Vjerujem da svaki komičar ima dobro srce. Svojim humorom nastoje učiniti dobro djelo i nasmijati ljude, a to je velika zadaća.

Danas se ponekad ljudi ocjenjuju po njihovoj probitačnosti za društvo i razmišlja se kako bi se tu mogli smanjiti golemi troškovi. Što je Isus vjerojatno mislio o tome, govori sljedeća priča:
Isus je gurnuo nekog čovjeka u invalidskim kolicima u sredinu i pitao:”Koliko mislite da vrijedi ovaj čovjek?”

Ljudi su odmah pomislili na opterećenje društva i goleme izdatke te gledali u pod. Isus ih je redom pogledao, a tada rekao:”Ovaj je čovjek Božji stvor, vrijedan, jedinstven i nezamjenjiv. On je kao Božja slika i prilika, a isto tako i odraz Njegove ljubavi koju iskusi onaj koji ga uistinu želi upoznati.”
Tada su svi pogledali invalida i na njegovom licu zapazili dotada neprimjećeni sjaj 🙂

B. Lutz

Sljedeća razmišljanja su razmišljanja jednog komičara iz ere nijemog filma. Nadam se da će vam razmišljanja biti poticajna te da će vas potaknuti na dobro.

“Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove biti vjerodostojan.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, to zovem poštovanje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo zapravo bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, to zovem zrelost.  

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem vjera.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samome sebi krasti vrijeme, prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove jednostavnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to ljubav prema samome sebi.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam željeti uvijek biti u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove skromnost.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se sve događa. Tako živim svakoga dana i zovem to ispunjenje.

Kada sam zaista počeo voljeti sebe, spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj je um dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem mudrost srca.

Nema potrebe da se plašimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema jer se i zvijezde ponekad sudare pa i iz sudara nastane neki novi svijet. Danas znam: to se zove život!”

Charlie Chaplin, 16.04.1959.

🙂