Zašto ljudi sklapaju ženidbu?

Ljudi se vjenčaju jer osjećaju poziv na obiteljski život koji je Bog upisao u čovjeka.

Osim bračnog životnog poziva, čovjek može imati svećenički ili redovnički poziv, a osoba može biti i posvećeni laik ili samac.

Temeljna karakteristika životnih poziva je da je to način posvećenja osobe. Svaki od ovih poziva treba čovjeka posvetiti i pomoći mu da lakše dođe u nebo. Stoga se, kao ni inače u životu, čovjek ne može uspoređivati s drugim – netko će preko redovničkog poziva doći u raj, a netko u pakao. Nekome će brak osigurati vječno blaženstvo, a netko bi radije cijeli život postio o kruhu i vodi nego bio u (savršenom) braku kojeg je sklopio ili obitelji koju je osnovao.

Svaka obitelj započinje brakom – sakramentom ženidbe koji podjeljuju muškarac i žena jedno drugome u crkvi pred Bogom, svećenikom i drugim svjedocima.

Kada u brak stignu djeca, nastaje uža obitelj. Ako uključimo djedove i bake, dobijemo širu obitelj.

Brak služi iskazivanju ljubavi i stvaranju potomaka – novih ljudskih bića, slika Božjih. Tako je Bog (He’s the Boss), postavio i odredio. Time je čovjeka učinio su-tvorcem i iskazao nam toliko ljubavi, povjerenja i poštovanja! Zamislite: Bog toliko računa na nas da nam je dao mogućnost sudjelovanja u stvaranju novog ljudskog bića.

NIJEDNA od te dvije komponente NE SMIJE biti isključena kako bi se radilo o braku u pravom smislu riječi. U prijevodu, to znači kako je svaki čin stvaranja novog ljudskog bića ugodan iskaz ljubavi, a samo dijete dar (ne oružje) te kako je kontracepcija zabranjena.

Mislim da je potrebno podsjećati i poticati bračne parove na redoviti spolni život jer tendencije na tom polju nisu dobre: parovi su dosta spolno aktivni prije braka kada je to grijeh, a onda u braku, kad su pozvani na to i imaju puno pravo i slobodu uživati, odustanu od toga. Pronađu zamjenu ili postanu tromi, a to je napast koja želi uništiti brak upravo zbog mogućnosti nastanka nove slike Božje. Aktivni spolni život u braku od izuzetne je važnosti. To je obnavljanje bračne privole dane na dan vjenčanja. Ako ste nesigurni, udebljali ste se, imate puno obveza i briga, tjeskobni, nezainteresirani ili ružni sami sebi – sve to morate nadići. Opustite se i uživajte u bračnom životu.

Možemo reći još puno toga o braku, ali ja ću sve to preskočiti i podijeliti jednu… hm… svjetovnu? misao.

Citat lika iz jednog filma kaže kako se ljudi vjenčaju kako bi imali svjedoka svojem životu.

Mislim da bih se mogla složiti s tim.

Doista, ako kroz život koračate u paru, netko će biti svjedok vaših radosti, tuga, problema, ljepote, sitnica, zajedničkih trenutaka koji su vas oboje obogatili.

Bog nikada ne zaboravlja svoje dijete. Naš zemaljski život zauvijek će ostati zapisan kod Njega. Naš život nikada neće nestati jer se nastavlja u vječnosti, ali svjesna sam ljudskosti u čovjeku :). Ne treba bježati od toga.

Ne radi se o tome da morate ostati upamćeni u srcima sviju ljudi, nego je lijepo kad ostanete u srcu bar jedne osobe.

Zašto ne?

Bog ne stvara bljuvotine.

U svačijem životu ima bogatstva koje može obogatiti druge.