Osoba s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik

Objavljeno: 8. studenog 2018.

Danas se sve mora objašnjavati jer ljudima nije jasno ono što je samo po sebi jasno.

Konkretno na ovoj temi – temi mogu li žene i muškarci s istospolnim sklonostima biti svećenik, uvijek je bilo jasno kako muškarac ne može biti žena niti žena muškarac pa su pojave bile samoobjašnjavajuće. Vjerojatno ima još detaljnijih i obuhvatnijih objašnjenja, ali objasnit ću čisto laički i logički zašto žena ne može biti niti će ikada moći biti svećenik te zašto muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik.

Ukratko rečeno, žena ne može biti svećenik jer je Isus bio muškarac.

Muškarac s istospolnim sklonostima ne može biti svećenik jer on ne daje svoj život, svoje tijelo, za zaručnicu (Crkvu) jer teži istom spolu (zaručniku), ne može napraviti pretvorbu, a niti predstavljati Isusa.

Nijedan od ova dva slučaja nije diskriminirajući.

To su jednostavno datosti.

Ono što je otkriveno istragom u SAD-u nakon izbijanja rane zlostavljanja u Crkvi je sljedeće: više od 80 posto slučajeva zlostavljanja bilo je uzrokovano istospolnim težnjama – zločine su počinili svećenici s istospolnim sklonostima prema odraslim muškim osobama, dok su manje od 20 posto slučajeva bili pedofilski zločini!

To se mora vrlo jasno reći.

Crkva se mora držati Isusova nauka te srezati LGBT+ interesne grupe i rodnu ideologiju u korijenu u svojim institucijam i procesima.

Znate li da interesne skupine istovremeno lobiraju i stvaraju pritisak da se osobe s LGBT+ sklonostima primaju u svećenički red i optužuju crkvu za pedofiliju?

Nakon gore otkrivenih podataka opravdano se pitati zašto.

Zato što je žele uništiti.

Crkva mora raščistiti sve zločine – i zločine pedofilije i zločine zlostavljanja od strane svećenika s istospolnim sklonostima.

Jednako tako, svaka žrtva pedofila je previše. Meni je i jedan slučaj previše! Nemam potrebu ni smanjivati ni povećavati taj broj. U stvarnosti je broj žrtava pedofila daleko manji nego što to mediji žele prikazati. Svaki taj slučaj mora se gledati kao pojedinačni slučaj. Taj broj je manji i od broja žrtava npr. učitelja/ica, a u Crkvi je puno više dobrih svećenika, redovnika i redovnica.

Crkva se mora prestati ispričavati zbog svog nauka i voditi računa o onome što je ispravno, a ne o tome hoće li se zamjeriti ovome svijetu koji je ionako lud.

Broj (praktičnih) vjernika ne povećava se nevjerodostojnošću, nego vjerodostojnošću pa koliko god to “teških pravila življenja ili zahtjeva obuhvaćalo”. Ono što je lažno ne može ni zadržati čovjeka s obzirom da se na to čovjek ne može osloniti. To je jedini način na koji se neće stvarati nove rane na Kristovom tijelu.

Različiti su razlozi zbog kojih ljudi rade svašta, ali sve je povezano sa smislom, a sa smislom nema veze princip “može kakogod”, a princip “može kakogod” nikada ne smije biti prisutan u Crkvi.

Crkva nije cirkus u koji ljudi dolaze zbog zabave, zato što im je zabavno ili zato što im se nudi zabavni sadržaj. Jadna Crkva u kojoj se moraju izmišljati sadržaji kako bi se privukli ljudi! I, znate što? Unatoč tome što postanemo klauni koji pripremaju različite sadržaje kako bi odškrinuli ljudima vrata prema Isusu, opet nema rezultata, a dodatno nas svi oni koji su nas natjerali da postanemo klaunima optužuju što smo postali klaunima. Eto, tako prođe onaj tko ne živi Isusov nauk, nego želi udovoljiti zlu. Zlo pojede sve i nikada se ne zaustavi samo na malom prstu.

Isus nije klaun pa ni Njegova zaručnica (Crkva) ne može privući ljude ako se ponaša kao klaun. Ljude privlači istina o Isusu i Njegov način života, a to podrazumijeva i zadatke koji su, iako teški, toliko smisleni da je čovjek spreman sve izdržati.

Ovo, ukratko rečeno, možemo provesti postupno po sljedećim točkama:

1. “Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju On ga stvori, muško i žensko stvori ih.” (Post, 27) -> Bog je Stvoritelj života. On odlučuje kad će i hoće li nastati novi život, a muž i žena svojim udjelom postaju su-tvorci novog života kojeg moraju štiti od začeća do prirodne smrti. Bog stvara čovjeka u jednom od dva spola – muškom i ženskom. Bog stvara čovjeka na svoju sliku (identitet) i čovjek kao takav nije proizvod slučajnosti. Ako čovjek kao jedinka nije proizvod slučajnosti, onda i spol čovjeka nije proizvod slučajnosti, nego odraz Božje volje.

3. Isus je muškarac.

4. Da je Isus trebao biti žena, Bog bi Ga stvorio kao ženu.

5. Zašto bi Bog stvorio Isusa kao ženu da je Isus trebao biti žena? Zato što Bog stvara i muškarce i žene pa mu uopće ne bi bio problem stvoriti ženu umjesto muškarca ili muškarca umjesto žene. Tako Mu ne bi bio problem stvoriti Isusa kao ženu da je Isus trebao biti žena.

6. Zašto je Isus trebao biti muškarac? Zato što muškarci i žene imaju različite uloge, a Isus kao pravi Bog i pravi čovjek, kao savršeni muškarac, ima posebnu misiju čije izvršenje nasljeduju svećenici u svojoj službi i drugi muškarci na malo drukčiji način kroz obiteljski život (teologija tijela).

7. Isus je zaručnik (muškarac), a Crkva je zaručnica (žena).

8. Isus kao zaručnik daje svoj život za svoju zaručnicu (Crkvu). To slavimo svaki put na misi (pretvorba+pričest).

9. Osoba koja predstavlja Isusa kroz svoju službu, odnosno osoba koja jest Isus za vrijeme mise je svećenik.

10. Muškarac ne može postati zaručnicom, a žena ne može postati zaručnikom jer je spol (identitet) čovjeka nepromjenjiv. Muškarac jest i može biti jedino zaručnik. Žena jest i može biti jedino zaručnica.

11. Zaručnica ne može dati svoj život, ne može dati svoje tijelo za svoju zaručnicu (Crkvu) jer je to blasfemija, svetogrđe i protuprirodno (područje eshatologije, konzultirajte papu emeritusa Benedikta XVI.).

12. To je sve blasfemično, svetogrđe i protuprirodno zato što je suprotno Božjem planu i viđenju, kako u Euharistiji, tako i na muško-ženskom području. Muško-ženski odnosi su preslika odnosa Isusa (zaručnika) s Crkvom (zaručnicom).

13. U tom kontekstu promišljajte i Poslanicu Efežanima 5, 21-33 (“Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! ²²Žene svojim muževima kao Gospodinu! ²³Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela. ²⁴Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!²⁵Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju ²⁶da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ ²⁷te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. ²⁸Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. ²⁹Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. ³⁰Doista, mi smo udovi njegova Tijela! ³¹Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. ³²Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. ³³Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.”).

14. Iz istog razloga zbog kojeg žena ne može postati svećenik, svećenikom ne može postati niti muškarac s istospolnim sklonostima.

LGBT+ lobij želi razoriti Crkvu iznutra i to je stvarnost. Taj se rat već vodi u Crkvi. Zamislite tu ranu na Kristovom tijelu! Ono što crkvena hijerarhija mora napraviti je pojačati rad s kandidatima za svećenike i nikako ne propustiti muškarce s istospolnim sklonostima u svećeničku službu.

Osoba s istospolnim sklonostima, po rođenju ima jednaku vrijednost kao i osoba koju privlači suprotni spol, ali istospolni čin je protuprirodan i njime osoba umanjuje svoju vrijednost. Osobe s istospolnim sklonostima pozvane su na čistoću i put rasta do savršenosti.

15. Crkva, kao Crkva i kao crkva, je stalno pod napadima. Ono što vršitelji pritiska ne znaju, odnosno znaju, ali ih je baš briga jer oni žele uništiti Kristovo tijelo, je to da Crkva nema ovlasti mijenjati nauk jer ga Crkva nije ni zamislila (postavila). Postavio ga je Bog. Ako bi Crkva pala po bilo kojem od ova dva pitanja, automatski bi pala i po drugom. Zašto? Zato što je i jedno i drugo povezano s egzistencijalnim identitetom čovjeka. Brak je preslika euharistije, a ako bi bilo svejedno je li svećenik žena ili muškarac, onda bi  bilo svejedno i koji spolovi čine brak. Kontracepcija je učinila veliku uslugu LGBT+ ideolozima jer, kao jedan od svojih argumenata za priznavanje istospolnih “brakova”, navode upravo učinak kontracepcije – ako muškarac i žena naprave svoj spolni čin neplodnim, u čemu je razlika između njihova odnosa i istospolnih radnji koji su sami po sebi neplodni? (Parovi koji koristite kontarcepciju malo se zapitajte što radite i želite li da vaš čin praktično stvara učinke istospolnog čina).

Pitanje braka i obitelji je pitanje oko kojeg se vodi pravi duhovni rat. Taj rat vodit će se još i žešće. Zašto?

Zato što ta dva područja obuhvaćaju sve:

• čovjekov egzistencijalni identitet
• važnost spolnosti
• spolni moral
• svetost braka
• značenje braka kao isključivo zajednice žene i muškarca
• otvorenost novom životu, novoj slici Božjoj
• Euharistiju i značenje Euharistije
• korelaciju između Euharistije (najvećeg ostajstva) i braka
• ljubav i odgovornost
• zlatno pravilo
• socijalni nauk …

Crkvu vodi sam Bog koji je Gospodar svega svijeta, a Njega ništa neće nadvladati niti može pobijediti. Dobro je pobijedilo zauvijek, ali ono što mi moramo jest više moliti, vratiti se sakramentalnom životu i živjeti po našoj vjeri jer će od ovoga trenutno biti još i gore.

Iz Katekizma Katoličke Crkve:

ČISTOĆA I HOMOSEKSUALNOST
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje (103). Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«(104). Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru  života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu  njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak  nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu  ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.

103 Usp. Post 19, 1-29; Rim 1, 24-27; 1 Kor 6, 9-10; 1 Tim 1, 10.
104 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dekl. Persona humana, 8: AAS 68 (1976) 85.