Kako je (hrvatska) kulturna struka opet pogriješila #ogenj

Za sada samo kratko, a ako će mi se dati pisati, možda napišem i konkretan članak kako hrvatska kulturna klika uopće ne uzima u obzir publiku pa im se zato događaju pogreške na pogreške.

Zato uporno biraju krive pjesme, krive predstave, krive filmove, krive knjige. Nitko živ ne poseže za knjigama izdavačkih kuća koje imaju bianco ček u Ministarstvu kulture kojim se obilno financiraju.

Pri tome moram biti iskrena i reći kako ne pratim Doru i Euroviziju niti me zanimaju, ali čula sam “Daj, daj” i mogu se izvući neki zaključci.

Zato cvjeta smrad jugoslavenštine i srpskog svijeta po Hrvatskoj. Kao nus proizvod, njih Ministarstvo kulture podupire svojim postupcima.

Slažem se da kultura mora biti na nekoj razini i po tom pitanju mogu biti snob. Kultura mora obrazovati i odgajati ljude. Mora im reći razliku između dobra i zla, između prostitucije i skladnog odnosa, između odgoja djece i ovisnosti. Mora im dati nadu za život i potaknuti ih na ispravne vrijednosti. Drugim riječima, ne može se uvijek slušati ni ukus publike jer je ponekad stvarno smeće (trenutno je to smeće prevladavajuće i kad čujem što ljudi slušaju… 🤮, ali pokazalo se drukčije po pitanju Ogenja). Ja želim Hrvatsku tamo gdje i pripada – u Srednjoj Europi, a ne u balkanskoj krčmi. Ogenj je dao upravo to – dovoljno su posh da su Srednja Europa, a dovoljno bliski ljudima da imaju publiku.

Dakle, ovo je pobjednik Dore:

Tko te ne bi sada želio imati,

Tu pokraj vatre sjediti.

Tko te ne bi sada želio imati,

Tu kraj vatre, sad se grijati.

Ako želiš, ako možeš,

Naprijed ići, još više dobiti.

Sam znaš pomoći si,

Izgorjeti –treba ti.

Sva blaga svijeta ništa ti ne vrijede,

Sve je prazno što ti daju.

U tebi iznutra snage dosta ima,

Pusti brige, svijetli sada!

Dobar budi!

Daj vatru, daj, daj vatru…

Kroz vatru prolazim, A pakao nije.

Duša je lagana, Čisto se smije.

Ne tišti mene išta, Tijelo je još jače.

Svijetli se, svijetli svako moje djelo!

Idi u miru!