emotivni razvoj – RELIGION.BIOETHICS.SOCIETY Piše: DESERT ROSE

Krive interpretacije: fundamentalist vs. racionalist #integritet

Krive interpretacije, tj. interpretacije koje su nastale na temelju vlastitog gledanja na situaciju posebno su štetne kad se radi o tumačenju Biblije (vjerskim pitanjima) i pitanjima koja se tiču čovjeka.

Kako pokojni katolički svećenik i psiholog, otac Benedict J. Groeschel ističe, tada se pojavljuju dvije osnovne pogreške: fundamentalizam i racionalizam.

Fundamentalist želi sve uklopiti u “formulu” pomoću koje bi objasnio i otajstveno. Želi pojednostaviti otajstveno, a ono se ne može iskazati formulom. On ima problem sa shvaćanjem otajstvenog pa stalno ponavlja formule kojima, zapravo, ograničava shvaćanje onoga što želi sačuvati i što smatra bitnim, nesagledavajući kontekst uz pomoć mudrosti i razuma.

Racionalist kreće od svog shvaćanja, a ne od Objave te prihvaća ono što može uklopiti u svoje shvaćanje. Ono što ne može uklopiti u svoje shvaćanje neće ni prihvatiti.

Ako imate neku nedoumicu ili vam nešto nije jasno vezano za vjeru, uvijek se obratite ili svećeniku ili Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) kako biste dobili ispravan odgovor i tumačenje prije nego krenete istraživati mišljenja i tumačenja drugih ljudi po tom pitanju. To vrijedi za blogove, forume, emisije, članke i mišljenje ljudi. Ispravan odgovor je onaj koji dobijete od KKC, tj. KC.

Treba biti oprezan jer relativiziranje objektivne istine u kombinaciji s, danas dominantnim, naglaskom na vlastitom iskustvu i gledanju iz vlastitog doživljaja, ostavljaju jako velike posljedice poput krivovjerja i širenja tumačenja koja ne odgovaraju ni istinama katoličke vjere ni istini o čovjeku. S druge strane, svaki čovjek je na drugačijoj duhovno-emocionalno-intelektualnoj razini i treba pripaziti od koga uzimamo savjete koji se odnose na čovjekovu duhovnu i duševnu razinu. Svaki čovjek ima svoje iskustvo i doživljaj, ali vjera nije doživljaj i nije emocija.

Ako to isto spustimo na razinu čovjeka, to može biti i situacija u kojoj čovjek počne živjeti prema očekivanjima i tumačenju drugih koji možda ne znaju kako povezati sve razine čovjeka onako kako treba niti poznaju čovjekovu situaciju. To uvijek loše završi po čovjeka. Nema ništa gore od nerazumnog čovjeka (bezumnika) koji sve radi po svom nagonu=instinktu=nezrelim emocijama ili prezentira nešto što nema veze ni s razumom ni s Evanđeljem. S druge strane, samo intelekt bez zrelih emocija jednako tako uništava čovjeka (pad anđela). Samo zrele emocije čovjeka mogu poštovati razum, prihvatiti i živjeti prema moralnim načelima i pravilima te se nadopunjavati s razumom u izgradnji najbolje verzije čovjeka i očitovanju volje, a onda i izgraditi zdrave odnose s drugim ljudima.

Nezrele emocije, bilo izravnih aktera ili drugih iz njihove okoline, uz nedostatak duhovnog rasta i brige za dušu koja usmjerava prema Bogu, velik su uzrok problema u brakovima te užoj i široj obitelji koje uništavaju odnose, ne dopuštaju drugima da razvijaju svoje odnose, sprječavaju razvoj i osamostaljenje drugih ljudi, a osobe koje ih imaju su uništavalački uljezi u odnosu. Možda se premalo govori o tome pa se sve svede na tumačenje sistema “šutnje i patnje” koji u sebi može biti nezreli obrambeni mehanizam nijekanja problema.

Jednako tako, fundementalističko izvlačenje rečenica iz Biblije i konteksta predstavljaju istovjetan problem. Kao što B. J. Groeschel ističe, mnogi znaju rascjepkati Bibliju na dijelove (staviti naglasak na neke dijelove), ali je malo tko zna vratiti u cjelinu (razumjeti u cjelini i prenijeti onako kako jest). Nažalost, dokaz za to su i shizme u kršćanstvu i osnivanje različitih kršćanskih sekti i zajednica (koje je osnovao čovjek!), a i nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život pod izgovorom sudbine ili tko zna čega.

Vlč. Petar Nodilo te dvije krajnosti naziva ovako:

samoživost -> racionalist koji nema ništa s duhovnom dimenzijom i tradicijom te ne traži Boga, ne živi po Božjim pravilima i nauku, ne vidi ga u svakodnevnom životu i nema ništa s Njim. On se pojačano oslanja samo na sebe
nijekanje dara slobode -> fundamentalist koji ne prepoznaje dar slobode pa stalno razmišlja jesu li njegovi postupci u skladu s Božjom voljom, iako svaka od više mogućnosti može biti u skladu s Božjom voljom. On ne želi preuzeti odgovornost za vlastita djela i život u okviru Božje Providnosti te postupa dosta nerazumno

U principu, kad bih malo slikovitije objašnjavala, rekla bih ovako: s fundamentalistom ne možete normalno razgovarati jer vam samo citira rečenice iz Biblije iz straha da ne dođe nešto što ne razumije pa mora imati spremnu rečenicu (vi o nečemu što nije duhovna ili vjerska tema npr. nogometu, on citira Bibliju), dok s racionalistom ne možete normalno razgovarati jer je on bog i ne postoji ništa osim njega, a svi mi ostali smo ludi i nerazumni jer vjerujemo u Boga većeg od nas samih (vi o tome zašto nešto nije moralno, on o petljanju Crkve ili vjere u njegov krevet).

To su dva temeljna oblika vjerske (možda i osobne) nezrelosti. Kako kaže B. J. Groeschel: hvala Bogu što nas tako dobro poznaje pa su i fundamentalist i racionalist dovoljno nedosljedni, tako da ipak uspijevaju vjerovati.

Opet mislim da bi se moglo sažeti na sljedeći način: religioznost&duhovnost, moli&radi, vjera&djela, disciplina i življenje prema nauku+milosrđe i milost, vjera&razum. To je ono po čemu se Katolička Crkva i mi, njezini vjernici, razlikujemo od svijeta. To je ono po čemu se i razlikujemo od protestanata ili drugih kršćanskih sekti.

Katolik mora slušati katolička tumačenja, a ne protestanstska, kao što mora prisustvovati katoličkoj liturgiji, pobožnostima i kontemplaciji, a ne protestantskim i s time treba biti jako oprezan. Primijetila sam trend protestantizacije među katolicima i ne smatram to dobrim. Jedna je sveta i sveopća Katolička Crkva, a više od 3.500 je protestantskih sekti i sljedbi. Treba biti oprezan.

konzervativnost ≠ fundamentalizam

Uzdignuti se iznad sebe u pobožnim raspoloženjima, a u životu i radu ne podvrgnuti sebi svoj duh, bio bi znak da ta raspoloženja ne potječu od Boga niti su u Bogu.

Sv. Franjo Saleski

Sangvinik i flegmatik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

SANGVINIK

Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9,7)

Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika ka gledanju na vedriju stranu, uživanju u ljudima i traženju pustolovina katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost, ali ovaj svijet je vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskom raspoloženju.

Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost ‘življenja u sadašnjemu trenutku’. Zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan te izvor nadahnuća za druge ljude.

Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znatiželju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi. To je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini sangvinika obično srdačnim, otvorenim, komunikativnim, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. To, također, može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.

Odnosi su krajnje važni sangviniku. Oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.

Sangvinikova spremnost za ugađanjem, međutim, katkada je u raskoraku s njegovom potrebom bivanja u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta kažnjen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojeg ekscentričnog ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!

Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i, premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti, on je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav. Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.

Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli, nedosljednost zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova i senzualnost. Kad se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti. Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.

Katkada se kaže da sangvinici ‘ulaze u prostoriju najprije ustima’. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti, skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost govorenja prije nego li razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole.

Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed, dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.

Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.

Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima nego li na istini.

Međutim, ako sangvinik razvije prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve.

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15).
Kad sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti. Rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći otkriti tko je on u stvari i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!

Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice. Oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kad ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.

FLEGMATIK

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9)

Flegmatici su suzdržani, razboriti, razumni, misaoni, uljudni i pouzdani.

Njih nije lako uvrijediti ili razgnjeviti, a u njihovu govoru nema živosti i pretjerano puno riječi. Vjerni su i odani, tolerantni i rado pružaju potporu. Imaju prikrivenu željeznu volju, što se često previđa zato što su toliko ugodni ljudi. Imaju dar raspršiti napete situacije. Flegmatici su izvrsni diplomati i vojni stratezi. Odlični su vatrogasci, policajci, vojni časnici. Ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom.

Ako ste flegmatik, dobra je vijest da nećete morati pohađati tečajeve obuzdavanja gnjeva! Potrebno je mnogo toga da bi se flegmatika razljutilo. Oni su poznati po ležernoj naravi. Imaju puno zdrava razuma i psihički su uravnoteženi. U govoru i pismu obično su jasni, koncizni i promišljeni. Izvrsni su slušatelji i puni empatije za druge ljude. To su prijatelji koji pružaju potporu, strpljivi su s teškim ljudima i u teškim situacijama i uvijek obzirni. Prihvaćaju tradicije i pravila te neće “pružati otpor sustavu”. Mogu upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojemu je hijerarhija jasno uspostavljena.

Međutim, oni ne vole sukob ili suprotstavljanje. Od našega najstarijeg sina, flegmatika, nedavno se tražilo sudjelovanje u školskomu natjecanju u debati. Što će napraviti flegmatik koji ne voli sukobe ako mu ocjena ovisi o raspravi s nekim protivnikom? Rezultat je bio gotovo komičan. Njegov je protivnik započeo riječima: “Držim da uporaba alkoholnih pića treba biti dopuštena osobama koje imaju najmanje 21 godinu zato što bi mlađi od te dobi bili neodgovorni.” Naš je sin odgovorio: “Slažem se s tobom, ali mislim da bi se ta dob trebala pomaknuti na dvadeset dvije godine. Te bi osobe bile još odgovornije.” Njegov je siroti protivnik ostao bez riječi.

Na poslu su flegmatici pouzdani, točni i uredni. Oni mogu unijeti sklad u gotovo svaku skupinu. Introvertiranost flegmatika, kombinirana s važnošću koju pridaju odnosima, privlači osobe ovoga temperamenta apstraktnim ciljevima kao što su ljubav, domoljublje, religija i lojalnost.

Oni su, međutim, nerado vođe. Više vole posao koji pruža sigurnost nego li onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima. Mnogi flegmatici postaju učiteljima. Privlačna im je rutina i sigurnost toga posla, a i dobro su opremljeni strpljivošću za rad s djecom. Inženjerstvo, znanost, strojarstvo i stolarstvo također su dobra područja za flegmatike koji su usmjereni na detalje. U vjerskome životu govorilo se da su monasi, koji su marljivo stvarali iluminirane rukopise, bili flegmatici.

13532874_10154266482972748_531584162838034526_n

Zbog suzdržane naravi, flegmatike se katkada optužuje da nisu prodorni ili da im nedostaje oduševljenja i spontanosti. Budući da im je težnja ugađati i da po svaku cijenu žele izbjeći sukob, oni mogu postati previše pomirljivima. Katkad su toliko pomirljivi da se čak ima dojam kako i ne znaju koje su njihove vlastite želje!

Za razliku od sangvinika čija je značajka privlačenje stvari (drugi ljudi, iskustva, novosti i materijalni predmeti), flegmatik je poznat po tome što izbjegava stvari: konflikte među ljudima ili zahtjevan fizički rad ili umno naprezanje. Flegmatik bi mogao udovoljiti pritisku svojega vršnjaka ili nekoga jednakog položaja na poslu samo kako bi sačuvao mir ili izbjegao sukob (i na taj način može biti nadvladan), dok sangvinik prirodno teži biti tamo gdje je u društvu njemu ravnih najžešće.

Dok se kolerik mora obuzdavati, flegmatik (čiji je temperament dijametralno suprotan kolerikovu) se mora pobuđivati. Kolerik je strastven; flegmatik miran. Flegmatikova suzdržanost može ostavljati dojam nezainteresiranosti.

Flegmatik će pokazivati takav izravan, znanstven, nepristran i realističan pristup u radu i u proučavanju. Oni koji su intelektualno nadareni mogu postati velikim učenjacima i znanstvenicima i njihove će analize biti objektivne i nepomućene strastima bilo sangvinična, bilo kolerična temperamenta (koji će vjerojatno donositi zaključke naprečac ili ostvarivati vlastite skrivene namjere). Takva nepristranost može biti korisna u znanstvenomu radu dopuštajući flegmaticima provođenje bezbrojnih sati pozorno ispitujući i analizirajući neko znanstveno istraživanje, ali će biti frustrirajuća u nekomu odnosu. Međutim, kad flegmatik bude potaknut na postizanje nekog cilja ili ostvarivanje nekog ideala, on će biti nepokolebljiv i ustrajan.

U duhovnomu životu, flegmatiku može biti puno lakše prihvatiti doktrine i učenja Crkve te on možda ne će biti toliko sklon, kao što bi to možda bio kolerik, prepirati se s učiteljstvom. Poslušan i kooperativan flegmatik može prihvaćati učenja Crkve bez provjeravanja pa će ga se možda morati poticati da svoju vjeru internalizira i personalizira. Dobar odnos sa svećenikom, kapelanom za mlade ili čak duhovnim vođom pomoći će flegmatiku preuzeti aktivnu ulogu u apostolatu Crkve. Ne bude li flegmatik uvidio koliko je neophodna njegova osobna suradnja, mogao bi završiti tako što će samo grijati klupu u crkvi nedjeljom i tako što nikada ne će istinski prigrliti svoju krsnu obvezu – pomagati u širenju kraljevstva Božjega.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije

Kolerik i melankolik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

KOLERIK

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? (1 Kor 9,24)

Entuzijazam, energija, inteligencija i snažna volja kombiniraju se kako bi koleričan temperament učinili klasično energičnom, poduzetnom i prodornom osobom.

Bilo kod kuće ili na poslu, kolerik će preuzimati vodstvo i obavljati mnoge stvari u kratkom roku. Kolerik reagira brzo i intenzivno – odlučnost je njegova značajka. Osim toga, on je ekstrovertiran i samouvjeren te s lakoćom preuzima brigu o ljudima i situacijama. Protivljenje mu nikada nije kamen spoticanja, već prije dodatan poticaj za djelovanje. Dinamičan i izravan, kolerik je oštrouman i misli samostalno. On će vam uvijek dopustiti da znate što misli.

Kolerik će svojim zanosom i energijom privlačiti k sebi druge ljude. On živi od djelovanja, a rad ga okrjepljuje. Optimističan je i velikodušan, cijeni uspjeh u radu i postavlja visoke ciljeve. Moć mu godi, cvjeta kad ima natjecanja i siguran je u svoje odluke.

Kolerici su izrazito racionalni – očekuju da će za svaki argument čuti dobre razloge. Čak ni kao djeca neće prihvatiti: “Zato što sam ja tako rekao” kao dobar razlog da nešto napravi. Kolerici mogu shvatiti krupnu sliku stvari i prenijeti svoje viđenje drugima, rođeni su organizatori i nastoje se uzdizati do položaja vlasti. Drugima lako izražavaju svoje ideje, ali su manje spremni slušati. Mrsko im je “gubiti vrijeme” na sastančenja, na odnose između zaposlenika ili na trivijalne detalje.

Mnogi su poduzetnici kolerici. Skloni su ne delegirati poslove zato što drže kako ih sami mogu obaviti bolje i brže te zato što uživaju u vlastitoj produktivnosti. Kolerik može biti uspješan i kao glavni izvršni direktor, vojskovođa, osnivač ili u bilo kojoj drugoj profesiji u kojoj će se cijeniti njegova vizija i sposobnost za vodstvo.

Dakako, postoji i nepovoljna strana ove energične i žestoke osobnosti.

Kolerik brzo osuđuje, brzo donosi mišljenje i tvrdoglavo gura naprijed često bez valjana razmišljanja, a katkada i bez milosti prema ljudima koji mu se nađu na putu. Ako ste ikada donijeli kući nešto što se mora sastaviti i uključiti bez čitanja naputaka, onda ste možda kolerik. Kolerik smatra da je čitanje naputaka ili proučavanje karte prije izlaska iz kuće puko gubljenje vremena – on će sve shvatiti usput.

Zbog svoje inteligencije, odlučnosti i visoke produktivnosti, kolerik je nestrpljiv, a katkada i prezriv prema onima koji su manje talentirani od njega. On može nastojati dominirati drugima, biti nepopustljiv, diktatorski nastrojen, pretjerano ambiciozan i tvrdokoran. Sklon je oholosti i gnjevu.

Otac Conrad Hock piše: “Kolerik će radije umrijeti nego se poniziti.” Katkada se može imati dojam da su ljudi koleriku od drugorazredne važnosti. Kolerik koji ne nastoji rasti u krjepostima može vrlo brzo postati utilitarist u pristupu ljudima i stvarima.

Ako ste kolerik, neka vas ne vrijeđa činjenica da je mnogim zloglasnim diktatorima u povijesti bio zajednički vaš temperament. Kolerici su skloni predvoditi druge ljude snagom ideje, cilja ili samoga zanosa prije nego li odvojiti vrijeme za formiranje, uvjeravanje ili poučavanje ljudi koje vode. Jednako tako je istina da su mnogi veliki sveci baš ovoga temperamenta. Sveti je Pavao nekada bio najveći progonitelj kršćana. Nakon obraćenja postao je najdinamičnijim apostolom.

Kolerik se može plašiti bliskosti u osobnim odnosima. On je previše samostalan, nestrpljiv i neosjetljiv. Prilikom donošenja odluka može žuriti i biti nerazborit, a onda poricati da je napravio pogrješku. Sklon je prikrivati svoju nesigurnost i optuživati druge za vlastite pogrješke.

Kolerici će biti vrlo vrijedni zaposlenici, ako ne i osnivači same tvrtke. Oni su sami po sebi motivirani, usmjereni na zadatke, brzo razmišljaju, pragmatični su i energični. Uživaju u svojemu radu. Uživaju u vođenju projekta i rukovođenju ljudima, ali katkada ih treba podsjećati da ne radi svatko tako brzo kao oni. Katkada, odlučni u ostvarenju rezultata, mogu prelaziti preko osjećaja svojih suradnika kako bi dovršili posao koji im je pri ruci.

Duhovni život čije su značajke stroga disciplina i poslušnost od odlučujuće je važnosti za kolerika kako bi mu se pomoglo svladati sklonosti k oholosti, gnjevu i tvrdoglavosti. Morat će učiti kako se postupa s drugim ljudima s ljubavlju, poniznošću, blagošću i razumijevanjem. Najprije će biti potrebno uvjeriti kolerika kako mu je duhovni život zaista potreban, da može imati povjerenje u svojega duhovnog vođu, kako se mora poniziti pred Bogom i naučiti krjepost poslušnosti. Naučit će postupati s bližnjima s više razumijevanja i praštati im, a bit će ponizniji tek kada shvati kako su prirodni darovi njegova temperamenta darovi od Boga, a ne nešto što je on osobno stekao ili zaslužio.

MELANKOLIK

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)

Melankolik je, više nego li bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost.

On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta.

Mnogi su melankolici postali velikim svecima – utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.

Taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskog i osuđivačkog stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom kao što su četiri temperamenta.

Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj. Intenzitet reakcije se vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti, melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!

Melankolici grade odnose vrlo polagano – oni su zapravo posve zadovoljni kad ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kad jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No, ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.

Melankolikova misaona narav u spoju s njegovim ciljem dostizanja savršenstva, navodit će ga u zapažanje svih poteškoća novog pothvata ili predloženoga projekta, u brigu o svim mogućim negativnim ishodima te na ukazivanje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kad je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećeg učinka.

Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize i to dostojanstveno i samouvjereno.

Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik živi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.

Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom, ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No, da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.

Zbog sklonosti razmatranju i odmjeravanju svakog razloga za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivim i neodlučnim. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekog razloga, melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini kako kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.

Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude kako bi postigli samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažaljevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.

Prvi je korak katkada najteži. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novog projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju tog najtežeg dijela posla – možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom.
Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”

Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.

Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi (takvo povjerenje valja polagati samo u Boga) i svladati naravnu sklonost k žalosti.
Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku doseći bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati postavljati razborite ciljeve, podsjećati ga na brigu o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije