Temelj muško-ženskih odnosa

U principu, ne volim nešto pretjerano razglabati, nego živim po katoličkim principima i kako mislim da je ispravno pa su iz toga vidljivi moji odgovori, ali za blog nema druge opcije nego pisati i objašnjavati nešto što je usvojeno i strukturirano u glavi.

Postoje odgovornosti i s jedne i s druge strane. Čini mi se kako danas svi znaju svoja prava, a nitko ne zna koje su mu odgovornosti i obveze, kako utječe na druge i kako funkcioniraju muško-ženski odnosi kad se grade na istini o razlikama i različitim potrebama spolova. Zapravo, možda i znaju, ali ne žele to poštovati jer se, pod lažnom krinkom slobode, sve može. 

Velika moć zahtijeva veliku odgovornost od koje svi peru ruke.

Kao sukus svega, mislim da citat ispod, bez pretjeranih riječi, kaže sve. Temelj je svega jer sve polazi od toga, a temelj pak toga je odgoj te kako teološke, tako i znanstvene činjenice o razlici i ulogama muškaraca i žena.

Ako ste svjesni svojih odgovornosti, a odgoj je presudan za to, onda sasvim sigurno

Untitled
Flickr.com/edit Desert Rose

preuzimate i morate preuzimati odgovornosti za svoja djela te uzeti u obzir kako vi i vaše ponašanje utječete na drugu stranu. S obzirom kako je odgoj danas problem, prevladavaju lažna sloboda i ego koji se brinu samo o pravu na činjenje onoga što čovjek želi bez odgovornosti za drugu osobu.

Utjecaj je drugačiji od utjecaja druge strane na vas jer su žene i muškarci različiti, koliko god to društvo danas nijekalo. Demantira ga nefunkcionalna stvarnost temeljena na izokrenutim tezama i vrijednostima.

Niti ona može biti feministica niti on može biti šovinist jer će feministica stvarati šoviniste, a šovinist će stvarati feministice. I u jednom i u drugom slučaju druga strana postaje predmet, oruđe koje treba obezvrijediti, iskoristiti i uništiti.

Na ženama je odgovornost opstanka i razvoja cvilizacije te moralno-ponašajnih pravila. To je jednostavno činjenica.

Ako žena ne teži onome što kaže citat na slici gore, civilizacija postaje ono drugo kao odraz nje jer umjesto plemenitosti i vrlina počne vući meso, nekultura, pokvarenost, izopačenost, emocionalne manipulacije i kao takvo se predstavlja ženom 👎 koja se onda buni kako su muškarci svinje jer je ne poštuju, a muškarac se buni kako su sve žene …

To je začarani krug sukoba u kojem se žena, koja ne dopušta da je se voli ili žena koju je povrijedio muškarac, ponaša po muškim principima jer misli kako to može bez posljedica za sebe, drugog i društvo. Onda se muškarac osvećuje ženi koja se preko njega osvećivala drugom muškarcu preko druge žene koja nije feministica “jer su sve one iste” pa se onda ta žena, koja na početku nije ni kriva ni dužna, ali se kasnije odluči za osvetu,  osvećuje na nekom muškarcu koji nije šovinist, ali joj se našao pri ruci. Tako se to vrti u krug, sve dok ga netko ne prekine. Čime? Ljubavlju i oprostom.

Možda je riječima nešto teško izdefinirati, a možda nije ni potrebno jer su djela konkretniji odraz čovjeka. Ako malo pogledate oko sebe i proanalizirate bilo pojedince, bilo njihove veze, mislim kako ćete shvatiti poantu. Postalo je jako vidljivo kako samo rijetki odnosi nisu postavljeni na krivim nogama.

Čak i ako ne mislite doslovno za drugu stranu da je svinja ili … i nikad ne koristite te izraze u tom kontekstu, ne mora značiti kako niste na krivom putu feminizma ili šovinizma. Ako osobi pristupate po potrošačkom mentalitetu birajući najbolju čokoladu ili mobitel koje ćete iskoristiti, na putu ste šovinizma ili feminizma.

To znači da se vodite utilitarističkim principom (principom korisnosti = iskorištavanja) za neku svrhu – žene npr. za dobivanje djeteta, a muškarci “samo” za seks, a odbacili ste personalistički pristup koji zahtijeva osviještenost da se radi o osobi, a ne o stvari za korištenje (napomena: o pristupima pogledaj knjigu “Ljubav i odgovornost”, IP II.).

Upravo ta mržnja prema osobi pod lažnom slobodom su feminizam i šovinizam u svojoj biti. 

Odgovornost muškarci-žene
Privatno vlasništvo, all rights reserved “Ljubav i odgovornost”, Ivan Pavao II.

U emocionalnim igrama, ucjenama i tzv. soft dijelovima čovjeka (vještinama, vrlinama i sl.) su žene jače jer su emocije njihova domena pa emocionalne igre koriste kao oružje. Kako bi posljedice ženinog ponašanja bile dobre, ona mora preuzeti odgovornost za svoje ponašanje i poraditi na poštovanju, inače se radi o zloupotrebljavanju vlastite ženstvenosti (ženskosti) iskorištavajući različitu reakciju muškog spola. Koliko ženi znači čuti ‘volim te’, toliko muškarcu znači čuti ‘poštujem te’. Te se dvije istine upotpunjuju, a nikako zamjenjuju.

S druge strane, muškarci su stabilniji u osjećajnom smislu, a imaju dominantniju fizičku snagu i osjetilniji su – imaju bržu i jaču potrebu pretvaranja impulsa dobivenih registriranjem spolne vrijednosti u djelo. Oni moraju poraditi na iskazivanju ljubavi te preuzeti odgovornost kontrole fizičke snage.

Žena je srce obitelji pa o njezinom (ne)pristanku i ponašanju ovisi i kultura, tj. civilizacija koju će ona vući u ispravnom ili krivom smjeru jer će i drugi akteri, a pogotovo muškarac, ići za njom. Ona ima zadnju riječ i prednost kad se radi o pristanku na spolnu aktivnost, iako je muškarac taj koji ima aktivnu ulogu i na tom području. Muškarci su u prednosti kad se radi o prosidbi i odluci za vjenčanje jer tada oni biraju koga žele.

Čovjek ne može funkcionirati samo po naravi (temperamentu) jer nije životinja. On mora moralnim principima i odgojem izgraditi svoj karakter s integritetom, a to se tiče duhovne dimenzije. On tada biva nadgradnja te naravi te pomaže pri usklađivanju razlika između spolova pa i na području spolnosti. 

Nažalost, primjetno je kako žene iskorištavaju činjenicu osjetilnosti kod muškaraca, a onda odgovornost za neku nastalu situaciju prebacuju isključivo na njih. S druge strane, muškarci mogu iskorištavati osjećajnost kod žena. Bitno je napomenuti kako ni osjećajnost ni osjetilnost nisu ljubav. Oni su samo veziva (nisu tvorivo) i ne smije ih se poistovijetiti s ljubavlju.

Jednako tako, primjetno je kako su žene neprirodno postale osjetilnije jer misle kako će biti snažne i cijenjene ako se počnu ponašati po muškim pravilima. Žele aktivnu ulogu na području spolnosti koja, i po naravi i po moralnim, vjerskim, biološkim i antropološkim istinama, pripada muškarcima. Danas se prosječna žena ponaša gore od prosječnog muškarca. Nažalost, to je taj pad u civilizaciji.

To je jednostavno tako. To je razlika između različitih odgovornosti spolova, a koju danas nastoje izbrisati neshvaćajući kako je priznanje tih razlika najsigurnije okruženje i za muškarca i za ženu, a i jedini ispravni način kretanja naprijed jer smo različiti i stvoreni. Primjetno je kako se, kad se ignoriraju te razlike, brakovi/obitelji/društvo/kultura raspada (Kad smo kod kulture, jeste li pogledali repertoare HNK-a u Hrvatskoj?).

13062505_913263442105034_612070749607397871_n
Fb/Catholic gentle

Muškarci i žene imaju različite uloge.

Zašto imaju različite uloge? Zato što smo različiti – biološki, psihološki i po naravi pa moramo biti međusobno komplementarni (upotpunjujući), a ne supstitutivni (zamjenjujući).

Muškarci imaju druge odgovornosti poput zaštite žene i obitelji, davanja života za svoju zaručnicu, služenja i voljenja (obostrano), stabilnosti i stupa potpore, poštivanja žene i njezina dostojanstva, truda za zavrjeđivanje njezine ljubavi, osiguranja egzistencije za obitelj, slijeđenja ambicija i dr. Drugim riječima, muškarac mora biti pravi muškarac da bi ga žena kao takvog mogla poštovati, a to se naruši kad muškarac izgubi svoju mušku snagu, odvažnost i analitičnost te se počne ponašati kao žena. Kolikogod zvučalo oštro, moram priznati kako ne bih mogla vjerovati muškarcu koji je izgubio svoju naravnu muževnost jer je muškarac (suprug) osoba različita od prijateljice za kavu.

Isto vrijedi i za žene – kako bi vas muškarac mogao voljeti i poštovati, morate biti žena i morate poticati vrijednosti i vrline. Samo ako smo svjesni činjenice koliko je žena nezamjenjiva i koliko je muškarac nezamjenjiv, odnosno kolika ja naša vrijednost i odgovornost, bit ćemo zadovoljni s onim što jesmo, preuzet ćemo sve odgovornosti i nećemo mrziti suprotan spol.

Ako ste feministica ili šovinist, nasjeli ste na laži i ne znate kolika je vaša istinska odgovornost i vrijednost. Vjerojatno vam je povrijeđena taština koja se “inficirala” pa je rana prerasla u feminizam/šovinizam. Drugim riječima, kad biste znali kolika je istinska odgovornost svakog muškarca i žene, ne biste se bavili toliko pogrešnim uništavalačkim načinima života poput feminizma i šovinizma ili nijekali razlike između žena i muškaraca jer za to, kao prvo, ne biste imali vremena, a kao drugo, shvatili biste suštinsku bit spolnosti.

Meni ne prolaze priče o muškarcu na porodiljnom. To nije njegova prirodna uloga pa mislim kako je on ne treba i ne smije ni preuzeti. Grozno mi je kad žena izigrava muškarca pa svog muža pošalje na porodiljni. Kao prvo, to nije njegova uloga! On nije žena, nije rodio pa ne može ni biti na porodiljnom. S obzirom da je žena i biološki predodređena za rađanje i hranjenje, mislim da bi se zamjena negativno odrazila na psihički razvoj djeteta jer se razvoj psihe nastavlja na prve godine, tj. rješavanje eventualnih kasnijih problema uvijek vraća na djetinjstvo, kako pokazuje praksa i potvrđuju psihijatri.

Beba siše mamino mlijeko jer je Bog zamislio i stvorio mamu koja ima mlijeko te je ulogu rađanja i dojenja dao ženi-mami. Muškarcu-tati je dao druge uloge vezane za to isto novo biće, novog člana obitelji i ne mislim da je prebacivanje odgovornosti porodiljnog dopusta na očeve ispravno, dok za to vrijeme majka preuzima očevu ulogu i zarađuje novac za egzistenciju. U tom je slučaju došlo do klasične zamjene muško-ženskih odgovornosti, sukoba spolova i razračunavanja preko djece – muškarac je kastriran, a žena pomuškarčena.

Zašto? Vrlo jednostavno. Muškarac treba poštovanje, a žena ljubav. Kako bi muškarac zadobio poštovanje, mora biti muškarac, glava obitelji koja daje sve za ženu i djecu, mora biti inicijator, kako u vezi, tako i u braku, a i u svojim društvenim ulogama. Da bi žena zadobila pravu ljubav, mora biti žena, mora dopustiti da je se voli i daje život za nju.

Još jednom, ja ne bih mogla imati povjerenja u muškarca koji bi bio na porodiljnom dok ja zatvaram naše financijske konstrukcije koliko god mi posao dobro ide i koliko god voljela raditi.

Ljudi to ne shvaćaju pa ili dođe do izbacivanja tate iz jednadžbe – žene koje dijete stave na suprugovo mjesto pa njega izbace iz kreveta u kojem sad spavaju ona i dijete, što je malo patološki i slučaj za psihijatre, umjesto da imaju odnos brak (mama i tata)+djeca ili dođe do pogrešnog slijeda u jednadžbi kada se na tatu projiciraju i zahtijevaju karakteristike koje on ne treba imati jer niti je žena niti je žena koja je rodila niti može biti žena koja je rodila. Primijetite da se ne radi o igranju s djetetom, učenju vožnje bicikla, sudjelovanju u djetetovom životu i pomaganju u odgoju jer se nadam kako nije potrebno reći kako su to odgovornosti i očeva koji moraju sudjelovati u životu djece, ali ne sudjelovati na način koji nije svojstven ocu samo zato što mora sudjelovati.

Ljubav oca i majke prema djetetu je vidljiva u različitim stvarima te tako i treba biti jer su različiti pa i vole na različite načine. Ne radi se o poslu, nego o pozivu kojeg uništavaju muško-ženski sukobi koji se razračunavaju preko djece.

Kad žena umisli da je muškarac, a muškarac da je žena, sve ode krivo. Kao opravdanje za probleme, žena će u takvoj situaciji reći kako se njezin muž nije mogao nositi s njezinom karijerom, da je možda ljubomoran i da se osjeća nesigurno od nje, snažne žene. Ljudi su različiti, ali u principu, muškarac u takvim situacijama nije ljubomoran na ženin uspjeh i ne osjeća se on nesigurno jer ima snažnu suprugu, nego jer se njegova supruga pretvorila u muškarca, njega je kastrirala i za njega više nema mjesta ni potrebe u njihovom braku. Oduzela mu je ono što je njegova bit – služenje te primarna briga i zaštita nje i njihove obitelji jer su muškarci stvoreni tako da im je urođeno vodstvo kroz služenje.

Drugi primjer je kad muškarac postane hiperosjećajan pa ne preuzima uloge koje kao muškarac mora preuzeti. Tada pronalazi različita opravdanja.

Za kraj, zašto dolazi do sukoba?

Zato što žene više nisu žene, a muškarci nisu muškarci, ali je žena ta koja širi ili ne širi vrijednosti i vrline kojima će potaknuti u muškarcu ljepotu, zaštitu, plemenitost, hrabrost, cijenjenje i poštovanje.

Koje je riješenje?

Izgradnja integriteta odgojem – od malih nogu i kasniji rad na sebi obje strane. Vjera je i za to jedan od ključnih elemenata te svakako jedini NEZAMJENJIVI element. Čovjek treba hodati putom spasenja radi sebe, a onda to dođe do izražaja i u muško-ženskim odnosima.

Preduvjeti za ostvarenje citata sa slike gore, tj. ostvarivanja izazova kavalira koji su danas ugroženi su:

  1. odgoj – što će privući tvoju pozornost? Kakav je tvoj karakter? Imaš li uopće karakter? Imaš li izgrađen karakter i integritet ili imaš samo neodgojenu narav (temperament)? Jesu li žene objekti ili subjekti vrijedni kao i ti? Zašto želiš da netko tvoju (buduću) kćer tretira kao princezu kad se ti ponašaš kao svinja prema kćeri nekog drugog oca? Zašto bi “polomio noge” dečku koji je povrijedio tvoju kćer ako misliš da ti ne zavrjeđuješ “slomljene noge” kad povrijediš kćer drugog oca?
  2. citat s početka teksta jer takva žena potiče muškarca da bude kavalir s obzirom da svojom ženstvenošću (svojom ženskom biti) potiče muževnost kod muškarca (njegovu mušku bit) bez želje za iskorištavanjem, a sa željom za priopćavanjem osobe
  3. ženino dopuštenje da je se voli i da je se tretira kao ženu (koja vrijedi). Ako ona ne želi da je se tretira kao ženu, dolazi do klasičnog sukoba između muškaraca i žena temeljenih na lažima pokrenutih 60.-ih godina seksualnom revolucijom i rodnom ideologijom jer “ona nije neka slaba žena kojoj treba muškarac, nego je ona jednako jaka kao i on te može živjeti po muškim principima, sama kositi travu i kopati kanale”, a to je ne samo pogrešno, nego i neistinito. Žena ne može živjeti po muškim principima, a da se emocionalno i duhovno ne uništi, čak i kad to ne želi priznati. Posljedica toga je i uništavanje moralnog društva. Muškarci i žene su različiti te svatko mora preuzeti svoje uloge i odgovornosti, a sviđalo se to nekome ili ne, ako nudimo meso (sirovinu), meso i privlačimo. To bi mogao biti grijeh i slobodna odluka samo jedne osobe da ona ne utječe na cijelo društvo.

Kakvom vam se čini današnja razina civilizacije? Zakon ponude i potražnje, niske razine ili? Nešto ne štima, a reći zašto ne štima može biti nezgodno.

Sretno!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.