Dijelim nekoliko svojih misli i spoznaja o oprostu do kojih sam došla, kao i misli brata Ignatiusa Maryja, koje vam mogu pomoći lakše oprostiti.
- Oprost nije zaborav. Oprost je otpust – otpustimo prošlost i povredu te sve prepustimo Bogu. To će i dalje biti pohranjeno u našem sjećanju, ali ne želimo se sjećati tuđeg grijeha, tuđeg bezakonja, prema nama. Ni Bog se ne želi spominjati naših grijeha i koristiti našu prošlost protiv nas.
- Ako oprostimo, to ne znači da je osoba kojoj opraštamo oslobođena krivnje, odnosno to ne znači da ona neće odgovarati za svoje djelo. Svatko će odgovarati za ono što je učinio – svi pred Bogom, a neki i pred zakonom. Osveta pripada Bogu. Oprost ne znači da ne treba postojati zatvor niti da nije bitno kad osobe čine zlo. Oprost ne poništava istinu o zlu i Zlu. Ne trebate se osjećati loše što želite da osoba ipak završi u zatvoru ukoliko se radi o kriminalnoj radnji, čak i kad ste joj oprostili. Kriminalni dugovi vraćaju se i u zatvoru. Tiranija lažnog milosrđa danas nastoji izjednačiti žrtvu i zločinca, ali to nikad neće moći biti izjednačeno.
- Oprostiti znači osloboditi osobu ropstva. Zamislite to na dva načina:
- kao da ste oslobodili osobu koja vam je dugovala, bila vaš rob. Želite li biti robovlasnik?
- kao da ste oslobodili sebe robovanja želji za osvetom. Ako ne oprostimo, ostajemo zarobljeni, vezani za našu prošlost. Oprostom sebe oslobađamo od onoga što nam je učinjeno.




- Oprostiti znači prihvatiti posljedice tuđeg grijeha, posljedice koje su nastale nepravdom koju nam je netko učinio. To je visoka cijena. Kad opraštamo, plaćamo cijenu nečijeg zla. Kad prihvatimo da smo zbog doživljene nepravde ostali bez nekoga, nečega; izgubili vrijeme, šanse, posao, dijete, muža/ženu i slično, moći ćemo i oprostiti. Dok grčevito žalujemo i oplakujemo ono što je prošlo ili što smo izgubili, dok se grčevito držimo uspomena, bit će nam teško i oprostiti. Možda nam može pomoći podsjećanje da smo mi ipak nekad za nešto krivi. Isus je, ni kriv ni dužan, preuzeo na sebe posljedice naših grijeha. On je umro za svakog čovjeka.
- Kao i kod ljubavi i većine toga u životu, oprost je stvar izbora, a ne osjećaja. Bog od nas zahtijeva opraštanje drugima pa to znači da smo za to i sposobni. Ono što se događa je da su naši osjećaji povrijeđeni pa naša odluka mora ići protiv tih osjećaja, protiv ljudske dimenzije, a to onda boli. Možemo i dalje biti povrijeđeni i bijesni, a odlučiti oprostiti. Tada kreće i iscjeljenje pa će i emocije slijediti put oprosta.
- Oprost znači (prvenstveno) dobro djelo (i) prema sebi. Netko nas je povrijedio. Oprostom činimo dobro djelo sebi kako bismo bili slobodni, kako naš život ne bi patio. Naša potreba za oprostom je odnos između nas i Boga, a manje odnos između nas i onoga tko nas je povrijedio. Oprost je potreban kako bismo mi mogli imati odnos s Bogom i kako ne bismo upropastili svoj život.
- Oprost započinje priznanjem samima sebi, a onda i Bogu, da smo povrijeđeni, da u nama postoji odbojnost, mržnja ili ljutnja prema osobi koja nas je povrijedila. Kad je bol iznesena na površinu, Bog je može krenuti i liječiti.
- Nemojte odgađati oprost, odnosno čekati osjećaj i potrebu za oprostom. Donesite odluku i emocije će slijediti. Praštanjem stječemo duhovnu slobodu i otvaramo se većoj mogućnosti da ljubimo.
- Nemojmo zbog oholosti, ljubomore i zavisti prema povreditelju odgađati oprost. Nemojmo se uhvatiti za tu pogrešku osobe i mučiti sami sebe samo zato jer smo joj zavidni zbog nečega u životu pa je želimo kazniti neoprostom. Jednako tako, nemojmo zbog oholosti pasti: možda nismo povrijedili uvreditelja i trenutno smo žrtva, ali jesmo neku drugu osobu.
- Bol se zaustavlja opraštanjem. Kada živimo u neopraštanju, uvreditelj i Sotona i dalje nas ranjavaju, nanose nam bol. Oni su nastavili dalje. Možda i ne razmišljaju o nama, a mi i dalje razmišljamo o njima i patimo.
Dva dodatna savjeta, odnosno obveze:
- mi moramo zamoliti za oproštenje one osobe koje smo povrijedili
- sve navedeno vrijedi i za oprost samima sebi. Volite i sebe (na dobar, ponizan i nenarcisoidan način)! Želite li biti robovlasnik? Ne! Zato si oprostite. Nemojte biti oholi.
Molitva praštanja
(brat Ignatius Mary)

Dobri Bože, milosrdni Oče, udijeli mi milost praštanja da mogu oprostiti svima koji su me povrijedili. Iako se i dalje osjećam povrijeđeno od tih ljudi i osjećam zbog njih nelagodu, srdžbu, bijes, osvetoljubivost, gađenje, znam da su oni Tvoja djeca i da ih ljubiš više nego što ja mogu i zamisliti. Ponizno Te molim: pomozi mi oprostiti! Odbacujem od sebe svaku ogorčenost, zamjeranje, srdžbu, osvetu i mržnju prema svojim uvrjediteljima i odlučujem im oprostiti.
Oče, pouči me da uvijek budem milosrdan i blag te uvijek spreman oprostiti. Daj mi milost praštanja jer u Tebe je praštanje da bismo Ti služili. Amen.
Gospodine, opraštam svome uvreditelju (izrecite ime i prezime uvreditelja) za (navedite uvrede, bolna sjećanja ili nepravedne postupke). Molim Te, Bože, da ga Ti blagosloviš i ozdraviš! (Izrecite ime uvreditelja, a zatim molite:), neka te Bog blagoslovi i ozdravi. Amen.
*ovu molitvu možete ponavljati više puta za istu osobu ili je primjenjivati na svaki pojedini slučaj sve dok ne dobijete unutarnji mir.
Discover more from RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE
Subscribe to get the latest posts sent to your email.