Cool blaženici II: Miroslav Bulešić

1. 💡 Ukratko
2. 🎊 Spomendan
3. 👶 Rođenje
4. 🔊 Zanimljivosti
5. 🕊 Ređenje
6. 📚 Iz dnevnika
7. ❤️‍🩹 Komunističke taktike, mučeništvo i žrtva
8. ✝️ Smrt i beatifikacija
9. 🙏 Molitva
10. 🌐 Web stranica

Evo malog doprinosa na veću slavu Božju, a u cilju upoznavanja hrvatskih blaženika koji su umrli mladi.

💡 Ukratko

Miroslav Bulešić bio je hrvatski svećenik koji je djelovao na području Istre u kompliciranom vremenu u kojem su Hrvatsku okupirali komunisti, Talijani i Nijemci. Mučenik je komunizma. Ubijen je nakon podjele sakramenta svete potvrde u župnom dvoru.

🎊 Spomendan

24. kolovoza

👶 Rođenje

Rođen je 13. 5. 1920. u istarskom selu Čabrunići, župe Svetvinčenat.

🔊 Zanimljivosti

Miroslav je bio u sjemeništu u Kopru gdje je završio srednju školu. Nakon toga odlazi na studij u Rim gdje studira filozofiju i teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijani. Tadašnji zagrebački nadbiskup, kasnije kardinal, bl. Alojzije Stepinac, zauzeo se za uzdržavanje Bulešića u Rimu.

Na blagdan Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije 1942. godine, u bazilici sv. Petra osobno je sudjelovao kod Papine posvete svijeta Bezgrješnom Srcu Marijinu.

U rano proljeće 1943. godine, na poziv svog biskupa, vratio se kao bogoslov u Istru primiti svećeničko ređenje.

🕊 Ređenje

Za svećenika je zaređen 11. 4. 1943. u župnoj crkvi u Svetvinčentu.

O tom je događaju u dnevniku zapisao: “Moja majka, otac i braća su plakali, a i mogli su: sin im je umro, sam je prestajao biti njihova svojina i počimao biti stvar Božja.”

Kao svoje mladomisničko geslo, uzeo je zazive iz molitve Oče naš: “Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja Tvoja!”

📚 Iz dnevnika

Župa Baderna

Na jesen 1943. godine Bulešić je imenovan župnikom u Baderni. U toj se župi sljedeće dvije ratne godine zdušno trudio u pastoralnom djelovanju te se istodobno hrabro i nesebično zauzimao za ljude, osobito za one koji su u ratnom vihoru bili najugroženiji. U svibnju 1944. godine piše: “Između žalosnog, tužnog, krvlju natopljenog naroda, mi moramo biti dobri Samaritanci koji tješimo, liječimo, pridižemo, zavijamo svaku ranu…”

Po svoj Istri, tada djeluju tri vojske: partizani, fašisti i Nijemci. Kroz cijelo to vrijeme mržnje, uz istinsko rodoljublje, vlč. Bulešić sačuvao je univerzalnost i principijelnost katoličkog svećenika te je ispod bilo koje vojničke odore uvijek gledao čovjeka kao Božju sliku, o čemu svjedoči njegova izjava: “Ja sam katolički svećenik i podijelit ću svete sakramente svima koji ih zatraže: i Hrvatu i Nijemcu i Talijanu.” Zbog takvog odvažnog, dosljednog i načelnog djelovanja, Bulešiću stižu prijetnje s raznih strana te je on u osobnom dnevniku u proljeće 1944. zapisao, obraćajući se Bogu: “Ako me hoćeš k Sebi, evo me pripravna. Moj život Ti sasvim darujem za svoje stado. Uz Tvoju milost, i ako me Ti učiniš dostojnim, ne bojim se mučeništva, već ga žudim. Neka bude Tvoja volja.” Zatim, kao da naslućuje da bi se i sama njegova žrtva mogla iskrivljeno tumačiti, on sam pojašnjava za što je spreman položiti život: “Želim umrijeti samo za slavu Božju i spasenje duše svoje i duše svojih vjernika.” Protivnicima pak i progoniteljima poručuje: “Moja osveta je – oprost.” Nakon učestalih optužbi i kleveta, Bulešić na Božić 1944. godine u propovijedi sasvim otvoreno govori vjernicima svoje župe: “Ničega se ne bojim jer znam da činim u svemu svoju dužnost i miran sam pred Bogom i pred ljudima. Puštam vama da sudite i da prosudite moje djelovanje. Ja, znajte, da ću se uvijek držati vjere, držati svojeg poštenja, koje neću prodati za ikakvu zemaljsku cijenu; bez straha ću svakome kazati ono što je pošteno i ono što nije pošteno. Prema tim ću načelima uvijek živjeti. A to su načela Kristova.”

Župa Kanfanar

U jesen 1945. imenovan je župnikom u Kanfanaru gdje je uveo u župu pobožnosti prema Srcu Isusovu i prema Srcu Marijinu, promičući i zajedničko moljenje krunice, češću ispovijed i svetu pričest, posebno za skupine revnijih vjernika, za mladež, djecu.

Vjernike su grubim pritiscima odvraćali od nedjeljne mise i crkvenih obreda, stali su uvoditi samo “civilna vjenčanja” i pogrebe i sl. Uza sve pritiske i uvjeravanja od strane komunista, kanfanarski su župljani u povećem broju dolazili u crkvu i pažljivo slušali župnikove propovijedi.

Od svjedoka i danas čujemo kako su komunisti priznavali svoju nemoć i male uspjehe u protucrkvenom djelovanju. Promatrajući kako narod hrli na misu, a Bulešića kako, u biretu i reverendi, odgovarajući na pozdrave, prolazi između okupljenih vjernika prema crkvi, neki su članovi komunističke partije jedne nedjelje 1946. godine na kanfanarskom trgu međusobno zaključili: “Dok je ovaj živ, narod neće ići za nama niti dolaziti na naše sastanke.”

Pokušali su preko rodbine nagovoriti Miroslava neka se makne iz Kanfanara, neka pođe u Italiju, no on je odvratio: “Ovdje je veća potreba za svećenicima. Ovdje treba ostati!” Prenijeli su mu i otvorene prijetnje komunista: neka ne govori tako otvoreno, neka bude oprezan, prijete da će ga ubiti. On je odgovorio: “Ako me ubiju, ubit će me za vjeru i Boga!”

Podravnatelj Pazinskog sjemeništa

Školske godine 1946/47. postavljen je za podravnatelja i profesora u Biskupijskom sjemeništu u Pazinu.

Savjesno i zdušno, posvećuje se radu s prvim generacijama sjemeništaraca. Istodobno se, kao tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, odvažno i ustrajno zauzima za slobodu vjere i nesmetanog djelovanja Crkve u novoj, komunističkoj državi. Također se, u tom Svećeničkom zboru, svim silama trudi zaštititi osobito mlađe svećenike od komunističkih nasrtaja s jedne strane te Zbor svećenika očuvati od pogubnih manipulacija onodobnih vlasti s druge strane.

Priprema za mučeništvo

Zrelo sagledavajući situaciju u kojoj se našla Crkva u Istri i njezino svećenstvo koji su trpjeli sve jače pritiske komunističkih vlasti, u vremenu kad je porečki i pulski biskup Radossi napuštao Istru, a tršćansko – koparskom biskupu Santinu komunisti otvoreno prijetili, dok je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac bio zatočen u Lepoglavi, Bulešić se intimno pripremao za mučeništvo.

To je posvjedočio njegov tadašnji stariji subrat u Pazinskom sjemeništu, kasnije riječko-senjski nadbiskup mons. Josip Pavlišić, u crkvi u Lanišću 23. kolovoza 1997. godine: “Tri mjeseca prije svoje smrti, u kasno proljeće 1947. godine, Miro Bulešić govorio mi je o bijelom i crvenom mučeništvu. On se već tada pripremao na mučeništvo.”

A sjemeništarcima je, kako je sam zabilježio u svom dnevniku, govoreći o svećeničkom poslanju, tih dana rekao: “Biti svećenik znači – biti mučenik.”

Početkom ožujka 1947., podravnatelj Bulešić pobrinuo se da se veliko raspelo, koje je iz središta atrija Biskupijskog sjemeništa svetogrdno skinula skupina ‘napredne omladine’, časno vrati na svoje mjesto uz pjevanje i molitve cijelog Sjemeništa.

Krajem lipnja 1947. godine, dva mjeseca prije smrti, obraćajući se Bogu, u dnevniku je zapisao: “Ja želim, ako je Tvoja volja, čim prije doći k Tebi.”

❤️‍🩹 Komunističke taktike, mučeništvo i žrtva

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. potvrede u Buzetu i okolnim župama.

“One dane kad sam obilazio župe radi krizme, rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren,” svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine.

✝️ Smrt i beatifikacija

Miroslav je ubijen 24. 8. 1947. na blagdan sv. Bartola apostola u dobi od samo 27 godina u Lanišću nakon dijeljenja krizme.

U subotu, dan prije smrti, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu s namjerom sprječavanja krizme, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakrament. “Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga”, rekao im je blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stubi oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij.

Uoči dolaska u Lanišće, dok su s planine Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić odgovorio je: “Samo jedanput će se umrijeti.”

Opis događaja smrti

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: “Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali nisu ga pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…”

Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: “Isuse, primi dušu moju!”

Tadašnje vlasti nisu dopustile da se ovaj odvažni svjedok vjere pokopa u rodnoj župi u Svetvinčentu, nego su odredili da bude pokopan u Lanišću. Tek je 1958. omogućeno da se njegovi tjelesni ostaci prenesu u rodnu župu, gdje su pokopani kraj glavnog ulaza u crkvu mučenika sv. Vincencija, na groblju; odatle su godine 2003. preneseni u župnu crkvu u rodni Svetvinčenat gdje se i danas štuje. U Porečko-pulskoj biskupiji, od 1998. do 2004. provedeno je službeno istraživanje o životu i mučeničkoj žrtvi Miroslava Bulešića. To je predano Kongregaciji u Rim 2004. godine.

Proglašen je blaženim za vrijeme pape Benedikta XVI. od strane kardinala Angela Amata, prefekta Kongregacije za kauze svetih 28. 9. 2013. u Areni u Puli.

🙏 Molitva

Bože, Oče naš nebeski, Ti si u svećeniku Miroslavu Bulešiću dao svome narodu revnoga pastira i neustrašivog mučenika. Po njegovu zagovoru učvrsti u nama vjeru i ustrajnu strpljivost u teškoćama života te daj da se spremno zalažemo za rast i jedinstvo Crkve. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. [ Molim Te da mi po zagovoru bl. Miroslava udijeliš milost… ] Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.

Tko na zagovor bl. Miroslava bude u molitvi uslišan, neka o primljenoj milosti ili ozdravljenju pošalje svoje svjedočanstvo na adresu:

Postulatura bl. Miroslava Bulešića

Župni trg 4, 52212 Fažana

postulatura.bulesic@ppb.hr

🌐 Web stranica

http://www.miroslavbulesic.com