Ovo je bio jedan od mojih prvih članaka objavljen još 2014. godine. Malo sam ga nadopunila i prenosim ga ponovno.
Često imam osjećaj kako nekada koristimo neke citate, fraze i izreke, a uopće ne razmišljamo što one znače, odnosno sve ostane na onom prvom dojmu: “Kako je to lijepo!” i nastavimo po starom. Nekad nam treba više vremena i tek nakon proteka određenog vremenskog razdoblja počnemo shvaćati citat koji nam se svidio na prvu, ali nas tada nije potaknuo ni na kakvu promjenu. Ili se nađete u situaciji kad se svi bune: “Opet dosadna kiša!” pa se i vi, nerazmišljajući i nekim automatizmom, pridružite, iako volite kišu i uopće vam ne smeta.
To se može često dogoditi i u molitvi. Tako, na primjer, u Očenašu molimo: “… budi volja Tvoja…”. Jeste li kada razmišljali što to znači?
Nadam se da jeste i da ste, kao i ja, shvatili poruku i smisao. To znači, iako imamo planove, želje, ciljeve, nismo sami, ne možemo sve kontrolirati, ne mora i ne može sve biti onako kako smo zamislili.
To znači imati hrabrosti i povjerenja u Boga, priznati Njegovu ulogu i vjerovati mu da On ipak zna bolje od tebe, da zna sve posljedice naših odluka, to znači dozvoliti Mu da ne bude po našem. To ne znači odustati od svojih snova. To samo znači da se ti snovi ne moraju ostvariti na način na koji mi želimo, iako gledajući smisleno, cilj kojem katolik treba težiti je raj pa zanimanje u tome nije presudno, tj. osoba tome može težiti i kroz isti posao cijeli život ili kroz promjenu. Bitno je kroz bilo koji posao biti svjestan onog vječnog “kamo idem?”.
Današnji ljudi se boje tišine. Zašto? Zato što jedino u tišini dobivamo odgovore ima li način života koji vodimo smisla ili smo na krivom putu jer se Boga i sebe susreće u tišini. Bez te tišine i samoće je čovjek osiromašen i ne može ispravno kroz život.
Lijepo je htjeti biti “faca” u doktorskom, ekonomskom, poduzetničkom, znanstvenom, obrtničkom, glumačkom krugu. Dobro je uložiti puno truda i rada kako bi čovjek postigao što želi, ali možda ta “faca” neće postati na način na koji je zamislio. Možda postane faca u misijama u Africi gdje će liječiti ljude, iako i upravo zato što ti ljudi nemaju čime platiti liječenje; možda se baci u projekte socijalne odgovornosti, iako se vidio u investicijskom bankarstvu; možda će umjesto hollywoodskih blockbustera snimati filmove s puno važnijom i ozbiljnijom tematikom, tematikom koja veže čovjeka za film i kad napusti kinodvoranu.
Možda će graditi crkve u misijama u Africi, možda će graditi i poslovne zgrade i crkve u Hrvatskoj pa onda i crkve u misijama, možda će biti arhitektonska faca i jednog dana prihvatiti projekt svrhom potpuno različit dosadašnjim te, iako će pobrati nagrade i tim projektom, shvatiti da je važnost tog projekta nemjerljiva za njega, ne u poslovnom, nego osobnom smislu jer ga je taj projekt izgradio kao čovjeka; možda će biti kuhar u pučkoj kuhinji; možda neće pisati chick lit bestselere, nego knjige koje neće biti toliko poznate, ali će promijeniti život svakom čitatelju. Možda će biti mama i supruga 24 h dnevno potpuno nesvjesna svoje nemjerljive važnosti za društvo.
Nijedna od ovih opcija nije pogrešna, ali svatko mora pronaći svoju i pronaći put kojim će je ostvariti. U svemu tome treba paziti i ne uzimati sebe previše ozbiljno jer čovjek nikada ne može kontrolirati sve parametre, a to je dobro jer i inače radimo puno pogrešaka. Mislim da bismo u tom slučaju radili još veće jer čovjek ne zna raspolagati s velikom moći ispravno jer ima različite slabosti. Čovjek nije Bog jer Bog oduvijek jest i Stvoritelj je svega vidljivog i nevidljivog, a čovjek koji pokušava zauzeti Njegovo mjesto napravi toliko grijeha i zla da na kraju prokocka svoju dušu i uništi društvo. Vinograd pripada Bogu, a mi samo možemo biti Njegovi radnici uz obilje blagoslova.
Često se govori da novac nije važan, da je zdravlje najvažnije. Što to znači za vas?
U kojem vam opsegu novac nije važan i mislite li to stvarno ili je to način spašavanja savjesti i obraza pred ljudima, a zapravo ste zaluđeni mišlju o bogatstvu i zavidni svakome tko ima više materijalnog? Što vas motivira na daljnje korake? Čovjek mora naći druge motive osim novca, inače će ostvariti svoj cilj, imat će novaca, ali će putem pogubiti sebe, svoju dušu i sve što nije znao cijeniti, a zapravo je najvažnije.
Jedan je svećenik kroz priču sažeo istinu o razlici između Mihaela Arkanđela i Lucifera, a koja se jako dobro može prenijeti na čovjeka, njegove oholost i taštinu i način na koji se bori protiv istih. Priča kaže kako su razgovarala dvojica muškaraca o tome što je razlika između Mihaela i Lucifera, tj. kako je moguće da su dva anđela koja je Bog stvorio pošla tako različitim putovima. Na kraju jedan od njih dvojice zaključi: Lucifer je sebe smatrao svjetlonošom, rješenjem, a ne onim koji svijetli u ime Božje, dok je Mihael bio svjestan kako on samo svijetli svjetlo koje daje Bog i da bez Njega ne bi ni postojao. Ova priča sažima ono što je istina: Lucifer je pao radi svoje oholosti i narcisoidnosti.
Tako je i s ljudima. Oholost i taština ljudi koji je ne drže pod kontrolom, dovest će do mnogih zala jer iz oholosti, samodostatnosti, narcisoidnosti,”ja sam bog” stava proizlaze sva zla i svi drugi grijesi. S druge strane, ako je čovjek svjestan svojih prednosti i snaga kao dara od Boga, onda će ga to uvijek jačati u poniznosti. To ne znači da nekada neće pasti u oholosti ili se boriti s taštinom, nego će u toj borbi uspijevati uz Božju pomoć. Narcisoidne osobe pretvaraju međuljudske odnose i brakove u pakao na zemlji. Pokušajte zamisliti kakve odnose gradi narcisoidna majka koja uništava dijete svojom patologijom ili kako je teško u braku s takvom osobom. To je patologija koju je potrebno liječiti na puno frontova.
Nemojte se zavaravati. Čovjek nije savršen te čini puno grijeha i pogrešaka, a svi koji nam tako tepaju rade jako veliku pogrešku i krivovjerje jer, iako se danas puno toga ne smatra grijehom pa mnogi “nemaju” što ispovijediti Bogu, to ne mijenja istinu, a ona je kako je to nešto grijeh. Iz te samodostatnosti proizlazi i pad sakramentalnog života.
S druge strane, nije sve ni tako zlo. Čovjek je Božje stvorenje, naginje i dobru i zlu, ali je otkupljen po Isusu Kristu. Treba znati svoja ograničenja kako bismo ih oslabili uz Božju pomoć i maksimalno aktivirati Božji duh u nama.
Nažalost, Njemačka, Belgija, Austrija, Nizozemska… su pogođene nepristupanjem sakramentu ispovijedi pa vjernici idu na pričest bez ispovijedi jer, eto, ništa nije grijeh i nije im jasno zašto je KC tako “rigidna” svojim naukom. Crkve su pretvorene u kafiće, crkveni prostori se koriste za new age aktivnosti, a i generacije Hrvata rođene i odrasle tamo poprimaju takva shvaćanja pa je zajednički život prije braka i kontracepcija normalna stvar. Vjera postane tradicionalna bez sakramentalnog života ili s prividnim, ovako obeščašćenim sakramentalnim životom. To je sve posljedica oholosti i potrebe svakog čovjeka za vjerovanjem u nešto, a ako ne vjeruje u pravog, živog Boga, onda vjeruje u krivo.
Kako bi se čovjek što uspješnije borio sa svojim slabostima, treba biti emocionalno zreo i karakterno jak (ispravno razvijene psihološka i duhovna dimenzija), tj. mora od rođenja, odgojem, biti usmjeravan u pravom smjeru kako bi izgradio karakter i emocionalno sazrio te radio na svim svojim dimenzijama cijeli život. Nekad nam ide lakše, nekad teže. Nekad malo padnemo, nekada idemo pravocrtno, ali ne dajte se i nemojte očajavati! Pojačajte sakramentalni život, dobru literaturu, molitvu i kontemplaciju. U teškim i tjeskobnim vremenima, možda vam pomogne ovaj članak
Jedna od zamaka u koju čovjek može upasti je da bude toliko uvjeren u svoje intelektualne sposobnosti, stručnost, znanje, sposobnosti, razum, pamet, talent te se počne oslanjati samo na to i samo na sebe, a zaboravi kako sve te darove nije dobio po svojoj zasluzi, nego kao poklon da ih koristi za dobro i razvija kroz svoj rad. Stručnost, načitanost, intelekt tada postaju uteg koji čovjeka uljuljkaju u njegovu samodostatnost pa se tako ponaša i prema drugima – zaboravlja savjest i kroji svoje istine. Svi se trude biti uspješni, ali se malo ljudi trudi biti uspješan u dobroti. Tako imamo puno uspješnih ljuštura, materijalista koji za one koji ne žele živjeti suprotno svojim idealima misle da su glupi i neuspješni.
Kao što je Majka Terezija rekla:
Ako si obeshrabren, to je znak ponosa jer se oslanjaš samo na svoje snage.
Tvoja samodostatnost, sebičnost i intelektualni ponos će onemogućiti življenje Boga u tebi jer On ne može ispuniti ono što je već puno.
To je jednostavno tako.
Do čitanja 🙂 ,
religionbioethicssociety.com 