Predbračni ugovor nedopustiv je za katolike.
Ženidba je sakrament koji ima trajnost od samog sklapanja. Brak se ne može sklopiti na neko vrijeme ili do neke situacije ili samo na ono vrijeme u kojem vrijede neke okolnosti.
Jednom izgovoreno “Uzimam!” pred oltarom ne može biti povučeno.
Sklapajući predbračni ugovor, osobe od samog početka krše ženidbenu privolu koja sadrži trajnost jer definiraju okolnosti prestanka te iste privole koju je nemoguće povući ili raskinuti. Osobe od samog početka stvaraju okolnosti, odnosno daju dopuštenje da se brak raskine, a nijedan čovjek nema pravo raskinuti ono što je Bog združio.
Time par iskazuje sumnju u moć sakramenta – vidljivog znaka nevidljive Božje milosti koji daje snagu čovjeku kako bi mogao živjeti ispravno i održati svoja obećanja. Samim time, par iskazuje sumnju u Božji plan, a time i sumnju u odluku koju su sami donijeli. Jednako tako, u braku možda zarađuju obje osobe, ali odluke donose i život žive zajedno.


Par kojeg čine katolici koji žele sklopiti crkveni brak ne može sklopiti predbračni ugovor bez obzira koliko jedna ili obje strane bile financijski bogate. Isto vrijedi i za sve druge razloge zbog kojih se sklapa predbračni ugovor (za slučaj nevjere, bolesti i sl.). Doista mogu razumjeti da mnogi bogati ljudi imaju problema u današnjem svijetu gdje se svi trude samo zalijepiti za neki novac, ali potrebno je pažljivo birati osobu s kojom ćete sklopiti brak.
Suprotno od onoga što bi mnogi rekli kad se žale da se smanjuje broj kršćana, meni se čini kako je biti katolik danas postalo dosta pomodno, a to nije dovoljno za ispravno življenje vjere. Možda bi bilo dobro progovoriti i o tome na zaručničkim tečajevima. Zašto ne i na taj način produbiti shvaćanje sakramenta ženidbe kod ljudi?
#predbračniugovor
Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE
Subscribe to get the latest posts sent to your email.