U Hrvatskoj je na snazi Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine.

Vrijeme je za prave izmjene Zakona.

Svaki politički kandidat koji ne može ili ne želi jasno reći svoj stav o pitanju pobačaja, istospolnih zajednica, zdravstvenog odgoja, umjetne oplodnje, eutanazije i sličnih pitanja, nije pravi izbor. Pravi izbor nisu ni kandidati koji imaju pozitivan stav prema navedenim temama.

S obzirom da ne kupujem mačka u vreći, moj glas neće dobiti:

1. kandidati koji imaju pozitivan stav po navedenim pitanjima
2. kandidati koji izbjegavaju odgovor na pitanja pod izlikom da ih ne zanimaju svjetonazorska pitanja i da ona nisu bitna
3. Oni koji su se dokazali u govorenju jednog, a cinjenju drugog
4. Oni koji ismijavaju krscanske vrijednosti i nauk te rastacu drustvo, koji ismijavaju Crkvu, vjeru, domoljublje ili kritizirajuci gore navedeno ili se pozivajuci na gore navedeno rijecima, a dijelima postupaju drugacije. Dvolicnost ne podnosim i to je jedan od presudnih kriterija po kojima procjenjujem ljude/poznanike/suradnike/prijatelje oko sebe.

Iako puno ateista nema pozitivan stav prema navedenim temama upravo zato što su ova pitanja općeljudska i upisana su u ljudsku narav, stoga ih je pogrešno stavljati u isključivu skupinu svjetonazorskih pitanja – ima ateista koji se protive svemu navedenom, kao što, nažalost, ima i kršćana koji su okrenuli leđa nauku Crkve pa podupiru sve navedeno i predstavljaju sablazan za sve ljude.

Pitanja su, osim s moralno-duhovno-ljudske strane, jako bitna i u demografsko-ekonomskom smislu.

Da žene u Europi i SAD-u ne ubijaju svoju nerođenu djecu i da ih njihovi supruzi ili decki ne podupiru u tome ili cak uvjetuju, Europa ne bi morala uvoziti radnu snagu i smisljati prisilne multi-kulti politike jer je postala “stara dama”, duhovno toliko mrtva da se crkve zatvaraju i pretvaraju u muzeje. Da Europa ne uništava vlastitu djecu, ne bi strahovala za svoju budućnost. S ekonomske strane gledano, obitelji s djecom i vise djece vise partixipiraju u  financiranju drustvenih usluga, zdravstvenog sustava, mirovina, socijalnih davanja i ostaloga, nego pojedici koji koriste sve te usluge i neke pogodnosti, a nemaju djecu.

Uspješna pronatalitetna politika ne podrazumijeva samo povećanje novčanih porodiljnih naknada. Ona podrazumijeva širenje i obrazovanje novih generacija za obiteljske vrijednosti. Žene ne rađaju djecu radi novčanih naknada, nego zato što imaju pozitivan i odgovoran stav prema obitelji. Ako se i povećaju porodiljne naknade, a paralelno s time provodi liberalni zdravstveni odgoj, neće se ništa postići jer liberalni zo uči djecu da je obitelj nešto što to nije i uči ih da odgovornost i zrelost nisu bitne.

Kad su ova pitanja u pitanju, ne cijenim diplomatske odgovore i sasvim sigurno moj glas neće dobiti oni za koje nisam sigurna da će beskompromisno zastupati ispravno ove stavove, za koje nisam sigurna da će mojim novcima prestati financirati NGO mafiju koja promovira i implementira u društvo sve ono cemu se protivim i s vjerske i s opceljudske pozicije.

Na svu sreću, one osobe koje imaju ispravne stavove po ovim pitanjima, zastupaju i dobre ekonomske programe.

Na vama je da prepoznate osobe koje su do sada uvijek bile dosljedne – da ono što govore, i rade.