Štikle u crkvi?

Ako u štiklama ne možete i ne znate kleknuti kad je to potrebno pod svetom misom, štikle (u crkvi) nisu za vas.

One ne mogu biti izgovor.

Niste bitni vi, pozeru, nego Bog.

Primjećujem povećan broj ljudi koji su se počeli svečanije odijevati za svetu misu i to je u redu. Istovremeno, primjećujem i porast montiranosti i taštine pa treba biti oprezan.

Ja sam osoba koja voli štikle, obuvam ih, nemam problem hodanja u njima i sasvim sigurno ću ih i dalje obuvati na misu. Istovremeno, nikad ne bih smatrala sebe vrjednijom od nekoga tko uglavnom dođe u čistim tenisicama i trapericama na misu. Nosim i ja traperice na misu.

Crkva nikada nije bila niti ikada smije postati mjesto kome pristup smiju imati samo oni u svečanim odorama ili prilika za hranjenje taštine.

Postoji odjeća koja nije primjerena za misu: prozirno, kratko (izuzetak djeca), preusko, tajice, dekoltirano, bez ramena, trenirke (izuzetak djeca ili kad si na planinarenju ili hodočašću).

Za sve ostalo: prestani biti snob, pozeru!

Dodatno I.: ne sjedi se tako da je noga preko noge u crkvi. Nismo u kazalištu i ne gledamo predstavu. Sudjelujemo u misnoj žrtvi u kojoj je pravi Bog i pravi čovjek prolio krv za nas. Pokažite poštovanje, a ne znatiželju kao za neki dosadni film, zavaljeni u fotelju.

Dodatno II.: pod misom svi MORAJU klečati pod pretvorbom (podizanjem) kad svećenik izgovara pretvorbenu formulu čime kruh i vino postaju tijelo i krv Isusa Krista. Tada ih svećenik podiže prema nebu pred vjernicima. Ne morate kleknuti ako ste privremeni ili trajni invalid u fizičkom smislu. Svi ostali moraju kleknuti (ne postoji izborna mogućnost). Morate kleknuti i kad ste na misi ispred crkve, na planinini, na asfaltu, šljunku ili travi. Ujedno, pretvorba je trenutak povlaštene tišine i ne izgovaraju se naglas ikakve molitve ili zazivi od strane vjernika.

Dodatno III.: vjernik ne može biti na misi ispred crkve. Mora ući u crkvu. Ispred crkve može stajati jedino ako je na misi 5.861 vjernik pa 5862. ne stane u crkvu.