Teologija tijela i ja

Kad sam krenula s pisanjem serije o teologiji tijela, rekla sam da ću iznijeti svoj stav i svoje poglede na tu temu.

Moram priznati da mi se bilo malo teže odlučiti za ovaj članak, što inače nije problem za teme kojima se bavim. Nekoliko je razloga za to.

Mislim da je ionako jasno kakav je moj stav o predbračnoj čistoći samim time što sam obradila temu teologije tijela i što pišem ovaj blog, tj. zato što sam katolkinja, vjera mi je jako bitna, a jednako tako i vjerodostojnost te integritet. Mi, katolici, nanosimo puno sablazni kad ne živimo kako nas vjera uči.

Treći i najvažniji razlog je to što privatne stvari volim držati u uskom krugu ljudi te ne volim svoje osobne događaje i osobe iz bliskog obiteljskog/prijateljskog kruga iznositi u “javnost” i na društvene mreže, nego volim privatnost. Međutim, shvatila sam da, ako će bar jednu osobu koja čita moj blog, moje razmišljanje o ovoj tematici potaknuti na promjenu ili je ohrabriti da ustraje u svojim stavovima jer nije sama, moram napisati ovaj članak.

 

Lošu alternativu teologiji tijela, čovjek lako pronađe u medijima i oko sebe. Dovoljno je pogledati članke i kolumne u modnim, teen i chick-lit časopisima u kojima raznorazni “stručnjaci” daju savjete adolescentima i mladima, a gle, čuda, nijedan savjet ne obuhvaća vrijednosnu i komponentu smisla – od kontracepcije, seksa pa do pobačaja. Rezultat svega je dijete od 14 ili 15 godina koje se ponaša kao “crvena madame” jer, pod pritiskom okoline, medija i javnih osoba, uništava svoje djetinjstvo, čistoću, razigranost, neopterećenost i prepušta se ponašanju koje uništava samu osobu, briše vlastiti identitet osobe.

Mediji vrište: prodaj sebe (svoju osobnost, snove, posebnost, integritet i tijelo) i konzumiraj što više (seksa, droge, alkohola, hrane, cigareta, pornografije, poremećenih veza, samoostvarenja, bolesnih muško-ženskih odnosa i sl.). To ne treba biti tako, Bog to nije zamislio tako, tako ne bijaše u početku. Božji plan je dobar, a ne destruktivan za čovjeka. Netko se jako veseli i dobro zarađuje na našim destrukcijama i ovisnostima.

Odgajana sam i odrastala sam u praktičnoj katoličkoj obitelji, tako da sam od malih nogu upijala i oblikovala stavove o ključnim životnim pitanjima, o moralno-bioetičkim temama i o pogledu na život kakve imam i sada. To upijanje je više bilo primjerom života u vjeri i lijepim pravilima ponašanja mojih roditelja primjerenim različitim situacijama i poštovanjem drugih ljudi, nego prevelikom pričom.

Kako sam odrastala, te sam stavove produbljivala, nadograđivala ih te sam shvaćala njihov značaj i smisao – od onih primarnih argumenata “tako mama i tata kažu”, “tako Crkva kaže”, “tako je Bog zamislio svijet” pa do istinskog shvaćanja razloga zašto bi nešto trebalo biti tako kako je Bog zamislio, a Crkva naučava jer sam shvatila ljepotu tog nauka, dobila smislenu cjelinu koja me nagradi srećom, radošću, vlastitom autentičnošću, neopterećenošću, slobodom, mirom, zdravim pogledima na život, dobroćudnim pogledima prema drugim ljudima, zdravim pogledima na muško-ženske odnose jer shvaćam kako je Božji plan za čovjeka lijep te, ukoliko se osoba toga pridržava, nema toliko rana, razočarenja koja proizlaze iz kompliciranih muško-ženskih odnosa, ožiljaka od grijeha, nemirne savjesti, osoba je slobodna.

Takav odgoj mojih roditelja uz pomoć Crkve i moje promišljanje tih tema, kroz život su me naučili da cijenim apsolutnu istinu, tj. Istinu (Božji nauk) jer ona donosi slobodu i uvijek je iznad subjektivnih istina, tj. čovjekovih različitih dojmova, a  što potvrđuje i praksa kroz posljedice djela. Istovremeno su me naučili i da budem dobra prema drugim ljudima, da im pristupam s razumijevanjem i pretpostavkom dobrote, bez osuđivanja, ali uz primjenu apsolutne istine – ono što je pogrešno je pogrešno, ono što je dobro je dobro i tu postoji crta razlike.

Teologija tijela je sastavni dio mog života jer mislim da je to jedini ispravni način na koji čovjek može živjeti jer:

  1. zaljubi se u Božji plan za čovjeka jer jedino on ima smisao
  2. ne želi povrijediti Boga

Da odmah raščistimo – nisu Hugh Hefner i seksolozi  izumili seks niti kreirali čovjeka tako da mu seks odgovara, da u njemu uživa i da rezultira novim bićem. Hefner je oteo pravo značenje seksa i ubacio ga u drugo okruženje.

Bog je izumitelj seksa i spolnosti, On je stvorio žene i muškarce različitim kako bi bili kompatibilni, kako u seksu, tako i u drugim životnim situacijama, a to je moguće upravo radi različitosti (komplementarnosti, nadopunjavanja), a ne radi istosti (supstitutivnosti, zamjene).

Kako ne bi bilo zabune, seks nije nebitan. On je od velike važnosti, ali u braku. U vezi osobe nisu pozvane niti imaju pravo na taj dio druge osobe, nemaju se pravo na taj način vezati jer tko što mislio i govorio, seks povezuje. U vezi seks nema što povezati, tj. povezuje krivo jer te dvije osobe nisu dale nikakvo finalno obećanje jedno drugome pred Bogom, a što zapravo znači da lažu jedno drugome. Posljedično s laži i upotrebom kontracepcije, nema ni slobodnog predanja osoba. Seks je jako bitan u braku, pogotovo muškarcima koji su osjetilniji i kojima je seks poveznica s poštovanjem i poželjnošću. Žene su osjećajnije pa im treba ljubav. Tu se slažu i vjera i psihijatrija i psiholozi i sve druge grane koje se bave čovjekom, a i zdravi razum, a jedino vjera daje smisleni okvir, tj. smisao kako bi se čovjek, sa svim svojim prirodnim nagnućima i razinama, mogao smisleno ostvariti kao otkupljeno biće po Isusu Kristu koje ima alate za borbu protiv svojih loših nagnuća. Nemojmo se praviti ludima i spolnost koja je predivni Božji dar i čistoću pretvarati u frigidnost. To bi bio veliki problem jer spolnost i čistoća idu zajedno, dvije su strane iste kovanice jer spolnost življena kako Bog zapovijeda je čista. E, sad … Ako niste vjernik i ne živite praktičnim vjerskim životom, neka vam bar ostane jedno pravilo za život: (ne)čini drugome ono što želiš da drugi tebi (ne)čini. Tako je i u bračnom spolnom činu i odnosu između muža i žene. Njemu više trebaju poštovanje i seks, njoj treba ljubav. I jedno i drugo se moraju potruditi, inače dolazi do problema.

Upravo zato što je seks nešto lijepo, sveto jer se jedino tako stvara novi život i jer predstavlja ikonu Presvetog Trojstva, vrijedno i dobro, treba mu dati sigurno okruženje, a to je brak. Problem seksa nije to što je on nešto loše i pogrešno, nego, upravo zato što je to nešto izvrsno i vrijedno, ne smijemo mu uništavati vrijednost upuštanjem u različite oblike rekreativnog seksa s osobama kojima se nismo obećali predati pred Bogom. Možda je potrebno istaknuti kako živjeti čistoću prije braka ne znači biti frigidan ili aseksualan jer je to poremećaj koji može dovesti do nefunkcioniranja u braku i na području seksualnosti. Jednako tako, predbračna čistoća ne znači “može sve, osim finalnog dijela spolnog odnosa”. Sve radnje koje prethode finalnom dijelu spolnog odnosa su dio spolnog odnosa, priprema za završni dio, tako da je svim tim radnjama predbračna čistoća već pogažena jer se već sudjeluje u spolnom činu. Sumirano, za predbračnu čistoću nije samo bitna fizička nevinost, nego stanje duše.

Seks je Božji dar bračnom paru koji je izmijenio zavjete pred Bogom i pred ljudima. Bračni čin je slobodno darivanje supruge suprugu i obrnuto, imajući u vidu da je ljubav odgovornost za drugu osobu. Spolnost je misterij koji muž i žena daruju jedno drugome kako bi iskazali svoju ljubav, pripali jedno drugome, stopili se u cjelinu koju je blagoslovio Bog i kako bi predstavljali ikonu Presvetog Trojstva koje ljubi i stvara. Muž i žena trebaju jedno drugo usmjeravati prema nebu. Hm…, što se događa u seksu? Poprilično je slično, je li tako?

Seks ne pripada curi i dečku niti zaručnicima jer gubi svoje pravo značenje i vjerodostojnost, tj. predstavlja laž jer par tijelima govori ono što na duhovnoj i psihičkoj razini nije potvrdio riječima. Cura i dečko ne pripadaju jedno drugome i nemaju pravo na tijelo i misterij druge osobe, tj. na seks upravo zato što se radi o misteriju predanja cjelokupne osobe (fizički, psihički i duhovno) drugoj osobi. Ja nemam pravo na taj dio muškarca dok on ne postane moj suprug, a ni on nema pravo na taj dio mene dok ne postanem njegova supruga. Taj dio želim podijeliti samo sa svojim suprugom.

Moje mišljenje je, a i istraživanja su to pokazala, kad se u vezu uplete seks, razum ne donosi ispravne odluke jer, pod utjecajem hormona, emocije preuzmu ulogu pa se tako par zarobi u vezu koja ne vodi nikamo te tek nakon 5,10 godina i s puno rana, gorčine, nepovjerenja, uništenih snova, shvate da nisu jedno za drugo, da ne pripadaju jedno drugome, iako su cijelo vrijeme uzimali jedno od drugoga ono na što nemaju pravo.

Ako veza ne vodi braku, onda tratite vrijeme i ne dajete Bogu priliku da vam daruje ono što je za vas planirao. Isto tako, seks odvlači pažnju od upoznavanja i razgovora pa neki parovi nikada ne otvore teme koje su od ključne važnosti za budućnost njihovog odnosa pa se ni u braku ne mogu dogovoriti kako će npr. odgajati dijete i s kojim vrijednosnim sustavom. Čovjek je sa svojim dimenzijama ionako složeno biće da bi se nešto simplificiralo pa je potrebno što ispravnije postaviti sve kod sebe da bi onda i veza i brak ispravno funkcionirali.

Seksom bez braka, osobi kojoj to ne pripada, predali ste dio sebe i to ne u slobodi jer ćete radi straha od druge osobe vjerojatno koristiti kontracepciju kako biste se zaštitili. Kontracepcija, zapravo, dobro upućuje i na duhovnu i emocionalnu dimenziju jer je odraz toga da se osobe štite jedna od druge, a toga u istinskom, slobodnom sebedarju nema.

Ja mislim da je prekrasno pripadati jednoj osobi na takav način, predati joj se kao dar u potpunosti u bračnom činu i u neograničenoj slobodi koja cijeni osobu u njezinoj cjelini. Meni je to prelijepo 😍😍

Za one mlađe koji čitaju blog, ako te cura ili dečko uvjeravaju da je seks ok i da će te inače ostaviti, poželi mu/joj sreću jer nam Bog želi dobro i ima za nas odgovarajuću osobu.

Ta odgovarajuća osoba sigurno nije netko tko te uvjerava da je ok ono što je pogrešno i što se protivi Božjem planu ili ako od tebe zahtjeva da promijeniš ono što jesi. To bi bilo kao da Bog radi protiv sebe jer ti šalje osobu koja krši ono što je On rekao da nije dobro.

S druge strane, ako si pogriješio/la, bez obzira u kojoj se životnoj fazi nalaziš, kreni iz početka. Odluči živjeti drugačije, ispovijedi se i hrabro naprijed. To nije opravdanje za grijeh pod izlikom da se uvijek možemo ispovijediti jer s grijehom nema kockanja, ali najgora moguća zamka u koju možete upasti je da mislite da vam Bog neće oprostiti. Jedan svetac je rekao da su dvije najveće zamke u koje čovjek može upasti:

1. da ga zlo uvjeri da nije zlo i

2. da ga zlo uvjeri, nakon sto je sagrijesio, da mu Bog neće oprostiti, čak ni ako se iskreno kaje.

Dating
La Opcion V

Kad je poznatog meksičkog modela/glumca/redatelja/prolife aktivista, Eduarda Verasteguija, njegov rođak pitao za savjet vezan za predbračnu čistoću i pitao ga gdje je granica, Verastegui mu je objasnio sljedećim primjerom:

“Zamisli da imaš curu Ivanu i da ja imam moć vidjeti budućnost. Ti i Ivana se nećete vjenčati, ona neće biti tvoja supruga. U susjednom gradu živi Petra. Petra je u vezi s Markom, ali se ni oni neće vjenčati. Petra će biti tvoja supruga i vjenčat ćete se za tri godine. Petra i Marko gledaju film u njezinoj kući. Film je završio pa te pitam :’Što bi htio da Marko napravi Petri nakon što  film završi?'”

Eduardov rođak je odgovorio: “Ništa”.

Mislim da svatko sebi može odgovoriti na ovo pitanje, bez obzira gledamo li iz muške ili ženske perspektive. Budite iskreni prema sebi i ponašajte se u skladu sa svojim odgovorom.

Završit ću s onim što je najbitnije.

Odluke donosimo slobodnom voljom. Svaka odluka ima posljedice – bilo dobre, bilo loše. Za rane i razočarenja koja smo zadobili našim odlukama, sami smo krivi. Predbračna čistoća nas štiti od tih rana i razočarenja, ali njezin smisao nije samo to.

Ono što ima ključnu ulogu u mojoj odluci o prakticiranju teologije tijela je to što ne želim vrijeđati Boga i izrugivati se Njegovom planu. On je toliko dobar prema meni da ja želim živjeti prema Njegovim zakonima koje je opet, On, osmislio tako da budu za moje i tvoje dobro.

Ne želim i ne mogu živjeti u laži ako znam istinu, ako znam ljepotu Božje ideje jer bi to značilo da uživam u naopakoj interpretaciji koja vrijeđa Boga, a slavi Zloga. Ne mogu se ponašati kao drugi jer oni možda ne znaju istinu. Seks je prevrijedna misterija da bih se s njom olako kockala.

Tema ljudske spolnosti je jako povezana s društvenim kretanjima. Primjetan je trend npr. porasta kohabitacije (zajedničkog života prije braka) uz drastično smanjenje sklopljenih brakova ili uz porast razvoda.

Ako niste upoznati s teologijom tijela, možete je pročitati ovdje.

Za sve nejasnoće, pitajte svećenika, duhovnika, teologa, KKC ili konzultirajte knjige Ivana Pavla II. “Muško i žensko stvori ih” te “Ljubav i odgovornost”.

Samo hrabro naprijed!

Svako dobro,

🙂

2 misli o “Teologija tijela i ja”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.