Vlada je najavila osnivanje Ministarstva istine koje će određivati što je istinita, a što lažna vijest.

Pretpostavljam kako će to vjerojatno biti po ključu – sve što je protiv nas i naše globalističke ideologije je lažna vijest. Vjerojatno su zato testirali raspoloženje javnosti slučajem Tolušić kako bi pokazali kako je lako plasirati lažnu vijest. O tome zašto je urednik političkog tjednika objavio tu lažnu vijest, iako je, po svojim riječima, znao da je lažna, nitko ne govori ništa. Možda jer je imao dogovor s Ministarstvom istine za odigravanje duplog pasa?

Po istom ključu funkcioniraju tražilice – miču sve ono što je pruža informacije suprotne uspostavljenim ljevičarsko-liberalnim taborima mainstreama.

Naš ministar pravosuđa, g. Bošnjaković, izjavljuje, kako prenose mediji, kako “sve što je djelotvorno i pomaže u liječenju i da se ne trpi bol, treba legalizirati.” To je izjavio u kontekstu rasprave o marihuani.

Marihuana ne pomaže u liječenju niti je djelotvorna u liječenju. Ona jedino otupljuje čovjeka pa čovjek ne osjeća bol dovodeći do fizičke promjene mozga, a to rezultira drugačijim ponašanjem osobe te, između ostalog, porastom psihičkih oboljenja. Prirodno stanje mozga nije high, ušlagirani osjećaj otupljenosti u koji ga dovodi marihuana.

Marihuana je droga i jest babaroga. Ona mijenja fizički izgled mozga i dovodi do hipofrontalnosti koju sam već spominjala dosta puta npr. utjecaj pornografije na promjene mozga ili kockanje i klađenje.

Najnovija istraživanja na primjeru Velike Britanije pokazuju da bi ona imala 10 posto manje oboljelih od shizofrenije da se nitko ne drogira marihuanom. Nadalje, nova istraživanja pokazuju kako marihuana značajno povećava mogućnost za razvoj raka testisa.

Uvijek ponavljam pa ću i ovdje kako nisam osoba od istraživanja. Ne treba mi istraživanje kako bi me uvjerilo da je ono nemoralno ne može donijeti ništa dobro. Što se tiče posljedica, psihičke posljedice i promjene mozga uvijek smatram gorim od neke fizičke bolesti.

SAD se suočava s ogromnom krizom izazvanom olakim prepisivanjem opioidnih sredstava protiv bolova. Doktorima su, prema riječima nekolicine čije sam intervjue čitala ili razgovore slušala, ispirali mozak tijekom obrazovanja kako pacijent ne smije patiti i osjećati bol. To je rezultiralo spomenutim problemom prekomjernog korištenja opioida poput oksikodona (percoceta) koji su se prepisivali i kod bolova za koje se nikad pa ni tada ne bi smjeli prepisivati pri čemu odgovornost ne vidim samo u doktorima/farmaceutskoj industriji, nego i u pacijentima jer je najlakše popiti tabletu.

Opioidi vrlo brzo izazivaju ovisnost i samim time vrlo brzo stvaraju osjećaj nedjelotvornosti kod pacijenta pa on traži veće doze. Kako ističu doktori, tom pacijentu mogu pomoći ne prepisivanjem veće doze, nego potpunim micanjem s opoida jer je izloženost opoidu stvorila lažni osjećaj nedjelotvornosti. Micanje s opoida je lavlji posao zajedno s trajnim posljedicama koje ostavljaju.

Što je bol i što ona predstavlja različitim ljudima?

Netko se drogira, iako ga ništa ne boli. Drugi netko pije tabletu protiv bolova ako ga boli prst uslijed malo ozbiljnijeg puknuća nokta koje rezultira upalom. Netko pije slabiju tabletu protiv bolova kod nekih ozbiljnijih lomova. Netko ne pije tabletu protiv bolova ni kad ga bole leđa, a mnoge žene među kojima su i moja majka te moje sestre, nisu htjele ništa protiv bolova ni kad su rađale. Zašto? Zato što su znale da sredstva protiv bolova utječu i na dijete koje su rađale, kao i na njih. Epiduralna protiv bolova koja se daje kod poroda je zapravo lokalna anestezija i definitivno nije za zezanje. Svaka tableta koju popijemo ostavlja posljedice. Zato ih treba koristiti odgovorno i uz dogovor s odgovornim liječnikom. (Ne govorim o opravdanoj upotrebi sredstava protiv bolova u bilo kojem slučaju u dogovoru s doktorom).

Mjeriti nešto subjektivnom razinom osjeta boli ili legalizirati sredstvo koje je štetno po čovjeka zato što jedino ubija bol, a bol ubija jer “ubija”, otupljuje mozak, je apsolutna glupost i jako velika opasnost.

Zakon šalje poruku. Zato zakon koji zabranjuje pobačaj šalje poruku da je pobačaj ubojstvo te ga zato ne smijemo raditi, dok zakon koji dozvoljava pobačaj šalje poruku da je pobačaj medicinski zahvat. Uz naviku odlaženja doktoru preko veze, bit će vrlo lako usvojiti i naviku odlaska doktoru po marihuanu. Ako Hrvatska legalizira marihuanu makar samo i u medicinske svrhe, jamčim vam ogroman porast ovisnika o drogama.

Uz Ministarstvo istine, Zakon o referendumu koji vodi u diktaturu, muljanje oko Agrokora i poljoprivredne zemlje od geopolitičkog značaja uz granicu sa Srbijom i Mađarskom čiji se načelnici pozivaju na sastanke na kojima su i predstavnici DORH-a, Istanbulsku i Marakeški, Ovršni i Predstečajni zakon, nasilno uvođenje eura od čega će Hrvatska imati velike štete, Zakon o pobačaju, rodnu ideologiju i tehnološko zaglupljivanje u školama, klijentelizaciju društva gdje podobne nije strah jer misli kako sve zna u kombinaciji s tim da mu nitko ništa ne može, korupciju, zbrinjavanje kontaminiranog otpada pod parolama kako se “bezveze širi panika”, možda to i jest plan – obamrli pojedinci čine zatupljeno društvo.

Koje je onda rješenje? Ovakvo kakvo je i sada – marihuana je, zajedno sa svom drugom drogom, nelegalna i zabranjena supstanca.

Nevezano za temu, kad ste zadnji put napisali deset rečenica olovkom na papiru? Kako će to ići generacijama koje će koristiti tablete u školi, ne želim razmišljati, ali neće ići dobro jer neće moći povezivati slova u riječ s obzirom da im mozak neće biti osposobljen za to. Probajte napisati onih deset rečenica pa ćete vidjeti kako to izgleda nakon upotrebe laptopa i mobitela.