Iako volim modu jer predstavlja jednu vrstu umjetnosti i kreativnosti isticanjem onoga što jesi, moram priznati da je nebitna u kontekstu današnjih problema i izazova te joj ne pristupam kao narcisoidnom divljenju odrazu u ogledalu.

Ne robujem trendovima i ne opterećuju me da zavolim obilaziti trgovine i isprobavati odjeću. Imam svoj stil, znam što mi se sviđa, a što nikada ne bih obukla jer bih se u tome osjećala bezvrijedno ili ružno (da, ima ružnih trendova!). Odgajana sam da budem dama. Ne volim kupnju, volim se lijepo obući, ali max limit kojeg toleriram je jedan (1) sat. Nakon toga mi je potpuno svejedno jesam li pronašla ono što sam trebala kupiti, jesam li u prolazu vidjela neku super haljinu ili pada kiša. Ja sam s kupnjom gotova nakon sat vremena (sestrama toleriram do 2,5 sata), bez obzira jesam li nešto kupila. U kupnju idem ciljano – znam što hoću i što mi treba, a to je i dobra taktika za bilo koju vrstu kupnje kako ne biste trošili previše.

Svatko treba graditi svoj stil jer je i on dio naše autentičnosti (jedinstvenosti) koja upotpunjuje i obogaćuje našu osobnost i jedinstvenost. U tom kontekstu gledam na modu.

Ona nikako ne smije postati  samoj sebi svrha niti modni krugovi smiju zaboraviti da se muškoj i ženskoj modi mora pristupati na različit način jer mi i jesmo različiti.

Nažalost, i u modi je, unazad par godina, došlo do rodne diktature koja unisex modelima i kolekcijama želi prenijeti poruku da ne postoji razlika između muškaraca i žena, stoga je moda briše i u odjeći.

Jedan od problema u modnoj industriji je i anoreksija. To je presložen psihički poremećaj da bi se povezao samo s jednim čimbenikom i da bi se simplicirao, ali je njezin razvoj primarno povezan sa shvaćanjem ženskog tijela.

U čemu je problem?

Ako modni dizajneri (homoseksualnih sklonosti) imaju percepciju muškog tijela kada kreiraju haljine za žene, naravno da će te haljine biti veličine 0. Zašto? Zato što muškarci nemaju bokove, nemaju grudi, nemaju obline, nemaju jednako strukturirani položaj kostiju jer ne rađaju djecu.

Radi toga se javlja problem kako jednu ženu, koja je stvarna, koja sve to ima i treba imati, a koja je normalne, zdrave tjelesne težine, lijepe figure, staviti u haljinu koja svojom konstrukcijom odgovara muškom tijelu? S obzirom da ne možemo redizajnirati svoje tijelo i raspored svojih kostiju, modeli su “prisiljeni” gubiti kilažu do iznemoglosti ili smrti.

Iz istog razloga nastaju ružne unisex kolekcije pa bi iste odjevne predmete trebali nositi i muskarac i žena, a to ne funkcionira jer će ili žena izgledati ružno ili muškarac. Postoji nekoliko izuzetaka poput satova ili business košulja, ali većina ne može.

Od svijetlih primjera u modi, ističem Elieja Saaba, libanonskog dizajnera koji je u prethodnim kolekcijama kreirao savršene haljine i još ljepše vjenčanice 😉 koje u pravom smislu ističu ljepotu ženskog tijela i njezinu dostojanstvenost. Nije problem ni biti malo kreativan u svom stilu ili kombinirati eleganciju s nekim high street, glam rock, vintage ili romantičnim boho komadom. Zapravo, na kraju to ovisi o tome tko voli kakav stil, ali je bitno da je s mjerom, pristojno i uredno.

Uz Saaba, postoji još pozitivnih primjera, ali s obzirom da mi se sviđa dostojanstvenost, a opet ženstvenost i glam njegovih haljina, uvijek volim istaknuti njega.

Uglavnom, poanta ovog članka nije bila u promoviranju Saabovih haljina, nego u sljedećem: čovjek treba pripaziti kako se oblači u kojoj prilici.

Evo par savjeta. Na kraju krajeva, svaki čovjek donosi vlastite odluke i za njih odgovara, ali par dobronamjernih podsjetnika nikada ne škodi.

Najbolja varijanta je da se osoba ne mora puno korigirati u svečanim, poslovnim, ozbiljnim i vjerskim prilikama. To znači da se i u svakodnevnom životu pridržava nekih pristojnih okvira da je svjestan/svjesna svoje vrijednosti i prije svega, da postuje priliku, instituciju i osobu.

Drugim riječima, bilo bi dobro da, za izlazak ili šetnju gradom, obučete haljinu one duljine u kojoj ćete moći otići u crkvu na koju naiđete, otići se pomoliti na Kamenita vrata, sresti roditelje dečka/zaručnika/prijatelja, otići na lakši poslovni sastanak ili na intervju za neki opušteniji posao bez da vas je sram.

Napravite taj test pa ćete dobiti odgovor je li vam haljina prekratka. Još jedan dobar trik je najobičnije :”Je li ovo prekratko/preotvoreno/predekoltirano/preusko?” Ako si postavite to pitanje kad isprobate npr. haljinu, već ste dobile odgovor i sigurno se nećete osjećati bajno u toj kombinaciji.

Okvirni savjet glasi: haljina ili suknja ne bi trebale biti više od 5 cm iznad koljena. Kraće haljine (tajice neću ni spomenuti!) nisu dobrodošle u poslovnim prilikama, intervjuu za posao, obrani diplomskog i na fakultetu/školi, svečanim i profesionalnim domjencima, krizmama, svadbama, krštenjima, crkvi, posjeti i aktivnostima u državnim/veleposlaničkim/kraljevskim aktivnostima, upoznavanju s rodbinom dečka/muža/prijatelja … Ma, zapravo, i nema situacije u kojima su pretjerano dobrodošle ( možda na plaži). To je, jednostavno i bazično rečeno, osnovna kultura (ako izbacimo sve druge razloge).

Crkva je sakralni prostor, prostor u kojem boravi Bog te se tako treba i ponašati. Bog zna kako mi izgledamo goli, ali to ne znaju i ne trebaju znati drugi ljudi jer im ne pripada znati.

S druge strane, svatko je od nas stvoren na sliku Božju (iako smo nesavršeni ljudi) pa bi se tako trebali ponašati i odijevati i mimo crkve jer je to odraz poštovanja prema sebi, svom dostojanstvu i poznavanja sebe, tj. odraz nevrijeđanja Boga i Njegove slike. Jedino će te tako moći cijeniti i drugi ljudi.

Uostalom, žena je misterij (ovdje i ovdje i Vuk s Wall Sreeta) i to predstavlja puno veći izazov i ljepotu, nego kada je sve otkriveno. Misterij intrigira, potiče muškarca da se prema vama ponaša onako kako treba, kako je Bog zamislio, potiče ono najbolje u čovjeku. Sve ovisi o vama – želite li da se muškarac prema vama ponaša kao prema komadu mesa u samoposluzi gdje je sve na “izvolite principu”, želite li u njemu pobuditi niske strasti i  želju da vas “rastrga” (muškarci su više osjetilni i oni brže prelaze crtu, brže kristaliziraju u svijesti tijelo kao objekt, po svojoj psihi imaju bržu potrebu objektivizacije i konkretizacije, brže se “zapale”- razlike između spolova i njihovih odgovornosti !) ili želite u njemu pobuditi nježnost i želju da vas zaštiti i brani, da vas gleda kao osobu vrijednu pažnje, lijepu i prekrasnu? Ako je odgovor ovo drugo, onda je rješenje moralna krijepost (chastity). Tema kojom se bavim u ovom članku nije nešto izvađeno kao pojedinačno, nego je dio integrirane osobnosti koja podrazumijeva da će se stavovi i saznanja prenijeti i na područje mode na taj način, tj. i ovdje će se odraziti vaši principi i (ne)izgrađenost karaktera. Ako imate krivo izgrađen karakter, to će se odraziti i na vašem stilu oblačenja.

Nastavno s ovim gore, moram skočiti u obranu muškaraca kada je riječ o odijevanju. Ne postižu isti efekt kratke hlače na muškarcu i kratka haljina na ženi. Kratke hlače na muškarcu su u određenim (mnogim) prilikama jednako nekulturne kao i prekratka haljina na ženi, ali žena prođe pokraj zgodnog muškarca, konstatira da je zgodan i to je to. Muški mozak tako ne funkcionira, nego šalje signale po cijelom tijelu.

Zašto?

Evo opet – zato što su žene i muškarci različiti – od biološke do psihološke dimenzije, a to znači da je njihova psiha i narav različita od ženine. Po naravi, kod žena u ljubavi dolazi do izražaja osjećajnost, a kod muškaraca osjetilnost koja na njega djeluje tako da on prije mora konkretizirati i objektivizirati tu osjetilnu ideju (ljubav) u stvarni čin, on ima potrebu prije prijeći granicu koja dijeli doživljaj tijela kao uporabnog predmeta. Muškarac radi toga ima aktivnu ulogu na području seksualnosti, ali i odgovornost.

Nitko ne odgovara za postupke druge osobe niti treba i smije preuzeti krivnju druge osobe, ali odgovara za poruku koju šalje. Znam da se to mnogima ne sviđa, ali ako to ne razumijemo, znači da ne shvaćamo i ne vjerujemo da postoji razlika između muškaraca i žena. Žena nije kriva za loše ponašanje muškarca i ne smije preuzeti odgovornost za njegove loše postupke, ali treba pripaziti na poruku koju šalje. Isto tako muškarac treba tražiti istinsku vrijednost žene, a ne je svesti na objekt. Nju je jako teško pronaći danas jer naglasak nije na čednosti i krijepostima, nego na “mesu” i sirovini. U svim nesporazumima, svoj dio krivnje imaju i muškarci i žene, ali je žena ta o kojoj ovisi razina kulture i vrijednosti jednog društva.

Vjerujte, nijedan ljubavni savjetnik, kolumnist ili kako se god već zvao, ne može urediti bolje muško-ženske odnose od Boga jer njihove teorije često nisu bazirane na istini. Ljudi ih mogu samo uništiti, a tome svjedočimo svaki dan.

Ja sam uvijek za misterij, intrigu, tajanstvenost, dostojanstvo, ženstvenost, eleganciju, otajstvo, chik uz dozu romatičnog boha ili detalj glamuroznog rocka. Uvijek sam više bila Jackie O. i Audrey Hepburn tim (u novije vrijeme je Melania Trump bez pogreške što se tiče stila odijevanja i to nema veze s cijenom odjeće. Poanta je znati odabrati haljinu ispravnog kroja za 200 kuna), a ne Marilyn Monroe, iako je i Marilyn imala lijepih izdanja. Žao mi je što joj ljudi kojima je bila okružena nisu dozvolili da teži ispravnim stvarima i ljubavi, nego je njihovim destruktivnim usmjeravanjem uništila svoj život, a samo je htjela ljubav.

Svako dobro,

🙂