Danas se sve mora objašnjavati jer ljudima nije jasno ono što je samo po sebi jasno.

Konkretno na ovoj temi, uvijek je bilo jasno kako muškarac ne može biti žena niti žena muškarac pa su pojave bile samoobjašnjavajuće. Vjerojatno ima još detaljnijih i obuhvatnijih objašnjenja, ali objasnit ću čisto laički i logički zašto žena ne može biti niti će ikada moći biti svećenik te zašto muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik.

Ukratko rečeno, žena ne može biti svećenik jer je Isus bio muškarac i zato što je Isus

zaručnik koji daje svoj život, svoje tijelo za svoju zaručnicu (Crkvu). Zaručnica ne može dati svoj život, svoje tijelo za zaručnicu (Crkvu) jer je to protuprirodno pa samim time žena ne može napraviti ni pretvorbu niti predstavljati Isusa (zaručnika). Muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik jer on ne daje svoj život, svoje tijelo za zaručnicu (Crkvu) jer teži istom spolu niti može napraviti pretvorbu, a niti predstavlja Isusa. Nijedan od ova dva slučaja nije diskriminirajući. To su jednostavno datosti.

Ono što je otkriveno istragom u SAD-u nakon izbijanja rane zlostavljanja u Crkvi je sljedeće: više od 80 posto slučajeva zlostavljanja bilo je uzrokovano istospolnim težnjama – počinili su ih svećenici s istospolnim sklonostima prema odraslim muškim osobama, dok su manje od 20 posto slučajeva bili pedofilski zločini!

To se mora vrlo jasno reći, a Crkva se držati Isusova nauka te srezati LGBTQ+ i rodnu ideologiju u korijenu u samoj Crkvi i u društvu, samo odmahnuti rukom na one koji je optužuju za diskriminaciju jer to nije diskriminacija. Znate li da interesne skupine istovremeno lobiraju i stvaraju pritisak da se osobe s LGBTQ+ sklonostima primaju u svećenički red, dok istovremeno optužuju crkvu za pedofiliju? Zašto? Zato što je žele uništiti. Crkva mora raščistiti zločine pedofilije, ali više od 80 posto slučajeva čine homoseksualni zločini koji će se stalno javljati ukoliko se popusti pritisku.

Jednako tako, svaka žrtva pedofila je previše :(, ali je broj žrtava pedofila daleko manji nego što to mediji žele prikazati te se svaki taj slučaj mora gledati kao pojedinačni slučaj. Taj broj je manji i od broja žrtava npr. učitelja/ica, a u Crkvi je puno više dobrih svećenika, redovnika i redovnica.

Crkva se mora prestati ispričavati radi svog nauka i voditi računa o onome što je ispravno, a ne o zamjeranju ovome svijetu koji je ionako lud. Broj (praktičnih) vjernika se ne povećava nevjerodostojnošću, nego vjerodostojnošću pa koliko god to “teških pravila življenja ili zahtjeva obuhvaćalo” jer ono što je lažno ne može ni zadržati čovjeka s obzirom da se na to čovjek ne može osloniti. To je jedini način na koji se neće stvarati nove rane na Kristovom tijelu.

Različiti su razlozi radi kojih ljudi rade svašta, ali je sve povezano sa smislom, a sa smislom nema veze princip “može kakogod”, a princip “može kakogod” nikada ne smije biti prisutan u Crkvi. Crkva nije cirkus u koji ljudi dolaze radi zabave, zato što im je zabavno ili zato što im se nudi zabavni sadržaj. Jadna Crkva u kojoj se moraju izmišljati sadržaji kako bi se privukli ljudi. I, znate što? Unatoč tome što postanemo klauni koji pripremaju različite sadržaje kako bi odškrinuli ljudima vrata prema Isusu, opet nema rezultata, a dodatno nas svi oni koji su nas natjerali da postanemo klaunima optužuju što smo postali klaunima. Eto, tako prođe onaj tko ne živi Isusov nauk, nego želi udovoljiti zlu. Zlo pojede sve i nikada se ne zaustavi samo na malom prstu.

Zašto? Zato što Isus nije klaun pa ni Njegova zaručnica (Crkva) ne može privući ljude ako se ponaša kao klaun. Ljude privlači istina o Isusu i Njegov način života, a to podrazumijeva i zadatke koji su, iako teški, toliko smisleni pa ne predstavljaju nikakav problem. Problem je kad se ljudima servira Crkva kao zajednica Isusovih prijatelja čijim je dijelom vrlo jednostavno biti. Samim praktičnim katolikom se postaje odgojem od rođenja. Kasnije je to teško nadoknaditi.

Ovo, ukratko rečeno, možemo provesti postupno po sljedećim točkama:

1. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post, 27) -> Bog je Stvoritelj života. On odlučuje kad će i hoće li nastati novi život, a muž i žena svojim udjelom postaju su-tvorci novog života kojeg moraju štiti od začeća do prirodne smrti. Bog stvara čovjeka u jednom od dva spola – muškom i ženskom. Bog stvara čovjeka na svoju sliku (identitet) i čovjek kao takav nije proizvod slučajnosti. Ako čovjek kao jedinka nije proizvod slučajnosti, onda i spol čovjeka nije proizvod slučajnosti, nego odraz Božje volje

2. Spol ima nemjerljivu ulogu u izgradnji identiteta osobe. Bog daje čovjeku identitet, a s obzirom da je Bog nepogrješiv i Njegovo djelovanje nije proizvod slučajnosti, spolni identitet osobe nije pogrješka jer ga on itekako određuje, a s obzirom da nije pogrješka ujedno je i nepromjenjiv

3. Isus je muškarac

4. Da je Isus trebao biti žena, Bog bi Ga stvorio kao ženu

5. Zašto bi Bog stvorio Isusa kao ženu da je Isus trebao biti žena? Zato što Bog stvara i muškarce i žene pa mu uopće ne bi bio problem stvoriti ženu umjesto muškarca ili muškarca umjesto žene. Tako Mu ne bi bio problem stvoriti Isusa kao ženu da je Isus trebao biti žena

6. Zašto je Isus trebao biti muškarac? Zato što muškarci i žene imaju različite uloge, a Isus kao pravi Bog i pravi čovjek, kao savršeni muškarac ima posebnu misiju čije izvršenje nasljeduju svećenici u svojoj službi i drugi muškarci na malo drugačiji način kroz obiteljski život (teologija tijela)

7. Isus je zaručnik (muškarac), a Crkva je zaručnica (žena)

8. Isus kao zaručnik daje svoj život za svoju zaručnicu (Crkvu). To slavimo svaki put na misi (pretvorba+pričest)

9. Osoba koja predstavlja Isusa, odnosno osoba koja jest Isus za vrijeme mise i kroz svoju službu je svećenik

10. Muškarac ne može postati zaručnicom, a žena ne može postati zaručnikom jer je spol (identitet) čovjeka nepromjenjiv. Muškarac jest i može biti jedino zaručnik. Žena jest i može biti jedino zaručnica, a

11. Zaručnica ne može dati svoj život, ne može dati svoje tijelo za svoju zaručnicu (Crkvu) jer je to blasfemija, svetogrđe i protuprirodno (područje eshatologije, konzultirajte papu emeritusa Benedikta XVI.)

12. To je sve blasfemično, svetogrđe i protuprirodno zato što je suprotno Božjem planu i viđenju, kako u Euharistiji, tako i na muško-ženskom području jer su muško-ženski odnosi preslika odnosa Isusa (zaručnika) s Crkvom (zaručnicom)

13. U tom kontekstu promišljajte i Poslanicu Efežanima 5, 21-33 (“Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! ²²Žene svojim muževima kao Gospodinu! ²³Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. ²⁴Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!²⁵Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju ²⁶da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ ²⁷te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. ²⁸Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. ²⁹Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. ³⁰Doista, mi smo udovi njegova Tijela! ³¹Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. ³²Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. ³³Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.”)

14. Iz istog razloga radi kojeg žena ne može postati svećenik, svećenikom ne može postati niti muškarac s istospolnim sklonostima jer on ne može napraviti valjanu pretvorbu. On ne daje svoj život za svoju zaručnicu (Crkvu) s obzirom da ne preuzima ulogu koju svaki muškarac, a u ovom kontekstu primarno svećenik, mora preuzeti. Zato duhovnici koji rade sa sjemeništarcima i bogoslovima moraju obratiti pažnju na to te ne smiju propustiti u svećeničko zvanje takvog kandidata.

Ono što je otkriveno istragom u SAD-u nakon izbijanja rane zlostavljanja u Crkvi je sljedeće: više od 80 posto slučajeva zlostavljanja je bilo uzrokovano istospolnim težnjama, dok su manje od 20 posto slučajeva bili pedofilski zločini. To znači da su pojedini kandidati koji su postali svećenicima postali svećenicima kako bi neometano mogli živjeti takvim stilom života, a taj njihov stil života su plaćali drugi kandidati koje su oni zlostavljali. Taj LGBT lobij želi razoriti Crkvu iznutra i to je stvarnost. Taj se rat već vodi u Crkvi. Zamislite tu ranu na Kristovom tijelu! Ono što Crkvena hijerarhija mora napraviti je pojačati rad s kandidatima za svećenike i nikako ne propustiti muškarce s istospolnim sklonostima pod pritikom rodne ideologije i priče da se Crkva mora modernizirati (Crkva nema nikakve ovlasti mijenjati takve stvari) te pojačati duhovni rad sa svećenicima kako bi se spriječila pedofilija.

Osoba s istospolnim sklonostima ima jednaku vrijednost kao i osoba koju privlači suprotni spol, ali je istospolni čin dijaboličan, protuprirodan. Osuđujemo djelo, a ne osobu jer neke osobe s istospolnim sklonostima žive s tim križem i ne žele prakticirati istospolnu sklonost. Privlačenje osoba istog spola je intrizični poremećaj i takvim osobama, koje žele pomoć, treba pomoći s ljubavlju. Osobi s istospolnim sklonostima se uspješno može pomoći duhovnom terapijom i psihoterapijom jer je to identitetsko pitanje. Udruge i organizacije koje promiču rodnu ideologiju čine štetu općenito čovjeku, ali čine štetu i osobama s istospolnim sklonostima te se njihovo djelovanje ne može opravdati ili izuzeti krivnje.

15. Crkva, kao Crkva i kao crkva, je stalno pod napadima, ali u kontekstu ovog članka i nastavno na točku 13., zato je toliki pritisak na Crkvu kako bi počinila krivovjerje i odustala od nauka da je brak sakrament kojeg podjeljuju jedno drugome isključivo muškarac i žena i kako bi počinila krivovjerje pa počela zaređivati žene. Ono što vršitelji pritiska ne znaju, odnosno znaju, ali ih je baš briga jer oni žele uništiti Kristovo tijelo je to da Crkva nema ovlasti mijenjati nauk jer ga Crkva nije ni zamislila (postavila). Postavio ga je Bog. Ako bi Crkva pala po bilo kojem od ova dva pitanja, automatski bi pala i po drugom. Zašto? Zato što je i jedno i drugo povezano s egzistencijalnim identitetom čovjeka i jer je brak preslika euharistije, a ako bi bilo svejedno je li svećenik žena ili muškarac, onda bi  bilo svejedno i koji spolovi čine brak. Kontracepcija je učinila veliku uslugu LGBT ideolozima jer, kao jedan od svojih argumenata za priznavanje istospolnih “brakova”, navode upravo učinak kontracepcije – ako muškarac i žena naprave svoj spolni čin neplodnim, u čemu je razlika između njihova odnosa i istospolnih radnji?

Za kraj, velika su previranja i u Crkvi, ali i izvan nje. Zlo pokušava na sve načine uništiti one koji su Kristovi. U tome se služi ljudima, iako mu se čovjek gadi jer ima tijelo.

Pitanje braka i obitelji je pitanje oko kojeg se vodi pravi duhovni rat i oko čega će se taj rat voditi još i žešće. Zašto?

Zato što ta dva područja obuhvaćaju sve:

• čovjekov egzistencijalni identitet
• važnost spolnosti
• spolni moral
• svetost braka
• značenje braka kao isključivo zajednice žene i muškarca
• otvorenost novom životu, novoj slici Božjoj
• Euharistiju i značenje Euharistije
• korelaciju između Euharistije (najvećeg ostajstva) i braka
• ljubav i odgovornost
• zlatno pravilo
• socijalni nauk …

Crkvu vodi sami Bog koji je Gospodar svega svijeta, a Njega ništa neće nadvladati niti može pobijediti. Dobro je pobijedilo zauvijek, ali ono što mi moramo jest više moliti, vratiti se sakramentalnom životu i živjeti po našoj vjeri jer će od ovoga trenutno biti još i gore.