Arhive oznaka: sloboda

Vezanost ropstvom vs. sloboda

Lako se zarobiti lošim i grijehom, a onda čovjek gubi mogućnost reći ne jer ne može radi ovog ugovora, radi onog ugovora, radi ugleda, radi buduće suradnje, radi gubitka palače, radi podsmijeha ljudi, radi gubitka svjetala pozornice, radi gubitka gaže, radi gubitka ugovora za izdavanje ploče ili knjige, radi gubitka posla, radi kredita …

Zato se i zaposleniku teško otrgnuti ako napreduje preko veze i korupcije.

Zato nijedan političar nije slobodan ako je odan ovosvjetskim interesnim skupinama i zato će to naplatiti nekom pozicijom, ali će platiti svojom dušom.

Nemojte biti lutke na koncima (zlih) ljudi. Otkidanje s tih konaca je teško jer, čim se osoba malo udalji, držač konaca ih samo jače zategne. Otkidanje zahtijeva povratak Bogu koji jedini može raskinuti konce i saveze koje je čovjek sklopio s nekim drugim.

Zato se glumcima i pjevačima problem istrgnuti iz ralja koje su ih ščepale i koje im ne daju upravljati vlastitim životom. Zato se i DJ-ima i producentima teško otrgnuti, čak i onima koji pišu i produciraju dobru glazbu jer svejedno, tu i tamo, moraju napraviti nešto mračno, moraju platiti reket, cijenu ulaska jer nisu slobodni. To možete primijetiti u razlici njihovih djela na početku i kasnije u karijeri. Ta se razlika može primijetiti i u njihovim intervjuima. Mislite li da su npr. poznati glumac ili pjevačica “vlasnici” svog života? Nisu. Drugi upravljaju njimenjime, a oni su pod tom kontrolom.

“Oh, I remember when this road was my own
I pray to God, I just don’t know anymore …”

Adam Wiles/Calvin Harris

Nemojte se nikada zadovoljiti puzanjem, kad smo stvoreni za slobodu.

“Postoje lukavi zavodnici koji ne bičuju naša leđa, nego miluju trbuh; ne plijene naša dobra darujući nam tako život, nego nas obasipaju ispraznim obećanjima i tako nas guraju u smrt; ne zatvaraju nas, nego nas časte u svojim palačama i tako nas tjeraju u ropstvo; ne stavljaju nas u klade, nego žele zarobiti naše srce; ne sijeku nam glave mačem, ali nam ubijaju dušu lažima koje bezobrazno proglašavaju istinama, a za istinu kažu da je laž.”

sv. Hilarije iz Poitiersa

Nastavi čitati Vezanost ropstvom vs. sloboda

Majmun ljubi trbuh trudnice

Prva asocijacija koja mi pada na pamet kad pričam o životinjama je instinkt za obranu potomaka. Doista, nijedna životinja neće ubiti svog potomka – ni kad dođe na svijet ni u utrobi, nego će ga lavovski braniti od neprijatelja jer instinktivno zna da je potomstvo nužno za opstanak vrste.

Kad smo već kod lavova, za njih mi nije prva asocijacija “bježi, pojest će te”, nego sigurnost i snaga. Valjda je povezano s “Kronikama iz Narnije” i simbolom lava, a svakako ima veze s time kako se osoba nosi sa svojom osobnošću, a i cijenim principijelne, snažne i postojane ljude.

Nažalost, kao što znamo, kod ljudi ima suprotnih primjera ponašanja koji se pogrešno smatraju napretkom i slobodom. Ono što mi je fascinantno u tom odnosu je da životinja koja nema razum postupa ispravnije od čovjeka kojemu je dana i duša i duh (intelekt) i tijelo.

Nastavi čitati Majmun ljubi trbuh trudnice

Slobodna volja – dobro – zlo

Dar slobode volje kojeg je Bog dao čovjeku je dar velike ljubavi i dar velike odgovornosti. Zašto? Zato što će Bog poštovati našu slobodnu volju (naše slobodne odluke) jer nas toliko voli i cijeni, a Njegovoj je providnosti, kojom nas vodi jer nam želi najbolje, sve poznato pa tako i naše odluke – kako dobre, tako i zle.

Čovjek svoje odluke donosi slobodnom voljom i odgovoran je za svoj život kako bi ga živio kao slika Božja. Djela usmjeruju naš život i ona imaju posljedice.

 

“Zašto im je onda Bog dao slobodnu volju? Zato što je slobodna volja, iako ostavlja mogućnost zlu, ujedno jedina stvar koja omogućava ljubav, dobro ili radost koje vrijedi imati.”  — C.S.Lewis

Razotkrivanje rodne ideologije – dokumentarac “Sodoma”

Prije par dana sam pronašla novi ruski dokumentarac “Sodoma” redatelja Arkadija Viktoroviča Marmontova. Dokumentarac je zabranjen za prikazivanje (pretpostavljam u nekim naprednim, zapadnim demokracijama gdje se može završiti u zatvoru radi vlastitog mišljenja  na temelju Zakona o (ne)diskriminaciji te se ne poštuje pravo poduzetnika da sam odredi tko će mu biti klijenti, što mi je, kao ekonomistici, nedopustivo), ali je dostupan na youtube-u. Dokumentarac se poklopio s knjigom koju čitam, a zove se “Svjetska seksualna revolucija: Uništenje slobode u ime slobode”. Knjiga iznosi istraživačke i znanstvene činjenice, a one idu u korak s crkvenim naukom o moralnim i bioetičkim temama, koje sam otprije slagala u glavi, ali je izvrsna jer na jednom mjestu obuhvaća cijeli pregled procesa izmjene društvene paradigme.

Dokumentarac je sniman i u SAD-u i Europi te se bavi LGBT lobijima i promjenom društvene i moralne paradigme u procesu borbe za LGBT prava, a koji završava petim korakom koji uključuje kažnjavanje svih ljudi koji se ne slažu s novopostavljenom paradigmom. Promjena paradigme znači zamjenu tradicionalnih, prirodnih zakonitosti (prirodne obitelji, brak, međuljudski odnosi) s izokrenutim zakonitostima koje, kao svoje polazište, uključuju rodnu ideologiju.

Naravno, proces promjene paradigme nije kratkotrajan niti je pokrenut prije nekoliko godina. Pripreme i početak su odrađeni već nakon II. svjetskog rata, a ključnu su ulogu odigrali pojedini instituti (npr. Tavistock Institut, Velika Britanija i Kinsey Institut, SAD). Alat kojim se nastoji izokrenuti društvena paradigma je i liberalni zdravstveni odgoj kojim se djeci od najranije dobi nastoji usaditi navika da čovjek ide protiv svojih prirodnih nagona i obilježje. Zdravstveni odgoj treba zbuniti djecu, usaditi im razliku između spola i roda, uvjeriti ih da je njihov spol samo nesretna okolnost, nešto što zarobljava čovjeka te da radi toga mogu biti što žele. Upravo je radi toga nastala velika pobuna pri uvođenju ZO-a u Hrvatskoj. 2009. godine je provedena anketa u kojoj se 85% roditelja odlučilo za vrijednosni ZO koji uključuje sve dimenzije čovjeka. Ako cilj autora liberalnog ZO i njihovih prijatelja nije ideološki te ne žele uvesti novu društvenu paradigmu, zašto se ne poštuje volja roditelja? Zašto roditelji ne mogu odlučiti koji program žele za svoju djecu? Nadalje, bračni par nema pravo na djecu. Djeca su Božji dar, ali dijete ima pravo na majku i oca! Kako je dozvoljeno i kako je moguće da netko radi svoje sebičnosti oduzima pravo djetetu na oca ili majku? Kako je moguće da netko može npr. dignuti kredit i time financirati surogat majku koja će roditi dijete čija je biološka majka netko sasvim treći. Je li dijete stvar?

Proces uspostavljanja nove društvene paradigme se sastoji od pet koraka. Pojedini dijelovi svijeta se nalaze u različitim fazama. Te faze su:

1. Zahtjev za tolerantnost – da se pripadnike LGBT skupine pusti na miru

2. Zahtjev za prihvaćanjem – prihvaćanje = jednakost

3. Proslava – drugi ljudi moraju prihvatiti homoseksualnost te je promovirati kao vrijednu i dobru stvar

4. Nasilno sudjelovanje – svi će morati sudjelovati u gay kulturi

5. Kazna za sve koji se ne slažu

Rusija i države nastale raspadom Sovjetskog Saveza se nalaze u prvoj fazi. SAD, a pomalo i Zapadna Europa se već nalaze oko treće faze (u nekim državama i dalje). LGBT lobiji su izdašno financirani od strane različitih “filantropa” (dobrotvora) koji na taj način ostvaruju ciljeve svojih kompanija ili pak strateške, dugoročne ciljeve pojedinih država. Ti ciljevi, kako u mnogim slučajevima prije, tako i u ovom, idu protiv istine, razuma, prirode, ljudskog dostojanstva, morala, vjerodostojnosti, zdravlja. Krši se pravo na život, pravo djeteta na oca i majku.

Kao što sam već govorila, vjera i nauk Katoličke Crkve su moj veliki oslonac u životu. To znači da jednako važnim smatram i vjeru, ali i religiju, tj. Crkvu kao instituciju. Čovjek se od ostalih stvorenih bića razlikuje po slobodnom izboru (razumu). To znači da čovjek uz pomoć svoje savjesti, razuma i moralnih usmjeravanja putem, u čovjeku upisanog (naravnog, prirodnog) zakona, a kojeg prati crkveni moralni, bioetički i antropološki nauk, slobodno donosi vlastite odluke. Kada pogledamo moralni nauk Crkve i prenesemo ga na današnja zbivanja i probleme, uvijek možemo zaključiti isto: čovjek je stvarno stvoren čudesno, čovjek ima dostojanstvo! Crkveni nauk je uvijek u službi istinskog čovjekoljublja jer čovjeka uvijek podsjeća na njegovo dostojanstvo, podsjeća nas da imamo smisao, da smo stvoreni na sliku Božju, da upravo zato što smo stvoreni kao muško ili žensko možemo sudjelovati u prekrasnom procesu stvaranja novog života, a taj čin je toliko poseban i prelijep da mu je potrebno dati sigurno i dostojanstveno okruženje – brak. U konačnici, podsjeća nas da čovjekom ne upravljaju instinkti, nagoni i sklonosti jer imamo “oružje” kojim se možemo boriti protiv toga.

Bog nas ni u stanju grijeha ne ostavlja jer smo Njegova djeca, nego nam nudi mogućnost da putem ispovijedi, molitve, poniznosti, čistoće opet postanemo Njegova slika. To je nekada teško (uskoro će postati i opasno), ali se moramo boriti. Isto tako, trebamo se potruditi da svi ljudi znaju istinu, s ljubavlju im objasniti  da postoji bolji, ispunjeniji, smisleniji, istinski drugi put, osim puta nagona i slabosti. Taj put će biti vidljiv samo ako se stalno ističe istina, vjerodostojni nauk i poštuje narativni (prirodni) zakon koji je jedini istinski u službi čovjeka.

Dokumentarac je dostupan na Internetu.

Do čitanja,

🙂

U potrazi za nebom/The search for heaven

Iskreno vjerujem da svaki čovjek čezne i traži nebo, jednostavno zato što nam je to upisano u dubini duše. To je stalni poziv koji je Bog upisao u naša srca jer nas je stvorio na svoju sliku i upisao u nas duboku čežnju koju nitko i ništa drugo ne može ispuniti – uvijek ostaje jedan dio koji samo Bog može ispuniti. Brak je sakrament koji pomaže dvoje ljudi na putu prema nebu. Smisao braka je da suprug i supruga jedno drugo usmjeravaju prema nebu, a njihov odnos je ikona Presvetog Trojstva. Upravo je zato potrebno očuvati istinski i izvorni oblik braka. U suprotnom, on postaje svjesno ili nesvjesno nagrđivanje ikone. Ako brak ne ispunjava svoju zadaću, dolazi do problema i narušenih odnosa. Savjest, razum i propitivanje pomažu nam u donošenju ispravnih odluka koje nas usmjeravaju prema Nebu.

Krštenjem nam se briše izvorni grijeh, ali kao njegova posljedica ostaje sklonost grijehu protiv koje se borimo molitvom i odlaskom na ispovijed. Na svome putu prema nebu, a taj je put ovozemaljski život, čovjek često puta padne i sagriješi jer ispunjenje čežnje za nebom traži i slijedi na krivim mjestima i s krivim stvarima. Na kraju, umjesto da osjeti istinsku slobodu, savjest mu ne da mira. Za to postoji lijek: pokajanje i ispovijed jer Bog ne napušta svoja stvorenja i u svom nam milosrđu, uz iskreno kajanje i zaokret u životu, oprašta sve. Uskrsnućem od mrtvih nam je darovao nadu u Život Vječni. Neki ljudi najteže oproste sami sebi, ali, “ako je nama Bog oprostio, moramo oprostiti i mi sebi jer inače postavljamo sebe za većeg suca od Njega (C.S.Lewis).

Sljedeća priča govori o dva pobožna redovnika koja su krenula u potragu za nebom jer nisu u potpunosti shvaćala što je Nebo (što je i normalno jer to nije u potpunosti shvatljivo ljudima). Njihova potraga je simbolički prikazana kao putovanje na kraj Svijeta. Mislim da se to putovanje može shvatiti kao svaka naša odluka, izbor, zabluda. Vjerujem da će svatko u priči moći pronaći i prepoznati svoje putovanje na primjeru svojih odluka koje nas vode prema nečemu ili od nečega. Na svakom putovanju je bitan cilj i smisao. Ako znamo kamo idemo, onda znamo i koji je put ispravan. Ako pogledamo samu bit, samo je jedan takav put. Ako nemamo cilj i ne znamo kamo idemo, onda je svaki put dobar.

 

 ” U starom samostanu su živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima je bilo mnogo knjiga, ali su dva redovnika najradije čitala zajedno jednu debelu knjigu koja je opisivala čudesa na svijetu: kako su daleko na jugu vruće zemlje gdje se šeću prugaste žirafe i igraju majmuni, a kroz pustinju odjekuje noću rika lavova da te srsi prolaze. Čitali su o okruglim otocima na dalekim oceanima na kojima rastu kokosove palme. U debeloj staroj knjizi je pisalo kako ćeš, ideš li sve dalje i dalje, na kraju doći do mjesta gdje se sastaju zemlja i nebo.

– Brate – reče jedan drugome – što bih dao da mogu vidjeti gdje se sastaje nebo sa zemljom!

– I ja, dragi brate – odgovorio je zamišljeno drugi redovnik.

I tako se oni jednoga dana odluče na dalek put. Zamole opata za blagoslov, izljube se sa svom braćom i krenu. Nije bilo lako. Put je bio dalek, noge su ih boljele, ali velika želja u srcu nije prestajala. Putovali su sve dalje i dalje vođeni željom da dođu do kraja zemlje i ugle­daju vrata u nebo!

Tako su došli jedne večeri do divlje rijeke.

Što sad? Naprijed! Zagaze u divlju bujicu. Voda ih je ponijela silnom snagom. Uhvatio ih je očaj. Ali silna želja – doći na kraj svijeta gdje se nebo dotiče zemlje, dala im je snage da se bore s bijesnim valovima i oni, ne znajući ni sami kako, nađoše se na drugoj obali.

– Naprijed, naprijed! – govorili su sami sebi i hrabrili se. Nisu im smetale tamne šume, nisu ih mogle zaustaviti opasne gudure. Jednom se pred njima, ispred jedne špilje, isprsio bradat i mrk čovjek s nožem u ruci.

– Novac ili život! – zarežao je strašni čovjek.

– Nemamo novaca – izgovarala su prestrašena braća.

– Što, nemate novaca? – čudio se razbojnik. – A kamo ste se uputili?

– Idemo na kraj svijeta gdje se sastaju nebo i zemlja – odgovorila su ponizno braća.

– Vi ste obične budale! – ražestio se divlji čovjek. Pograbio ih je za kukuljice i stao ih bijesno udarati šakama. A onda je nestao bez traga. Redovnici poravnaše svoje grube halje, zahvališe Bogu što su ostali živi i krenuše dalje.
Putovali su tako dalje i došli do mora. U jednom zabačenom zaljevu ugledaše lađu. Jedra razapeta, vjetar puše i lađa samo što nije krenula na put. Braća ponizno zamole mornare da ih prime i povezu preko mora. Mornari se obrate kapetanu.

– A čime ćete mi platiti prijevoz? – pitao ih je kapetan.

– Nemamo novaca, ali ćemo pomagati na lađi. Smjesta se prihvatiše posla u kuhinji. Očiste je jer je bila u velikom neredu. Operu suđe koje nije bilo prano možda već mjesecima. Prirede ukusan objed. Kad je bilo vrijeme objeda, mornari ih nisu mogli nahvaliti koliko je bio ukusan. Kape­tan je braću tapšao po ramenima i govorio:

– Upravo smo takve trebali.

Kad su nakon mnogo dana došli na drugu stranu mora, kapetan ih je pozvao preda se, otvorio brodsku blagajnu i pružio svakom po vreću zlatnika kao plaću.

Braća su skrivala ruke u svoje dugačke rukave i nisu htjela primiti novac. Njima je bilo dosta što su se prevezli preko mora.

– Kakvi ste vi čudni ljudi? – snebivao se kapetan. – Ostanite kod nas i postat ćete bogati!

Braća nisu htjela prihvatiti plaću. Tumačili su kapetanu i mornarima kako oni traži mjesto gdje se nebo dotiče zemlje. Mornari su se tako smijali da su se hvatali za glavu i valjali po podu. Zgrabili su ih za duge njihove halje i kao vreće izbacili na obalu vičući:

– Ha, ha, ha … traže nebo …. Lude jedne …

Trebalo je dalje putovati. I opet gore i doline, polja i livade, kada se najednom, iza jedne šume, pred njima pojave velika vrata! Redovnici zinuše od iznenađenja. Dakle, napokon. Kad su se oporavili od čuda, plašljivo pokucaju. Vrata se sama otvore. Pred njima soba. Braća gledaju, gledaju – a to njihova ćelija u samostanu.

Iznenađeni su gledali jedan drugoga bez riječi. Što to znači – tražili su ulaz u nebo, a našli su se u svojoj sobici u samostanu?! A otac opat mudro reče:

– Želite li doći u nebo, nije potrebno proći brda i doline, nego služiti Bogu vršeći svoje dužnosti tamo kamo vas je Bog postavio.

– Tako je! – potvrdiše dva brata redovnika i vratiše se na svoj posao.”

Nepoznati autor

🙂

40 dana za život/40 days for life

40danazaživot

24. rujna je krenuo jesenski dio potrebne i nadahnjujuće molitvene inicijative “40 dana za život”.

“40 dana za život” je mirna, molitvena, prolife inicijativa usmjerena zaštiti majki i nerođene djece. Pokrenuta je 2004. godine u Teksasu gdje su vjernici, zabrinuti i pogođeni velikim brojem pobačaja, odlučili pokrenuti molitvenu inicijativu jer ni govori ni apeli nisu pomagali u smanjenju broja pobačaja. Shvatili su da se jedino molitvom mogu spasiti nerođeni životi. Inicijativu karakterizira 40 dana molitve, posta i miroljubivog bdijenja ispred bolnica ili klinika gdje se vrše pobačaji.

Ove godine se u inicijativu uključila i Hrvatska. U proljetnom dijelu inicijative (za korizmu), organizirano je bdijenje samo ispred bolnice Sestara Milosrdnica u Zagrebu, dok su se u jesensku inicijativu uključile i bolnice u Sisku, Rijeci, Osijeku i Splitu. Drago mi je da je Hrvatska odlučila sudjelovati u inicijativi jer je potrebno skrenuti pažnju na činjenicu da je u Hrvatskoj na snazi Zakon koji regulira abortus iz 1978. godine.

Osobno, jako podupirem ovu inicijativu jer živimo u vremenu kada je, prije svega, ljudski život jako ugrožen, a potom i ljudsko dostojanstvo. Naravno da se može i treba moliti u svojoj privatnosti, zajednici, crkvi, ali cilj ove inicijative je osvijestiti ovaj problem, podsjetiti ljude da  se može promijeniti naziv nekog postupka, ali da on ostaje ubojstvo nerođenog djeteta, da ostaje postupak kojim je netko svoje “pravo izbora?” proglasio važnijim i od prava na život drugog bića, ali i od vlastitog dostojanstva. Da se ne organiziraju ovakve inicijative, ljudi se ne bi sjetili razmišljati o mnogobrojnim postupcima koji predstavljaju poraz i ljudskog razuma i znanosti i prirodnog zakona i ljudskog dostojanstva. Abortus, usprkos lažima da predstavlja napredak u pravima žena i da predstavlja zdravstvenu zaštitu žena (zdravstvena zaštita bi trebala nekoga ubiti ili zaštititi?), predstavlja pravo degradiranje žene jer ona nije dobrodošla na radnom mjestu i društvu ako rodi ili ima više od dva djeteta. Psihičke, duhovne i fizičke posljedice koje žena nosi do kraja života su jako bitne teme jer rijetko tko pita ženu hoće li se moći nositi s činjenicom da je ubila vlastito dijete. Bog može izliječiti sve rane i žena uz Njegovu pomoć može pronaći mir, ali ožiljci i posljedice djela ostaju.

Nedavno sam razmišljala o našim političarima i njihovoj nazočnosti/nenazočnosti misnim slavljima za blagdane ili u protokolarnim prilikama. Uvijek sam se pitala kako je moguće da ih ne mijenja sudjelovanje na misi. Istina, na misi su bili jednom ili par puta godišnje, ali mi nije bilo jasno kako ih misa svejedno ne mijenja, kako ih veliko otajstvo misne žrtve ne mijenja, a za koje ja znam koliko znači. Moram priznati da sam tek tada shvatila da sam tome pristupala s pogrešnog stajališta. Naime, ja sam tom razmišljanju pristupala iz svoje perspektive, s pozicije u kojoj su misa i Euharistija neprocjenjive. Tada sam i uočila koliko Bog poštuje našu slobodnu volju. Poštuje nas toliko da nam se ne nameće na silu, ne želi nikoga prisiliti da vjeruje u Njega ako se čovjek svojim slobodnim izborom zatvorio Njegovoj milosti. Ako se čovjek zatvorio Njegovoj milosti, onda je razumljivo da ga misa ne mijenja i da ne shvaća njezinu važnost kao ja. Važno je napomenuti da svaka čovjekova odluka nosi svoje efekte i posljedice.

Slična je situacija i sa shvaćanjem ljudskog dostojanstva. Ako je netko slobodno odlučio i misli da je “čovjek racionalna životinja”, onda je razumljivo zašto ima problema s bioetičkim pitanjima (ubojstvo nerođenog djeteta, umjetna oplodnja, ubojstvo starijih i umirućih osoba, rodna ideologija). Upravo su dostojanstvo i usmjerenost višem i većem cilju (kroz razum i duhovnost) glavni kriteriji po kojima se čovjek razlikuje od ostalih bića. Radi toga moramo štiti to dostojanstvo, štiti život,  najveće i najljepše čudo. Čovjek ne smije pasti na razinu životinje, a čak ni životinja ne ubija svoje potomke.

Do sada je u jesenskoj inicijativi spašeno 199 života diljem Svijeta. To je lijepa brojka. Od 2004., spašeno je 8973 života, 101 izvršitelj abortusa se prestao baviti time, zatvorene su 54 abortivne klinike*(u SAD-u su abortivne klinike zasebne institucije i ne posluju u sklopu bolnica. U RH se i abortusi i rađanje odvijaju pod istim krovom, često puta u susjednim prostorijama). Da je jedan život spašen, značio bi puno.

Pozivam vas da se uključite u inicijativu kako bismo se istinski borili i za pravo na život i za pravo žena jer samo žena može donijeti na svijet novi život. To je tako važna i prelijepa istina! Žene ne bi trebale biti kažnjavane radi toga, nego bismo im svi trebali pomoći i ohrabriti ih. Ako ne možete dolaziti ispred bolnica, sjetite se nerođenih života koji čekaju svoje rođenje, žrna koje se bore sa svojim odlukama i inicijative u svojim molitvama te sudjelujte na taj način.

Do čitanja,

🙂

* službeni podaci Inicijative (www.40daysforlife.com)