Još prije nekoliko godina zapisala sam si skicu kratkog članka o temi koju ću ovdje obraditi, ali bilo mi je neprikladno spominjati ove okolnosti i činjenice pa sam skicu ostavila za drugu priliku.

Bit će vam jasnije u nastavku.

Vukovar je hrvatski grad heroj koji je doživio strašna ubojstva i razaranja od strane Srba koji su, temeljem Memoranduma SANU, htjeli okupirati dijelove Hrvatske te ih pod svaku cijenu oteti Hrvatskoj i pripojiti Srbiji kako bi se ispunile povijesne četničke pretenzije eskalirale devedesetih.

Vukovarska bolnica je bolnica čiji su pacijenti doživjeli užasnu sudbinu.

Ona je bolnica u kojoj se i danas rade pobačaji temeljem Zakona iz 1978., kao i u drugim hrvatskim bolnicama.

Kako je moguće da se u gradu proglašenim gradom od posebnog pijeteta, gradu u kojem su ubijeni i zarobljeni toliki ljudi, i danas nastavlja ubijanje te nikome nije upitna ta nakaradnost, ta istost, ta paralelnost? Dapače, osoba koja je bila heroj u obrani, danas ne vidi problem u pobačaju.

Sama Slavonija kao dio Hrvatske mogla bi hraniti pola Europe. Ako ćemo biti skromniji, bio bi napredak da ta Slavonija hrani Hrvatsku. I time bismo puno napravili.

Tu Slavoniju su, u velikom i značajnom broju, napustili i napuštaju njezini stanovnici.

Na slavonskim salašima prešutno je vladala politika jednog djeteta kako se posjed ne bi dijelio. Kad bi se dogodila trudnoća nakon prvog djeteta, ta se trudnoća rješavala pobačajem (prekidom života začetog djeteta).

Ne pišem ovo iz pozicije osude ili nadmoći, nego istine.

Iluzorno i deluzijski je očekivati blagostanje i blagoslov, a društvo graditi na ubojstvima jer će vam se obiti o glavu s posljedicama o kojima nikada niste razmišljali.

Jesu li sadašnji problemi Slavonije povezani s politikom jednog djeteta? Itekako! Svoje grijehe moramo oplakati, bolje na ovom, nego na drugom svijetu.

Hrvatska ima mnogo problema. Jedan od njih je i nelustrirani klijentelističko-koruptivni lanac. Drugi su manjak osobne odgovornosti i morala.

Jesu li problemi u Hrvatskoj djelomično posljedica i obavljenih pobačaja? Itekako! Svoje grijehe moramo oplakati, bolje na ovom, nego na drugom svijetu.

Iluzorno i deluzijski je očekivati blagostanje i blagoslov, a društvo graditi na ubojstvima jer će vam se obiti o glavu s posljedicama o kojima nikada niste razmišljali.

Neki će reći: “I u drugim državama je pobačaj dozvoljen, a ide im dobro.”

To će se pitati oni koji vide samo novac 🤑 (naravno da je za život potreban novac i nije grijeh biti bogat; puno zla naprave i siromašni i bogati; ovdje ne govorim o tome) i kojima je trava uvijek zelenija kod susjeda (“u Njemačkoj cvjeta cvijeće, novac pada s neba i smijete ulaziti u etničke četvrti bez straha da vam netko odrubi glavu”).

Oni koji mogu objektivno pogledati stvarnost (pogledati stvarnost kakva jest), vide da se i druge države raspadaju – raspadaju se pojedinci koji prodaju sami sebe, brakovi i obitelji; jača rodna ideologija i debilizam; nameće se spolni odgoj u školama koji ne govori istinu o čovjeku, nego stvara pornografske ovisnike; nasilno se mijenjaju vrijednosti kao dio promjene kulturne paradigme; rastu kriminal i neredi; rastu Antifa, feminazi i totalitarističke destruktivne opcije …

Jesu li problemi u svijetu djelomično posljedica i obavljenih pobačaja? Itekako! Svoje grijehe moramo oplakati, bolje na ovom, nego na drugom svijetu.

Iluzorno i deluzijski je očekivati blagostanje i blagoslov, a društvo graditi na ubojstvima jer će vam se obiti o glavu s posljedicama o kojima nikada niste razmišljali.

Napomene:

1. Hrvatska politika monocentrizma po kojoj je jedino grad Zagreb Hrvatska katastrofa je. To dolazi na naplatu

2. Svaki čovjek ima osobnu odgovornost. Ne može biti i nije uvijek kriv netko drugi

3. Apsolutno je nedozvoljeno kršenje prava na privatnost pacijenata i narušavanje povjerljivosti liječnik-pacijent

4. Dijete je Božji dar, a ne instrument za bilo što

5. Ekvivalent pobačaju su mito i korupcija

6. Nije lopov samo političar, nego i teta čistačica koja krade sapun na poslu