Neke napasti mogu se pobijediti samo postom

Ja nisam tip osobe koja govori ili zagovara post većinu tjedna ili da si treba natovariti na leđa nešto prekomjerno što čovjek ne može nositi.

Ono što čovjek može nositi je nejedenje mesa petkom i post u zapovjedane dane, što i jesu katolikove obveze, te post po svojoj mjeri u ostale dane.

Čovjek, koji svaki dan radi posla odlazi u 5 sati ujutro iz kuće i vraća se navečer, ima samim time veliku pokoru. Tovariti si još neki prekomjerni teret na leđa… Hm. To vam je kao kad onaj tko ima apsolutnu komociju u životu otiđe na robinzonski odmor i hvali se odmorom u divljini, dok će gore spomenutom ranoraniocu koji mora promijeniti nekoliko prijevoznih sredstava biti puna kapa robinzonskog načina bar na odmoru.

Kako god, ponekad nije dovoljno to što je osoba redovita na misnim slavljima, ima živ odnos s Bogom (molitveni život), krijepi se sakramentima i živi ispravno. To je ono bez čega se ne može. Ujedno, misno slavlje – spomen čin otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća je punina. Od nje svaki put primamo puninu koja nam daje život i snagu za život. Ona nikad nije nepotpuna, bez učinka, kao da joj nešto nedostaje ili da joj je potrebna nadopuna.

Kako život ide svojim tijekom, iako čovjek živi i koristi sve blagodati vjere, pojavljuju se napasti s kojima možda ranije nije imao susreta ili ih je odbijao puno lakše i uspješnije. Koja god situacija bila, postoje napasti koje se mogu pobijediti samo postom. Nije bitno ni što se molite niti idete na misu. Moći ćete samo ako uvedete post.

Takve su napasti na području bludnosti, ovisnosti, neumjerenosti, oholosti, samoozljeđivanja (autodestrukcije). Ma, zapravo se može primijeniti na sve.

Neke napasti povezane su jedna s drugom.

Na primjer, ako imate problem s prekomjerenim jelom ili nekom od novijih ovisničkih pošasti, možete imati i problem s bludnošću jer, ako ne možete reći ne hrani, nećete moći ni bludu. To NIKAKO ne znači da osobe s viškom kilograma padaju u blud niti da mršave osobe ne padaju u blud. Apsolutno nikako! Često puta ispravna težina čovjeka čini taštim i presamopouzdanim pa ima veću sklonost promiskuitetu (bludu). To samo znači da trebate obratiti pozornost i ispitati svoj stav prema hrani ili novijim pošastima ako imate problema s bludom. Morate uvesti red u život, a to znači da morate biti svjesni da vi kontrolirate i možete kontrolirati svoje postupke. Samo, treba imati na pameti da će napasti biti prisutne tijekom cijelog života, a pogotovo kad ih čovjek izbacuje iz svog života, uvodi red u svoj život. Usputno rečeno, kad smo kod poroka, cigarete ili hrana su prihvatljive u odnosu na nove pošasti poput tehnologije. Ovisnici o cigaretama se žene/udaju i rađaju djecu, dok s ovisnicima s novim ovisnostima poput ovisnosti o tehnologiji, nije tako.

Post služi kao pokora, kao davanje zadovoljštine za grijehe, kao izraz spremnosti za promjenu, kao izraz čežnje za Bogom, ali i kao psihološki odvlačitelj pažnje. Zato je samoozljeđivanje toliko prisutno. Bilo da udarate šakom o hrapavu površinu, bilo da namjerno povraćate ili se ozljeđujete na neki drugi način, fizička bol odvući će pažnju s psihičke boli, duhovne borbe i napasti. Osoba je okupirana fizičkom boli ili glađu pa nema vremena misliti na torticu.

U početku posta vjerojatno će biti teže, ali s vremenom čovjek počinje shvaćati da je on taj koji kontrolira sebe, a ne loša navika, napast ili grijeh. Time on dobiva snagu pobijediti ono što je loše u njegovom životu.

Nikako ne zaboravite svetu misu, sakramentalni život i molitvu jer se tijekom posta znaju pojaviti različite napasti.

U zadnje vrijeme, post mi doista pomaže.