Univerzalnost Katoličke Crkve 🗺

1Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju 2 pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati: 3 »Ušao si«, dobacivahu, »k ljudima neobrezanima i jeo s njima!« 4 Onda započe Petar te im izloži sve po redu: 5 »Molio sam se«, reče, »u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene. 6 Zagledah se, promotrih je i vidjeh četveronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske. 7 Začuh i glas koji mi govoraše: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’8 Ja odvratih: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.’ 9 A glas će s neba po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.’ 10 To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo.«

11 »I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni. 12 A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka. 13 On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: ‘Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar; 14 on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.’«15 »I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. 16 Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je’, govoraše on, ‘krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ 17 Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?«18 Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: »Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!«

Dj 11,1-18

Katolička Crkva, a time i katolička vjera, je univerzalna, sveopća.

Namijenjena je svakom čovjeku bez obzira na naciju ili vjeru u kojima je odgajan. Svaki čovjek može postati vjernik katolik.

Naravno, time dobiva prava u vidu ljudskog dostojanstva i smisla, ali i obveze. Ne može imati potpuno krivi sustav vrijednosti i živjeti po njemu. Mora rasti i napredovati u savršenosti, a u tome mu pomažu sakramenti, molitve, dobra djela, čitanje i razmatranje Svetog pisma, proučavanje života svetaca i sl.

Cjelokupni crkveni nauk u službi je punine ljudskog dostojanstva koje se ostvaruje po Bogu – Ljubavi, a Ljubav ne volimo ako je vrijeđamo i ranjavamo. Crkva nije naivna, niti smo mi naivni. Svatko od nas mora prihvatiti Istinu i sva prava i obveze koje iz nje proizlaze. Ne možemo raditi protiv Boga i Crkve, a biti dijelom Crkve. Isključujemo sami sebe – ekskomunikacija samim djelom (ipso facto) ili mi isključimo koga treba (ekskomunikacija po odluci)😎.

Zašto? Zato što ne možemo biti dijelom Ljubavi ako radimo protiv te Ljubavi, protiv Boga. Ne možemo sakriti sebe niti stanje u svojem srcu, uz što prianjamo i čime se hranimo, od Boga. Crkva je Kristova zaručnica i opunomoćena je donositi odluke u Njegovo ime, ostajući vjerna Njemu, a ne svijetu. Take it or leave it. Sve ili ništa. Milosrđe bez Istine je naveći zločin (papa Benedikt XVI.).

Kršćanskom inicijacijom – krštenjem, pričešću i krizmom, čovjek dobiva Nebeskog Oca, dobiva Spasitelja i Otkupitelja te dobiva Duha Svetoga koji će ga upućivati u svu istinu i pomoći mu ispravno živjeti, osmisliti život, biti koristan, a sve na veću slavu Božju. Bog je jedan u tri božanske osobe – jedan u boštvu, a troj u Trojstvu. Ako vam nije potpuno jasno, ne brinite se. Da bi čovjek mogao u potpunosti razumjeti Boga koji je jedan, a nalazi se u Presvetom Trojstvu, prvo mora umrijeti i otići u raj. Do tada, Bog je stablo koje ima korijenje – Otac, deblo i grane – Sin i krošnju punu života i plodova – Duh Sveti.

Cilj katolikovog života je doći u Nebo, raj, Vječno Kraljevstvo. Točnije, cilj je da mu se duša, po prijelazu iz ovog života koji se događa smrću, nađe u stanju raja gdje će Boga slaviti i ljubiti. Dakle, cilj je proslaviti Boga na zemlji svojim životom, a što je jedini put našeg spasenja. Bogu jedinome pripada sva čast i slava – Boga uzvisujemo, a sebe snizujemo. Čovjek je otkupljen mukom, smrću i uskrsnućem Isusa Krista (milošću i milosrđem Božjim), ali i o našem životu ovisi hoćemo li se spasiti, hoćemo li prihvatiti i cijeniti taj dar.

Rasprava iz gornjeg teksta nastala je kad su se oni, koji su bili Židovi pa se obratili na kršćanstvo, počeli buniti jer pogani i pripadnici drugih naroda i vjera koji su se obraćali na kršćanstvo nisu prvo obrezani. Petar, po Božjem nahođenju i viđenju koje mu je dao, potvrđuje univerzalnost Crkve: dakle, i poganima Bog dade obraćenje na život. Ne moraju prije toga postati Židovi, nego odmah kršćani.

Ovaj tekst lijepo prikazuje još nešto: Bog po nama dolazi i do drugih. Odmah je otvorio šansu za trojicu muškaraca koja su trebala postati novi kršćani. Tako od stranaca postadoše braća. Zato je Englez u katoličkoj crkvi u Manchesteru, Austrijanac u katoličkoj crkvi u Beču ili Nigerijac u katoličkoj crkvi u Nigeriji moj brat. Crkva je crkva. Zato, obratite pozornost kako se osjećate u crkvi kad ste negdje izvan svoje župe. Trebali biste se osjećati kao doma. Ja se tako osjećam. Zato bih i na Antarktici prvo pronašla katoličku crkvu. (isključujem shizmatske odrednice sinodalnih putova koji su stanje u nekim dijelovima Njemačke, Austrije ili Beneluxa pretvorili u mučninu).

I, još nešto vrlo, vrlo zanimljivo što vam mi, katolici, ne govorimo često: Bog ima drukčije vrijeme. Zato, strpljenje jačaj i čekaj 😉. On je vjeran.