Tehnološki oligarsi?

Možda drukčije gledam stvari i pojave.

Periferijom smatram i tzv. visoke krugove društva, a ne samo siromašne. Smatram periferijom i sebe, normalnog građanina niže srednje klase. Smatram periferijom svakog tko je potreban Boga. A to je svaka osoba. Ponekad će prije do Boga doći ili čuti za Boga siromah nego bogataš. E, to je razlog nade! Zašto? Zato, brate i sestro, što to znači da svatko od nas, gdje god se nalazio, ima poziv i može otići na periferiju. Svatko ima svoju periferiju koju treba prepoznati i izaći joj ususret navješćujući Krista.

Ovaj članak možda ću nekad u budućnosti i proširiti, ali za sada imam potrebu samo kratko reći kako ne vjerujem tehno oligarsima ni, općenito, novim političko-tehnološko-društvenim kretanjima.

Ne mogu im pljeskati.

Ne plješćem njihovim idejama i smatram ih opasnim. Distopija i futurizam sve više postaju stvarnost.

Pri tome želim istaknuti i zaključnu bitnu stvar, iako je vi, koji me čitate redovito, znate: nisu svi ljudi koji se bave tehnologijom zli niti sa zlom nakanom stvaraju nešto. Može se biti dobar vjernik i osoba, a istovremeno tehno poduzetnik. Ono što često zaboravljamo je da sve stvoreno ima svoj tijek i da čovjek, ne htijući, može stvoriti čudovište.

Jednako tako, tehnologija nije neutralna.

Zašto?

Zato što ju je proizveo čovjek, a svaki čovjek ima sustav vrijednosti, svjetonazor ili pogled na svijet kojeg unosi u svoj posao.

Ja pišem ovaj blog s namjerom i svojim pogledima.

Louis Vuitton je osmislio svoj unikatni kovčeg s namjerom i svojim pogledima.

Porsche je sastavio automobil s namjerom i svojim pogledima.

A s namjerom i svojim pogledima je i proizvođač softvera proizveo softver. Možda su svi sve napravili s dobrom namjerom (ja sam doista osoba koja u svakome nastoji vidjeti onoga Dobroga, Krista i vjerujem da ljudi mogu činiti dobro), ali sve se može oteti kontroli. Ja, koja potičem poduzetništvo, koja uvijek više cijenim one koji su se potrudili oko nečega bilo radeći za nekoga, bilo radeći za sebe (makar i ne uspjeli), ujedno smatram i da je potreban oprez. Nisam ni amiš ni tehno oligarh.

Transhumanizam. Umjetna inteligencija kao novi čovjek ili novi bog. Umjetne maternice. Surogatstvo. Proizvodnja čovjeka kao računalne komponente. Ponižavanje žena da mogu biti samo inkubatori. Kreiranje novih ljudi na način nedostojan čovjeka samo kako bi se povećao broj ljudi (usputno: tko vrši Božji poziv: onaj koji ima šestero djece koje smatra poluoružjem ili onaj koji ima dvoje i dalje je otvoren životu, a smatra ih Božjim darom?).

Dok smatram woke ideologiju štetnom, a kulturu smrti doista smrću, ne mogu ne primijetiti ni truli zadah koji dolazi i s druge strane spektra.

I, da, ono u čemu woke totalitaristi imaju pravo je da njihov antipod, druga strana, doista ima problem s omalovažavanjem žena i smatranjem da su manje vrijedne.

Tu su obje strane suglasne – i jedna i druga mrzi žene. Primjerice, i jedni i drugi podupiru umjetnu oplodnju, a ona uz sve ostale negativnosti, čini od žene prijenosni uređaj. To je jednoj strani prihvatljivo jer se čovjek po njihovom ionako treba spojiti sa strojem, a drugima je prihvatljivo jer krši sve norme, iako se upravo oni bore da se žena ne tretira kao predmet, a ovime je upravo snižavaju na predmet.

Žena nije kobila ili inkubator koja je dužna rađati djecu na način kako to Bog nije zamislio. Žena ima dostojanstvo i zaslužuje muškarca koji je poštuje i kojeg ona poštuje. Zaslužuje sigurnost, brak, poljubac i zagrljaj. Ona nije osjetljiva tratinčica, nego snažna žena koja treba živjeti po Božjem. To isto treba biti i živjeti i muškarac. Samo se tako mogu nadopunjavati. Žena ima pravo na mišljenje. Nije ukrasni dodatak dok se muškarac igra upravljanja svijetom.

A kad smo kod toga što je Bog zamislio i što treba, sigurno mu ne treba lažni bog, zlatno tele, baza svega znanja i procesa u vidu umjetne inteligencije. I vrlo rado bi “ištekao” kabal iz utičnice. On to i može. On će to u nekom trenutku i učiniti. Samo, moraju se razotkriti namisli mnogih/sviju srdaca pa ih pusti da se razmašu. Pri tome može biti mnogo iznenađenja – i na strani onih koji su smatrani zlima, ali i na strani onih koji su smatrani dobrima. Stoga, uvjetno rečeno savršeni katolici, spustite se i vi na zemlju. Nekad možemo napraviti više zla nego oni drugi. Bog poznaje namisli ljudskih srdaca i s kojom nakanom je netko nešto napravio.

A vi, tehnološki oligarsi, kad i ako shvatite da (neka) vaša djela nisu dobra, Krist i njegova Katolička Crkva čekaju vas otvorenih ruku, spremni izbrisati vašu krivnju, zacijeliti rane kako bi ostali čisti ožiljci koji se neće gnojiti, spremni vam dati smisao života i poticaj za ostanak na životu dokle On to bude htio kako biste činili dobro i ispravili što nije dobro. Stoga, nema očajavanja! Onog trenutka kada vi, kao i svatko od nas, shvatite da je učinio nešto grozno, sjetite se potrčati Bogu, a ne Tužitelju. Ne dajte Tužitelju (Sotoni) da vas ubije očajavanjem. Što god napravili, nije nepopravljivo. Što god napravili, nije vrijedno da se ubijete. Bog je Gospodar života i smrti. Bog je Ljubav, nada, mir, oprost. On je Gospodar Vremena.

S druge strane, to nikako ne znači da nije bitno što radimo i kako živimo. Naravno da je bitno jer o tome ovisi naša vječnost. Ako smo oduzeli djetetu jednog od roditelja, uništili nekoliko začetih života da bismo dobili jedan, uveli u pako ovisnosti više osoba, nekoga pokrali…, ostaju posljedice. Da bi čovjek mogao živjeti s onim što je učinio, ne može bez Boga. Vi ste se možda obratili i promijenili, ali što je s drugima koje ste po putu uništili ili ubili? Kršćanstvo je, uz ostalo, i najboljanpreventiva. Zato je bitan odgoj. Samo hrabro!