ne povećava nevjerodostojnošću, nego vjerodostojnošću pa koliko god to “teških pravila življenja ili zahtjeva obuhvaćalo” jer ono što je lažno ne može ni zadržati čovjeka s obzirom da se na to čovjek ne može osloniti. To je jedini način na koji se neće stvarati nove rane na Kristovom tijelu.
Različiti su razlozi radi kojih ljudi rade svašta, ali je sve povezano sa smislom, a sa smislom nema veze princip “može kakogod”, a princip “može kakogod” nikada ne smije biti prisutan u Crkvi. Crkva nije cirkus u koji ljudi dolaze radi zabave, zato što im je zabavno ili zato što im se nudi zabavni sadržaj. Jadna Crkva u kojoj se moraju izmišljati sadržaji kako bi se privukli ljudi. I, znate što? Unatoč tome što postanemo klauni koji pripremaju različite sadržaje kako bi odškrinuli ljudima vrata prema Isusu, opet nema rezultata, a dodatno nas svi oni koji su nas natjerali da postanemo klaunima optužuju što smo postali klaunima. Eto, tako prođe onaj tko ne živi Isusov nauk, nego želi udovoljiti zlu. Zlo pojede sve i nikada se ne zaustavi samo na malom prstu.
Zašto? Zato što Isus nije klaun pa ni Njegova zaručnica (Crkva) ne može privući ljude ako se ponaša kao klaun. Ljude privlači istina o Isusu i Njegov način života, a to podrazumijeva i zadatke koji su, iako teški, toliko smisleni pa ne predstavljaju nikakav problem. Problem je kad se ljudima servira Crkva kao zajednica Isusovih prijatelja čijim je dijelom vrlo jednostavno biti. Samim praktičnim katolikom se postaje odgojem od rođenja. Kasnije je to teško nadoknaditi.
Ovo, ukratko rečeno, možemo provesti postupno po sljedećim točkama:
1. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post, 27) -> Bog je Stvoritelj života. On odlučuje kad će i hoće li nastati novi život, a muž i žena svojim udjelom postaju su-tvorci novog života kojeg moraju štiti od začeća do prirodne smrti. Bog stvara čovjeka u jednom od dva spola – muškom i ženskom. Bog stvara čovjeka na svoju sliku (identitet) i čovjek kao takav nije proizvod slučajnosti. Ako čovjek kao jedinka nije proizvod slučajnosti, onda i spol čovjeka nije proizvod slučajnosti, nego odraz Božje volje
2. Spol ima nemjerljivu ulogu u izgradnji identiteta osobe. Bog daje čovjeku identitet, a s obzirom da je Bog nepogrješiv i Njegovo djelovanje nije proizvod slučajnosti, spolni identitet osobe nije pogrješka jer ga on itekako određuje, a s obzirom da nije pogrješka ujedno je i nepromjenjiv
Grijehom vrijeđamo Božju čast i ljubav, svoje dostojanstvo djeteta Božjeg i duhovno zdravlje Crkve.
Pinterest.com
Potrebno je ostvariti ustaljeni red odlazaka na ispovijed jer se ispovijedanjem rješavamo napasti i navezanosti na grijeh, a svatko od nas ima napasti koje ga najviše napadaju jer smo svi jedinstveni i imamo različite životne priče. Redovitim ispovijedanjem, duša se čisti jer se vježba u pokajanju i poniznosti te zadobiva mnoge milosti pomirenjem s Bogom i sa samim sobom.
Sv. Ivan Bosco je doslovno osjećao smrad grijeha ljudi koji su mu dolazili na ispovijed. Nakon ispovijedi, smrad bi nestao.
(Suscipe Domine) – moćna i kratka molitva predanja sv. Ignacija Loyole koja je dobra za svaki dan ili neka njezina varijanta vašim riječima, nevezano za devetnicu
Uvod – Himan Duhu Svetomu
O, dođi Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti, u grudi štono stvori ih!
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam, i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, Ti prste desne Očeve od Vječnog Oca obećan, Ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka!
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi, vodi nas, da svakog zla se klonimo!
Daj Oca da upoznamo i Krista, Sina Njegova, i u Te, Duha Njihova, da vjerujemo sveudilj!
Sva slava Ocu Vječnomu i uskrslomu Sinu Mu sa Tješiteljem Presvetim nek’ bude sad i uvijeke! Amen
Gledajući zbivanja oko sebe, čovjeku može svašta prolaziti mislima.
Svašta se zbiva oko nas. Sablazan i nepravda su na sve strane i na svim razinama. Ne treba zaboraviti da sve kreće od osobe kao pojedinca kojem je Bog dao milost i sve alate kako bi bio odgovorno i moralno biće uz slobodnu volju kojom odlučuje želi li slijediti Božji način koji daje život ili đavolji način koji vodi u smrt. Zato čovjek mora suzbiti u sebi sve ono što nije od Boga.
Sve nakon toga – sve rasulo je upravo ono što je društvo zaslužilo jer je to rasulo odraz društva, a društvo čine pojedinci sa svojim odlukama. Ipak, Bog kao Gospodar neba i zemlje ima zadnju riječ. Bolje je otplatiti dug na zemlji, nego ga otplaćivati u vječnosti jer Bog sve zna i doista je stvaran, živ, svevremen i svemoguć.
Nedavno sam se podsjetila na knjigu i film “Grof Monte Cristo” što me je dovelo do jednog citata iz Novog zavjeta. Radi se o zadnjem savjetu kojeg je otac Faria dao duhovno i psihički izmučenom Edmondu Dantesu, a tiče se osvete.
“Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: ‘ Moja je odmazda i ja ću je vratiti’ veli Gospodin.” Rim 12, 19
“Ne dopustite svijetu da u vama učini da možete koračati sami. Sam nigdje ne dolaziš. Ne možemo hodati sami.”… “Ne bojte se staviti svoje povjerenje u Isusa! Ne bojte se prigrliti Njega i Radosnu vijest.” papa Franjo, 22.09.2018.
Samodostatnost ne vodi dobrome. Nigdje ne vodi ni interesno sklapanje “prijateljstava” i poznanstava. Dobro, možda vodi napretku karijere, ali karijera je sama po sebi jadna, a takva poznanstva još i više, ako osoba nema nekoga s kime će moći vježbati i živjeti ono što nas uči Radosna vijest, odnosno ako se osoba ne osjeća pozvanom živjeti onako kako nas uči Radosna vijest. Ljudski rečeno, takav interesni poznanik nije osoba koja će biti uz vas niti kada vam je dobro, a pogotovo ne kada vam je loše niti ćete vi biti uz nju jer vas spaja samo interes.
Pad anđela se dogodio radi njihove oholosti, a oholost je povezana sa samodostatnosti. Lucifer nije pao jer je sagriješio bludno, ukrao, psovao ili lagao. Pao je jer je bio ohol, a da nije sagriješio nijednim drugim grijehom kojim griješe ljudi.
M. Caravaggio, “Narcis”, commons.wikimedia.org
Flickr.com
Papa ne poziva na sklapanje interesnih prijateljstava i networking, nego na otvaranje srca drugom ljudskom biću, našem bližnjem bez interesa, onako kako je radio Isus.
Razlika između 1.networkinga, 2. brige za svakog čovjeka (Radosne vijesti) i 3. dubinskog odnosa s drugim ljudima je u motivaciji. Dok networking smatram interesnim poznanstvom pa samim time besmislenim trošenjem vremena, dotle brigu o svakom čovjeku smatram jedinim ispravnim putom, a dubinskiodnos smatram dobitkom.
Briga za svakog čovjeka uključuje svakog čovjeka oko nas, a dubinski odnos uključuje nas i nekolicinu osoba oko nas s kojima gradimo život. Networking nije ni jedno ni drugo, a duboko sam skeptična i da on može dovesti do jednog od toga dva.
Dok networking ne zahtijeva prigrliti Krista i njegov način, briga o svakom čovjeku i dubinski odnos to zahtijevaju. Zašto? Zato što će se, ako ne ispunimo taj preduvjet, sve raspasti s obzirom da je bit čovjeka izgrađena na tom preduvjetu, odnosno čovjek je jednostavno stvoren na takav način.
Zajedno sa svime ostalim, raspast ćemo se i mi jer Bog ne treba našu ljubav, ali je nama neophodno da Mu je damo.
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.” (Post. 2, 24)
Muškarac=> zrelost; Ostaviti => tranzicija, prijelaz; Oca i majku => model potpune obitelji; Prionuti uza (ucijepiti se) => nova obitelj; Ženu => muškarčev komplement; Njih dvoje bit će => proces učenja, prijateljstva i povjerenja; Jedno tijelo => duboka intimnost između dvoje ljudi
“Ljubav je odgovornost za drugu osobu.” / “Love is responsibility for other person.” sv. Ivan Pavao II.
“U bračnom činu, ljubav je trojstvena: supruga predaje sebe suprugu i suprug njoj i uz to međusobno sebedarje se rađa ekstaza ljubavi. Duh također mora doživjeti svoju ekstazu. Ono što je bračno zajedništvo muškarca i žene u pogledu mesa (tijela), takvo je duhovno zajedništvo ljudskog bića i uskrslog Krista u svetoj pričesti.” / “In the marriage act, love is triune: wife gives self to husband and husband to self and out of that mutual self-giving is born the ecstasy of love. The spirit too must have its ecstasy. What the union of husband and wife is in the order of flesh, the union of the human and the Risen Christ is in Holy Communion.” Fulton J. Sheen
“Ljubav nije želja za imanjem, za posjedovanjem, za prisvajanjem. Ljubav je želja da budemo tuđi, da nas posjeduju. Ljubav je dati samog sebe u korist drugih. Radi toga govorimo o strelicama ljubavi koje su nešto što ranjava. Onog trena kad čovjek zaboravi da je ljubav sinonim za žrtvu, pitat će se kakav je to Bog koji traži mrtvljenje i samoodricanje. ‘Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.'” / “Love does not mean to have, to own, to possess. It means to be had, to be owned, to be possessed. It is the giving of oneself for another. That is why we speak of arrows and darts of love – something that wounds. And the day men forget that love is synonymous with sacrifice, they will ask what kind of God is it who asks for mortification and self-denial. ‘Greater love has no man than this, that a man lay down his life for his friends.'” Fulton J. Sheen
“Nečastivi se služi tugom kako bi dobre dovodio u napast jer, kao što nastoji da oni loši uživaju u vlastitome grijehu, tako one dobre nastoji rastužiti u njihovim dobrim djelima. Kako (Nečastivi) ne može proizvesti zlo ako ga počinitelj ne smatra ugodnim, tako ne uspijeva niti odvratiti čovjeka od dobra ako mu ga najprije ne učini neugodnim. … Nečastivi se naslađuje tugom i sjetom jer je i sam žalostan i sjetan te će takav ostati dovijeka. Zato i hoće da svi ostali budu poput njega. sv. Franjo Saleški
Gornji citat jednostavno predstavlja situaciju u kojoj dobra osoba postane umorna od činjenja dobra, od činjenja ispravnih djela, donošenja ispravnih odluka, kada postane umorna od onoga što jest uz pomoć Boga, kad joj se počne činiti besmislenim to što je dobra ili što se trudi biti dobra jer se ostatak svijeta ponaša drugačije.
Privatno vlasništvo, all rights reserved
Privatno vlasništvo, all rights reserved
(Kako sam provela nedjelju, zašto tako i kakve veze s time imaju ove dvije fotografije, na kraju članka.)
Pepeljanje ili stavljanje znaka križa od pepela na čelo je podsjetnik na pokoru i pokajanje, ali je pepeo i znak plodnosti pa bi razdoblje korizme trebalo biti plodonosno za našu dušu.
Napravite plan koji ćete moći ispuniti. Uvažite svoje mogućnosti, okolnosti, zdravstveno stanje i sl. vodeći računa da korizma nije dijeta, nego skrb za dušu s ciljem micanja onoga što nas veže, čini lošijim i slabijim ljudima ili smanjuje našu slobodu i naše “ja”. Korizma je vrijeme za ćišćenje nas, slike Božje, od svega što nagrđuje tu sliku.
Zlatno pravilo: MOLI & RADI. Čamac možemo pokrenuti samo s oba vesla i nijedno ne smije biti izlika za manjak onog drugog. Oaze nema bez pustinje.
Prijedlozi i recept:
ispovijed (ako niste, još stignete) ❤ hajde, napravi taj korak! Pomiri se s Bogom i samim sobom
pričest ❤ Besplatni, neprocjenjivi dar koji znači život
križni put + misa barem utorkom i petkom ❤ pokajanje i žrtva
Zašto muslimani, Židovi i pripadnici ostalih religija ne daju na svoje, nego mi, kršćani, koji smo Božjim principima ostavljenim na svijetu pomogli u izgradnji tog svijeta, stalno uvažavamo sveprisutne ljude koji tupe i tupe o diskriminaciji, mržnji i netoleranciji? (Znamo zašto – jer je napadana Istina, a ona je jedna).
Kako mi kao katolici koji slave nešto, tim istim slavljem pokazujemo mržnju prema ljudima koji to isto ne slave pa, kako ne bismo pokazivali tu mržnju, njih trebamo uključiti NA NJIMA PRIHVATLJIV način slavljenja onoga što mi slavimo, a oni ne slave i tako zapravo obezvrijediti ono i Onog što slavimo? Tko je tu lud (jer netko jest)?
Nisam čula da se Hanuka zove H-uka ili Panuka, kao ni za to da se Bajram zove B-man ili B-am ili nešto slično. Znate li što bi vam pripadnici tih religija napravili kad biste njihove blagdane tako preimenovali? Za početak, bili oni praktični ili nepraktični sljedbenici tih religija, prekinuli bi s vama svaki kontakt, prijateljstvo i odnos (što je u redu). Dalje, neki bi vam postavili bombu ili na vašu glavu stavili metu, zabranili putovanje ili bi vas proglasili neprijateljem države i dr. (što nije u redu).
Zato smo mi, kršćani, pozvani biti uvijek primjer drugima, a to se može jedino istinom.
Ako se mogu ispravno, a i trebaju ispravno, čestitati svi ovi blagdani koji su pripadnicima tih religija sveti, onda se itekako mora ispravno čestitati Božić jer se Božić rodio i za muslimane i Židove i ateiste i agnostike jer bez Božića, bez obzira na sustav vjerovanja kojem čovjek pripada, nema spasenja – odlazimo u vječnu tamu i pakao. To je činjenica, ali se mi onda moramo držati činjenica i Istine, a ne lažirati blagdan pokušavajući nekoga pridobiti lažima. Odgovornost činjenja i ignoriranja je na nama.
Jutarnja šetnja do crkve dok još nije svanulo je posebna – svježi zrak, hodanje, topla kapa i rukavice, osvijetljena crkva u mraku ili polumraku noćnih ulica.
Disciplina i življenje vjere svakodnevno tijekom cijele godine – manje priče, više djela i vjerodostojnosti u (vjerničkom) životu je pretpostavka i conditio sine qua non, ali hajdemo još bolje pripremiti štalicu našeg srca za dolazak Božića jer je advent tu s razlogom. Ako ne možete na zornice, pojačajte molitvu, ubacite neku pobožnost, pročitajte nešto od vjerske literature.
Dok gori prva adventska svijeća, propitajte savjest, podsjetite se na nauk Crkve i procijenite koliko je vaša zornica u (ras)koraku s vašim djelima, odlukama i principima kojima gazite (kroz) život. Što nakon toga? Donesite odluku za promjenu, zamolite Božju pomoć i krenite. Advent je priprema za rođenje onoga bez kojeg ne možemo, a Njegovo rođenje je nada i garancija da zlo nema konačnu riječ jer pobjeđuje Ljubav bez koje nema spasenja.
Tanka je crta između dobra i zla, ljubavi i mržnje jer je taj proces relativno protočan u oba smjera. Ono što je najgore je mlakost, tj. ravnodušnost. Ravnodušnost (mlakost) prema osobi, događaju, vjeri, moralu ili djelima je gora od nekog žešćeg osjećaja. Zapravo se može reći da je suprotnost ljubavi ravnodušnost, a ne mržnja.
Zašto?
Oni i ono prema kojima/čemu smo ravnodušni za nas i ne postoje/postoji, uopće nam nisu u fokusu interesa, izbrisani su (x, DEL). Radi toga, oprez! Ravnodušnost je opaka, a u vjeri pogibeljna i put u pakao.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine. Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.
Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali nas tada nije potaknuo ni na kakvu promjenu. Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.
To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”. Jeste li kada razmišljali što to znači?
O, Isuse, sjaju i snago Boga Oca; o, Isuse živote naših srdaca, častimo Te u zajedništvu s anđelima koji spremno čekaju na zapovijedi Tvojih usana prekrivajući se svojim krilima.
Tisuće i tisuće nebeskih knezova okružuju Tvoje prijestolje, bore se za Tebe, ali sv. Mihael, uzdižući stijeg spasenja, razjašnjava da je pobijedio barjak Križa.
On je strmoglavio u dno pakla oholu glavu zmaja te poput groma ošinuo i izbacio s neba pobunjenike i njihovog vođu. Slijedimo ovog nepobjedivog Kneza protiv vođe oholosti, tako da Jaganjac nagradi pobjedu vjernog puka krunom vječnog života.
Slava Ocu i Sinu koji nas otkupiše i Tebi, Duše Sveti, kako na početku tako i sada neka bude ista slava i čast u vijeke vjekova. Amen.
Kao i svaka devetnica, moli se za istu nakanu svaki dan devetnice. Preporučujem i ispovijed, tj. treba biti u stanju milosti i što češću misu kroz dane devetnice.
“Jer novi ateizam nije poput starog, teorijskog ateizma koji se ponosio što je intelektualno sastavljen od malo znanosti, antropologije i komparativne religije. Novi ateizam nije ateizam intelekta, nego ateizam volje; to je čin slobodnog i željnog odbacivanja moralnosti i njezinih zahtjeva. On započinje samoostvarenjem (afirmacijom samog sebe – moja napomena) i nijekanjem moralnog zakona.”
“Barbarizam novog doba neće biti poput onog starih Huna; on će biti tehnološki, znanstveni, sekularistički i propagandni. Neće doći izvana, nego iznutra jer barbarizam nije izvannas; on je unutarnas. Stare civilizacije su bile uništene uvezenim barbarizmom; moderne civilizacije odgajaju svoj.”
Znam da ne vole svi čitati ili je nekome lakše slušati.
Iz tog razloga, ostavljam linkove na videe don Damira Stojića na temu teologije tijela. Ovdje je teologija tijela u obliku tekstova pa su videi i tekst dobra polazišta za početnike. Tekstovi su preneseni s dopuštenjem don Damira, dok nemam nikakva prava na videe i nadam se kako neće biti problem što ih prenosim. U suprotnom, slobodno me kontaktirajte u komentarima kako bih ih maknula.
“Bog te ne zove da budeš uspješan, nego da Mu budeš vjeran.” –> napomena: to je uspjeh. Ako uz to što si vjeran Bogu ostvariš i uspjeh u vidu bogatstva, uspješne karijere i društvenog položaja, možeš biti miran jer znaš da je to od Boga.
“Usamljenost i osjećaj neželjenosti su najveće siromaštvo.”
“Nađi vremena za molitvu. To je najveća snaga na zemlji.”
Ovu sam molitvu upijala kroz obiteljsku molitvu jer je njezin sastavni dio, a ja je molim i nevezano za ob. molitvu.
Molitva posvete Presvetom Srcu Isusovu
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra. Ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te. Ja Te ljubim i kajem se za sve svoje grijehe. Tebi poklanjam ovo moje siromašno srce. Učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim željama. Daj, o, dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama i žalostima, udijeli mi zdravlje tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti. Amen.
Krunica Presvetom Srcu Isusovu (tzv. zlatna krunica)
Moli se na Gospinu krunicu.
ZNAK KRIŽA: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
UMJESTO VJEROVANJA: Slatko Srce mog Isusa, daj da te ljubim sve to više.
UMJESTO OČENAŠA: Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve.
UMJESTO ZDRAVOMARIJE: Isuse blaga i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
UMJESTO SLAVA OCU: Slatko Srce Marijino, budi moje spasenje!
Na kraju krunice molimo: Očenaš, ZdravoMarijo i Slava Ocu
Ususret Duhovima kada slavimo silazak Duha Svetoga Tješitelja na apostole kojeg je Isus obećao poslati kad je uzlazio na nebo te rođendan Crkve, prenosim molitvu za darove Duha Svetoga koju je sastavio bl. Alojzije Stepinac. Mozete moliti i svojim riječima. Zamolite Ga da vam prosvijetli pamet te ražari plam i darove Duha Svetoga u vama.
Duše Sveti, Tješitelju, dođi u srca naša sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam dar mudrosti da sa slašću razmatramo Božje istine te da nam Bog bude jedino mjerilo u prosuđivanju svih božanskih i ljudskih stvari.
Daj nam dar razuma kako bismo što dublje zaronili svojim duhom u otajstva svete vjere koliko je to u ovom zemaljskom životu moguće.
Daj nam dar savjeta da se uklanjamo zasjedama đavla i svijeta, a u dvojbi uvijek prigrlimo što je većma na slavu Božju i za naše spasenje.
Bila si ponizna, čista i strpljiva. Tvoje molbe nebeski Zaručnik ne odbija, stoga te molim da isprosiš za me od našega Uskrsnuloga Isusa molbu koju ti upućujem _________.
Milostiva mi budi, na veliku slavu Božju, da te slavim i hvalim u vijeke.
Slavna sveta Rito, ti si čudesno sudjelovala u muci Gospodina našega Isusa Krista. Isprosi za me milost da pokorno podnosim teškoće ovoga života i zaštiti me u svim mojim nevoljama.
“Blago gladnima i žednima pravednosti, oni će se nasititi”
Mt 5, 6
“Postavi granice svojoj ljubavi
Kada kod drugih ljudi udariš u granice (što ne mogu za tebe učiniti), osjećaš se odbačenim. Ne znaš prihvatiti činjenicu da ti ne mogu dati sve što od njih očekuješ. Želiš bezgraničnu ljubav, bezgraničnu pažnju i bezgraničnu darežljivost.
Dio svojih teškoća ćeš riješiti ako postaviš granice vlastitoj ljubavi, što je nešto što do sada nisi nikada napravio. Daješ sve što ljudi od tebe traže i kada hoće više, ti im daješ još više dok ne shvatiš da si iscrpljen, da te iskorištavaju i tobom manipuliraju. Tek onda kada budeš sposoban obilježiti vlastite granice, moći ćeš priznati, poštovati i čak sa zahvalnošću prihvaćati ograničenja drugih.
“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.
Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.
Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”
Na tržištu se, uz državne vrtiće, pojavljuju i privatni vrtići koji nude odgoj po različitim pedagoškim načelima.
Uz pitanje želite li uopće upisati djecu u vrtić ili ih želite odgajati kod kuće, nekome se javlja i dvojba u koji vrtić upisati djecu.
Postoje državni vrtići, državni vrtići s vjerskim elementom, privatni katolički vrtići, vrtići drugih vjerskih zajednica, vrtići koji provode neku specifičnu pedagogiju, tj. odgojnu školu. Od zadnje nabrojanih, najviše se spominju vrtići s Montessori pedagogijom i vrtići s Waldorfskom pedagogijom.
Za Montessori vrtiće, prema literaturi koju sam preletjela, nema zamjerki u pogledu filozofskih načela jer Montessori pedagogija nije suprotna nauku i odgoju prema katoličkim vrijednostima.
Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju su posebno štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.
Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.
Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno, želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.
Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.
Ovo čudo mi je posebno zanimljivo zato što je drugačije od drugih.
Ne radi se o uslišanoj molitvi za zdravlje, posao, brak, djecu …, nego se radi o čudu u kojem je ukomponiran talent sveca zagovornika, tj. rad, djelo, umjetnost te koje, kao i sva čuda, potvrđuju da je Bogu sve moguće.
Potrebna su vjera&djela, moli&radi (rad, trud i djela koja odražavaju vjeru kojom se deklariramo i ispovjedamo), a Bog riješi situaciju kako je najbolje. Ako pogledate oko sebe, pronaći ćete jako puno čuda, a da ih niste ni primijetili niti ste bili svjesni da jesu čudo samo po sebi koje je Bog stvorio. Dobili smo različite talente i sposobnosti upravo kako bismo mogli raditi dobro i surađivati s Bogom. S druge strane, mislim da se čovjek treba diviti tim “malim”, svakodnevnim, prisutnim čudima jednako kao i izmoljenim.
Čudo mi je posebno jer je povezano s umjetnošću te povezuje Boga (kršćanstvo) i ljepotu umjetnosti, tj. čini činjenicu prisutnosti mnogih umjetničkih djela u Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli još jednom, jer je to samo po sebi jasno, sasvim logičnom s obzirom da je kršćanstvo oduvijek bilo povezano s umjetnošću. Zašto? Zato što umjetnost i kreativnost otvaraju prostor Kristu i Bogu Stvoritelju, tj. usmjereni su transcendentalnom.
Do prije četiri godine, priroda mi nije predstavljala isto što i danas, ali se onda puno toga promijenilo.
Shvaćala sam njezinu važnost, ljepotu i nedvojbeno je koliko je bitna njezina čistoća te zdravlje flore i faune za zdrav čovjekov život, ali do tada me nije nadahnjivala niti bih provodila vrijeme u njoj za molitvu, kontemplaciju, razmišljanje, skupljanje snage, traženje ideja i sebe. Usprkos tome, uvijek je bila u mojoj blizini, makar kroz domaće životinje, veliko dvorište, prepuni vrt, skakanje s drveta u lišće ili igranje na nogostupu tijekom odrastanja, a nebo mi je uvijek bilo pojam Božje svemoći, neograničenosti i misterija ljepote i nekako je produhovljavalo moj romantični i sanjarski dio zaljubljen u ideale, knjige i pisanje, a kojeg super balansira moja odgovornost, odgoj i karakter u elegantnoj suknji i štiklama.
Netko drugome može više pomoći tjelesnim, a netko duhovnim djelima milosrđa.
Kako bilo, njih se ne treba sjetiti samo u posebnim prilikama kakva je ova godina milosrđa, nego djecu treba odgajati da to postane njihov sastavni dio. Ono s čime smo saživljeni, postaje naš sastavni dio, postaje dio načina našeg života i tome ne pridajemo toliku pažnju, tj. postane nam prirodno, bez napora ili razmišljanja, nešto činiti. Kako dobro, tako i loše.
Sedam tjelesnih djela milosrđa:
1.Gladna nahraniti
2.Žedna napojiti
3.Siromaha odjenuti
4.Putnika primiti
5.Bolesnika i utamničenika pohoditi
6.Zarobljenike i prognanike pomagati
7.Mrtve pokopati
Uz današnji dan, 04.09.2016., kad je blažena Majka Tereza postala svetom, prenosim nekoliko njezinih citata koji su meni poticaj. Oni me podsjete da nisam toliko šašava ili da je u redu što sam šašava jer nisam sama ili me podsjete da postanem šašava kad posustanem. Prave stvari ne možemo raditi polovično, a ako ih radimo ispravno, onda boli jer umiranje svome egu boli do same srži, postajanje svoje najbolje verzije boli, kojigod naš posao, poziv ili misija bili. Odgoj, pravila i disciplina nam pomažu u tome, a posljedično postajete osoba s integritetom.
Kao Portugalac koji nije učio francuski i talijanski, po dolasku u Italiju i Francusku je pričao ta dva jezika kao najučeniji čovjek.
U talijanskom gradu na obali, Riminiju, mnogi ga nisu htjeli slušati jer je grad osobito bio zaražen manihejskim krivovjerjem pa je pozvao ribe i rekao im neka slušaju Božju Riječ na sramotu ljudi. Počeo je propovijedati ribama u moru. One su podigle glave iz mora i slušale ga te mu se zahvalile naklonom. Razišle su se tek kad im je on zapovijedio da se raziđu. Neki su se nakon toga preobratili.
Drugo čudo obraćenja govori o preobraćenju krivovjernika Bononila koji se obratio kad je njegova mazga kleknula pred Presvetim.
Jedna je gospođa htjela slušati njegovu propovijed i ostavila je malo dijete samo kod kuće. Dijete je upalo u kotao pun vruće vode. Kad se vratila, našla je dijete kako se igra u kotlu bez ikakvih posljedica.
S obzirom na njegovu jako dobru poznatost, možda ovaj članak nema prvotnu ulogu upoznati nas s njim, ali sv. Ante zaslužuje članak na mom blogu.
Već sam pisala kako volim molitve i meditacije usmjerene baš prema Bogu, tj. Presvetom trojstvu (različita otajstva), krunicu i molitve Mariji ili jednostavno razgovor s Bogom, kad se i razum i srce spoje u jedno te usmjere prema Bogu i Njegovoj prisutnosti. Kako sam nedavno rekla nećaku: Bog sve zna i svemoguć je. Drugim riječima, isusovački odgoj, Presveto Trojstvo, pouzdanje u Boga i stavljanje u Gospin zagovor, dok nemam običaj pojedinačnog stavljanja u zagovor svetaca mimo litanija ili sl.
Prije svega, kada molimo zagovor nekog sveca, to znači upravo to – molimo njega/nju da oni traže od Boga ono što ih molimo. Svetac ne radi čudo, nego će to napraviti Bog jer ga je neki svetac to molio. To je bitno razlikovati kako ne bismo upali u zamku koju nam pripremaju različite sekte koje krivo govore da se klanjamo kipovima. Bog čuje našu molitvu i bez da se utječemo svecima, ali nekad zagovor svetaca može ubrzati stvari jer su u Božjoj blizini. Uglavnom, ne bih ulazila duboko u tu temu, nego bih rekla da su sveci primjer koji možemo slijediti, a njihov zagovor dokaz raja.
Bila sam u Padovi nekoliko puta. Neslužbeno, obožavam Italiju – i sjever i Rim i Vatikan i Veneto! Volim i Portugal – trenutno malo manje radi svih vrijednosno-političkih odluka koje su donijeli pa je sigurno to ta veza :).
Molila sam se pred relikvijama sv. Ante, ali moram priznati kako mi je to bila uobičajena molitva Bogu. Zamolila sam sv. Antu da nas zagovara, ali nisam ‘imala neku poveznicu ili nešto preposebno sa sv. Antunom’. To je bila crkva, ja sam se skrušila i molila u miru.l Ne mogu se sjetiti kad sam zadnji put bila u Padovi, ali bilo je davno (prije 10 god.?).
U mojoj se obitelji moli obiteljska molitva. Moli se navečer i prije smo svi bili okupljeni oko nje. Danas je mole moji roditelji i ja s njima kad sam doma.
Njezine dijelove je moja mama naslijedila i naučila od mojih baka, a ona ih je objedinila, oblikovala i dala završni dodir, a sve pod isusovačkim utjecajem i principima. Jako je lijepo kad obitelj ima naslijeđe koje može predati novim generacijama, a molitva, vjera i odgoj je na samom vrhu tog popisa.
Naslijeđe je povijest obitelji i mislim da ima veliku ulogu u formiranju ličnosti (osobnosti) osobe. To vrijedi kad se radi o nakitu, kući, slici, drvenoj igračci, voćnjaku, knjigama, dnevnicima, društvenom položaju kojigod on bio pa kako ne bi vrijedilo kad se radi o vjeri, odgoju, manirima ponašanja, vrijednostima jer su to najvažnije stavke?Svaka navedena stavka mi se sviđa.
Volim tradiciju, volim obiteljske crtice koje svaku obitelj čine posebnom, a svakom članu daju “pedigre”, daju spoznaju tko je. Volim taj antikni, masivni, prelijepi, unikatni miris kožnog kauča i drvenog namještaja koji obitelj daje. Volim tu toplinu na koju me podsjeća taj namještaj, a uz taj ugođaj, daje i dostojanstvo, vrijednost, osjećaj pripadanja, identitet i sigurnost.
goodsalt.com
thesteampunkhomeblogspot.com
Pinterest.com
Volim takav namještaj.
Volim obitelj i obitelji.
Ona je od nenadmašne vrijednosti u formiranju osobe.
psihološka dimenzija – emocije (osjećaji) tzv. ono ljudsko
socijalna dimenzija – društveni život
duhovna dimenzija – transcendentalno tzv. ono božansko
Zreli čovjek ima skladno integrirane sve razine svoje osobnosti što mu omogućava slobodno i odgovorno djelovanje, kontroliranje nagona, kontrolirano izražavanje emocija te odlučivanje i vladanje usmjeravanoduhovnom dimenzijom.
Mnogi su u napasti pa negiraju duhovnu dimenziju te čovjeka, ateistički i materijalistički, svode na tijelo i psihu i to nazivaju holističkim (cjelovitim), a neki negiraju psihološku dimenziju. Problem je i jedno i drugo jer su te dvije dimenzije najvažnije, ali mislim kako je veći problem negiranje duhovne dimenzije jer ona daje čovjeku usmjerenje i smisao kojim on nadilazi samog sebe, traži transcendentalno po vertikalnoj osi te živi moralno, karakterno i smisleno. Ono što je najvažnije je da se čovjeka mora promatrati kao cjelovito biće.
”Svijet može optuživati Crkvu da je netolerantna i svijet je u pravu.
Crkva je netolerantna; netolerantna o Istini, netolerantna o načelima, netolerantna o Božanstvu, jednako kako je Naš Gospodin bio netolerantan o Svojem Božanstvu.
Druge vjere mogu mijenjati svoja načela, i mijenjaju ih, jer su njihova načela stvorena od ljudi. Crkva to ne može jer su njena načela od Boga.
Vjera nije skup vjerovanja koja bismo mi htjeli, nego skup vjerovanja koja nam je Bog dao.
Svijet se može ne slagati s Crkvom, ali svijet vrlo dobro zna tko je taj s kim se ne slaže.
Nastavljam s objavom molitava i molitvica koje molim i koje preporučujem svakome.
Molitva Arkanđelu Mihaelu je mini egzorcizam za svaki dan. Anđeli (grč. angelos = glasnik) su osobna, od Boga stvorena duhovna bića koja “uvijek gledaju lice Oca nebeskoga” (Mt 18,10). Oni su neposredni svjedoci njegovih velikih djela i glasnici su njegove slave. S obzirom da su čisti dusi, nisu vezani za tijelo, a posjeduju veću moć nad materijom od čovjeka i dana im je veća sposobnost spoznaje. Postoji devet korova anđela (kerubini, serafini, arkanđeli…), a osmom koru pripadaju arkanđeli (Mihael = tko je kao Bog?, Gabrijel = Bog je jak i Rafael = Bog iscjeljuje).
Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima i molitvama, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima pa su i nas odgajali prema njihovim načelima i ponašanju, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.
“Postoji nevjerojatna neistina kojoj se u ovom našem, tehnološki razvijenom svijetu, podučava djecu, a to je kako većina ljudi ima veliku mogućnost proživjeti život bez razdoblja patnji ili boli, bez vremena tame. Ovu iluziju stvaraju mediji, osobito reklame (svijet sretnih svršetaka), obrazovanje, društveni običaji ljudi, ali i vjersko razmišljanje. …
Ova neistina nije namjerna laž – zapravo je to sveopće negiranje stvarnosti. To nije prijevara koju treba osuditi, nego iluzija koju treba raspršiti.
Benedict J. Groeschel, katolički svećenik i psihoterapeut
Mislim da sam već spominjala da se najviše pronalazim u isusovačkim principima, molitvama i duhovnosti. Oduvijek sam bila povezana s molitvama i meditacijama koje su direktno usmjerene na Isusa, a to su na mene jednim dijelom prenijeli roditelji koji su kroz svoj život bili povezani s isusovcima, a jednim dijelom sam se i sama pronašla u tome.
A prayer of the Servant of God, Fr. Dolindo Ruotolo
“Why are you upset and agitated? Leave your cares to Me and all will be fine. I tell you honestly, every act of true and blind reliance on Me, results in what you desire and will resolve all your difficulties.
Abandonment in Me does not mean being frustrated, becoming anxious and desperate, offering Me your anxious prayer, that I may follow you and have your anxiety be a prayer.
Svatko od nas ima neki problem, napast, kamenčić koji ga žulja, tugu, opterećenost, umornost, strah i sl. Drugim riječima, svatko od nas ima svoj križ kojeg nosi kroz život, ali pitanje koje se postavlja je: “Kako nosimo taj križ?”
Da bismo mogli nositi križ kroz život, odnosno vući ga za sobom po podu, potrebna nam je snaga. To ne možemo sami jer ako pokušavamo pobijediti svijet ili pobijediti sami sebe, ne možemo sami jer ćemo svijet, a i same sebe, htjeti pobijediti njegovim/našim metodama. I, što će se dogoditi? Postat ćemo oni protiv kojih se borimo.
Prije samog početka, joga&new age&self help nisu za katolika jer su suprotne nauku naše vjere.
Sad kad smo to riješili, mogu krenuti sa člankom.
Na početku fakulteta, imala sam priliku slušati predavanje fra Josipa Blaževića, redovnika koji je u Crkvi najbolje upoznat s temama new age-a, joge, spiritualizma, reikija i ostalih stvari izvučenih iz lonca duhovnosti, a koje, nažalost, i mnogi kršćani, nesvjesni opasnosti, koriste i prakticiraju.
Upravo radi toga, sve dominantnije prisutnosti “duhovnosti” i tiranije pozitivnih misli u koju se uključila i “Jana – voda s porukom” promovirajući sinkretističku i antikršćansku duhovnost Paola Coelha i Louise L. Hay, odlučila sam se za ovu temu jer je od izuzetne važnosti, ali i kako bih vas potaknula da mir i čežnju za transcedentalnim potražite u katoličkim pobožnostima i kontemplaciji.
Nalazimo se u svibnju pa je idealan početak za molitvu krunice. Nakon kršćanske molitve i kontemplacije, nećete ostati jednaki jer ne postoji veća moć od molitve.
S obzirom da su moji roditelji živjeli, a i ja sam rođena, u bosanskom kraju koji je povezan s isusovcima (“bosanska Sveta Zemlja” jer je kraj dao veliki broj svećenika i časnih sestara), odmalena sam povezana s molitvama koje su usmjerene na Isusov život, muku, smrt i uskrsnuće (posebno krunica i neke od molitava o kojima sam već pisala), dok molitve pojedinim svecima molim baš radi neke posebne nakane.
Svatko je drugačiji tip osobe, ima molitvu s kojom se najviše poveže i u njoj pronađe. U svakom slučaju, svaka molitva je usmjerena prema Isusu, a zagovor svetaca pomaže u upućivanju molitvi jer su oni već u Nebu s Bogom.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
“U ovom dijelu govorimo o Sari i Tobiji i o “Pjesmi nad pjesmama” jer su to knjige koje izričito govore o braku.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Gdje je granica? ili o predbračnoj čistoći
“Često me pitaju: ‘Velečasni, dokle mogu ići sa svojom djevojkom/mladićem? Mi hodamo, nećemo spavati zajedno, ali koja je crta preko koje ne prelazimo?’
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
“Teologija tijela Ivana Pavla II. je integralni pristup spolnosti/tjelesnosti ili još dublje – egzistenciji, dakle svemu što činimo tijelom.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Pojmovi „muško i žensko”
“Pojam muškarac i ženasedanas jako miješaju. Otkud to proizlazi?
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Treći najveći iskorak u povijesti Crkve
“Neki teolozi smatraju da je papa Ivan Pavao II., obznanjivanjem teologije tijela, dao treći najveći doprinos teologiji u povijesti Katoličke crkve.
Prvi je bio sveti Augustin koji je spojio kršćanstvo s Platonom, a drugi je bio sveti Toma Akvinski iz 13. stoljeća koji je kršćanske istine spojio s Aristotelovim učenjem.
Zanimljivo je da se od 13. stoljeća pa do Ivana Pavla II. nije puno toga promijenilo.
Ivan Pavao II. je napravio treći najveći iskorak u povijesti kršćanstva spojivši objavu kršćanske istine s ljudskim iskustvom – to je fenomenološki pristup koji polazi od iskustva k njegovu tumačenju.
Iako je tema dio mene i mojih stavova, ja sam samo vjernik laik te nisam u potpunosti kompetentna niti imam nadležnost prenositi ovako važan nauk pa će članci ove tematike, radi što točnije interpretacije, stručnijeg tumačenja i važnosti teme, biti bazirani na predavanjima don Damira Stojića, studentskog kapelana.
S don Damirovim dopuštenjem, koristit ću njegova pretipkana predavanja, s time da može doći do manjka vjerodostojnosti radi pretipkavanja ili slobode interpretacije.
Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”, kao i sve dokumente KC.
Onome tko se prvi put susreće s ovako cjelovitim naukom Crkve o spolnosti, možda će biti neobično ili će mu usporedbe biti predrastične ili smiješne, ali se nadam da nećete odustati od čitanja jer ćete na kraju shvatiti da je sve povezano i smisleno.
Ako vam je potrebno, pročitajte nekoliko puta, pokušajte razumjeti te čitajte bez straha, očajavanja ili tjeskobe.
Ako trenutno niste na tragu teologije tijela ili ste se u svom životu udaljili od onoga što ona govori, krenite iz početka i malo po malo, zakonom postupnosti, gradite novi pogled i novo ponašanje.
Za početak nošenja Čudotvorne medaljice Bezgrešne, veže me posebna anegdota.
Obiteljski hodočastimo svake godine u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove. Jedne godine, mama i ja smo stale u isti red za ispovijed. Držim se pravila da, u koji red za ispovijed stanem, tu i idem na ispovijed bez obzira koliko se sporo pomicao taj red i koliko se ljudi dugo zadržavali.
Svaki put kada odem s ispovijedi, odem s osmijehom jer se pokaže kako mi je baš “takav tip” svećenika (ispovjednika) trebao, odnosno da sam baš trebala čuti to što sam čula.
Te godine je red u kojem smo stajale napredovao sporo. Došle su dvije časne sestre koje su se isto htjele ispovijediti, ali su se htjele “ubaciti preko reda”. Neki su ljudi počeli gunđati, ali je meni bilo svejedno s obzirom da sam na hodočašću, čekam ispovijed i ne mislim se svađati u redu za ispovijed, radi se o časnim sestrama pa mi se gunđanje čini kontraproduktivnim i nenormalnim u tim okolnostima. Ionako nisam tip osobe od kokošarenja pa ni svađanje u redu za ispovijed nije dolazilo u obzir. Uglavnom, pustila sam časne sestre prije sebe.
Legenda poznata pod nazivom “Quo vadis, Domine?” (Kamo ideš, Gospodine?) govori o Isusovom i Petrovom susretu na Apijskom putu (Via Appia), cesti koja vodi iz Rima. Legenda kaže da je za vrijeme žestokih Neronovih progona kršćana, Petar hodao Apijskim putem koji je vodio iz Rima- Drugim riječima, Petar je bježao iz Rima i od progona.
Privatno vlasništvo, all rights reserved
U Rimu su mnogi kršćani izgubili živote radi vjere u Isusa i navještanja Radosne vijesti. Hodajući putem, Petar je sreo Isusa koji je išao prema Rimu. Pitao ga je: ” Quo vadis, Domine? Kamo ideš, Gospodine?”. Isus je odgovorio: “Idem u Rim da me ponovno razapnu.” Petar se duboko ražalostio i posramio. Promijenio je smjer i krenuo prema Rimu. U Rimu je razapet na križu koji je postavljen naglavačke.
Lišće je počelo padati i svojim bojama simbolizira smirivanje, završavanje radova na poljima i vinogradima. Jako volim jesen. To je, uz proljeće, moje najdraže godišnje dobe. Ima nešto u kiši, u nostalgičnim bojama i spokojnosti prirode što odgovara mojem karakteru. Izmjenjuju se – nekada mi je jesen N1, nekada proljeće kada se sve opet budi.
Listopad i svibanju su posebno posvećeni Mariji u obliku pobožnosti. Pobožnost prvenstveno znači osobnu pažnju, sabranost i predanje Bogu u osobnoj molitvi, ali može značiti i zajednički oblik molitve. Listopadske i svibanjske pobožnosti obuhvaćaju zajedničko moljenje krunice vjernika u crkvi nakon koje slijedi sv. misa. Na taj se način potiče veće zajedništvo vjernika, međutim krunicu možete moliti i sami i odličan je izvor osobne pobožnosti.
Blog katoličke cure o vjeri i društvenim zbivanjima @ all rights reserved//Uspjeh je ostati vjeran Bogu//Sloboda nije činiti što želiš, nego ono što je ispravno//Ljubav je odgovornost za drugu osobu uz slobodnu odluku//"Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti"//moli&radi//vjera&djela//red, rad&disciplina//svi smo pozvani na svetost//#integritet👨+👩=👪
