U paklu je ekipa?

Smrt je prijelaz iz ovozemaljskog života u vječni život ili vječnu smrt.

Ona je usnuće dok ne uskrsnemo, ne ustanemo u život ili smrt vječnu.

Nakon smrti postoje dvije opcije:

  • vječni život (raj)
  • vječna smrt (pakao)

Čistilište je predvorje raja. U njemu su duše koje moraju dati zadovoljštinu za svoje grijehe jer nisu dovoljno pretrpjele na zemlji. Kad se is ispuni vrijeme čišćenja, odlaze u raj. Duša iz čistilišta ne može u pakao, nego samo u raj.

Raj i pakao su stanja duše u kojima će čovjek provesti vječnost.

Raj podrazumijeva zajedništvo s Bogom. On će nas prožeti svojom ljubavlju i blizinom.

Pakao podrazumijeva odsutnost Boga. To je stanje u kojem je On od nas odvratio, zaklonio, svoj pogled.

Detaljnije o ovim temama potražite u Katekizmu Katoličke Crkve (KKC), a ja ću samo kratko objasniti jednu netočnost koja se provlači u modernoj kulturi.

Izreka “u raju je dobro, ali u paklu je ekipa” je potpuno netočna.

Ekipa podrazumijeva ljubav, veselje, prijateljstvo, zajedništvo.

U paklu nema ljubavi, veselja, zajedništva.

Ljudi koji su za vrijeme ovozemaljskog života zajedno griješili, zajedno uživali u grijehu, u paklu će se prezirati.

U paklu neće nastaviti zajedno uživati, nego će jedni druge proklinjati i mrziti jer se otkrila istina o svakom djelu. Grešno djelo uzrokuje prokletstvo, odnosi blagoslov, sprema čovjeka u pakao.

Stoga pripazimo i na društvo i na ponašanje.

Nemojmo gledati kratkoročno i izgubiti vječni život zbog kratkotrajnih trenutaka (lažne) radosti i (lažnog) uspjeha koji nam mogu obilježiti dugotrajni (vječni) život.

Ako prepoznajete da ste na krivom putu, obratite se.

Ne postoji grijeh ili situacija koju Bog nije predvidio i obuhvatio svojim milosrđem. To znači da ne smijete očajavati i pomišljati na najgori čin poput samoubojstva bez obzira što ste napravili!

Ujedno, svaki grijeh uništava i vrijeđa i nas same.

Prije nego čovjek sagriješi, čini se kao da je Bog tužitelj koji tuži i zabranjuje, a Sotona branitelj koji zagovara naš interes.

Nakon što čovjek sagriješi, pokaže se istina: Bog je uvijek bio branitelj, a Sotona tužitelj koji ne da mira.

Eto nade!

Vratite se Bogu. Prvi korak je čvrsta odluka za Boga i obraćenje te odlazak na ispovijed. Nakon obraćenja, dolazi vjera. Nema očaja i beznađa! Bog oprašta i ono najgore. Hrabro naprijed!

Božje milosrđe, pak, ne smije biti izlika za činjenje zla. Ako nekoga volimo, onda ga ne želimo vrijeđati s predumišljajem da će nam ionako oprostiti.

Nakon što je Bog dao čovjeku slobodu, On je nikad ne oduzima. To je razlog zašto je pakao vječan. Pakao je jamstvo ljudske slobode, mjesto u kojem čovjek, stisnutih šaka, može zauvijek pred licem Božjim promatrati svoj ‘neću služiti’.

nadbiskup Fulton J. Sheen

Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE

Subscribe to get the latest posts sent to your email.

Komentiraj

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE

Subscribe now to keep reading and get access to the full archive.

Nastavi čitati