Ljubav i odgovornost

Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju

Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.

Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji. Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost? Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru. “Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.” (“Ljubav i odgovornost”, IP II.) Ljubav kao krijepost -> što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.

Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom.

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Kako nastaje čovjek?💒🤵👰

“Poredak ljudskog postojanja, baš kao i sveukupnog postojanja, djelo je Stvoritelja i to ne samo jednokratno djelo izvršeno davno u zamagljenoj prošlosti svemira, nego stalno djelo, djelo koje se neprestano događa.

Muškarac i žena prokreacijom, time što sudjeluju u djelu nastajanju novog čovjeka, na svoj način istodobno sudjeluju u djelu stvaranja. Mogu, dakle, u sebi vidjeti razumske su-tvorce novoga čovjeka. Taj novi čovjek je osoba.

Ljudski se duh ne rađa kroz tjelesno spajanje muškarca i žene. Duh se uopće ne može iznjedriti iz tijela niti se rađati i nastajati na onim načelima na kojima se rađa tijelo. … Ne rađa ga ni ljubav muškarca i žene, pa makar u sebi bila ne znam kako snažna i duboka. Pa ipak, kada se začne novi čovjek, u isto se vrijeme začinje i novi duh, supstancijalno sjedinjen s tijelom, čiji embrio počinje postojati u krilu žene-majke.”

(više…)

“Oslobađajući kontinent – Ivan Pavao II. i pad komunizma”

Svaki politički komentator koji bar malo želi biti vjerodostojan ne može zanijekati i izbjeći ogromnu ulogu koju je imao sv. Ivan Pavao II. u padu komunizma.

Svaki vjernik i/ili čovjek dobre volje ne mogu zanijekati duhovnu ulogu pape I.P.II. u razvoju boljeg svijeta, u izgradnji kulture života i ljudskog dostojanstva te, naravno, širenju Evanđelja. Njegove nada i poruka o ljudskom dostojanstvu mogle su izmamiti osmijeh na lice i kod najusamljenije osobe koja pati jer bi shvatila da je vrijedna i dovoljna takva kakva jest.

Ovaj dokumentarac izvršnog producenta Carla Andersona sažima Papinu ulogu u padu komunizma, a to posebno dolazi do izražaja ovih dana kada Hrvatska slavi 25 godina od priznanja. Međunarodno priznanje potaknuo je Ivan Pavao II.

Geopolitika je često puta skrivena, komplicirana (meni je zato zanimljiva) i zahtijeva povjerljivost, a iznad svega odgovornost i integritet, ali veseli što je činjenica uloge Ivana Pavla II. u priznanju Hrvatske javna.

Ivane Pavle II., moli za nas 💜