Stvoriteljsko vs. otkupiteljsko očinstvo

A) Stvoriteljsko očinstvo

Bog je otac svakog čovjeka na svijetu.

On daje da nastane svaki čovjek zato što Bog iz ljubavi stvara novo ljudsko biće. Bog je jednostavno takav. On je Ljubav.

To je stvoriteljsko očinstvo.

Ipak, dar života, koji je svakome od nas darovan, darovan nam je mimo naše volje, odnosno utjecaja.

Nitko od nas nije mogao utjecati na to hoće li se roditi. Nije mogao nešto napraviti ili ne napraviti kako bi dobio, stekao, sudjelovao u stvoriteljskom očinstvu.

B) Otkupiteljsko očinstvo

S druge strane, čovjek sam odlučuje hoće li sudjelovati u otkupiteljskom očinstvu, hoće li prihvatiti Boga Sina kao otkupitelja.

Isus je umro i uskrsnuo za svakog čovjeka na svijetu.

Svaki čovjek dobiva milost koja mu je potrebna kako bi mogao prihvatiti otkupiteljsko očinstvo, ali mora donijeti tu odluku. Za imati udjela u otkupiteljskom očinstvu, potreban je čovjekov doprinos. Mi smo svi otkupljeni Isusovom smrću i uskrsnućem, ali o našem životu i odlukama ovisi hoćemo li se spasiti, hoćemo li prihvatiti taj dar, hoćemo li iskoristiti tu ulaznicu.

I ovo je dar Ljubavi jer se mi ne možemo ni spasiti sami po sebi, po svojim djelima, koliko god ona bila dobra, ali za ovaj dar imamo slobodnu volju. Ovaj dar ne ide mimo nas, mimo našeg utjecaja, mimo naših djela. Da djela nisu bitna, svi bi se spasili, a to nije točno, kako ističe sv. Ivan Zlatousti. Ne će svi ljudi u raj (gledati Boga licem u lice). Neki će u pakao.

S druge strane, da su bitna samo naša djela, Božje utjelovljenje i silazak na zemlju bili bi nepotrebni. Dakle, vjera i djela, milost i volja. Ne može se spasiti niti samo po milosti niti samo po djelima. Iz darovane nam milosti, mi imamo snagu živjeti ispravno.

Kao prvi korak, to znači postati dio Katoličke crkve sakramentima.

Nakon primanja sakramenata – vidljivog znaka nevidljive Božje milosti, moramo u svojem životu odsijavati tu Božju milost. To znači živjeti kako Bog zapovijeda, upijati i širiti njegov smisao i miris.

Bog nikoga ne gura nasilno u raj niti ga baca u pakao. Čovjek bira hoće li prihvatiti dar, a to onda podrazumijeva slobodu koja NIKADA ne ide bez odgovornosti i ljubavi. To znači da nikada ne možemo činiti što želimo bez posljedica.