Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

KOLERIK

Ne znate li: trkači u trkalištu svi doduše trče, ali jedan prima nagradu? (1 Kor 9,24)
Entuzijazam, energija, inteligencija i snažna volja kombiniraju se kako bi koleričan temperament učinili klasično energičnom, poduzetnom i prodornom osobom. Bilo kod kuće ili na poslu, kolerik će preuzimati vodstvo i obavljati mnoge stvari u kratkom roku. Kolerik reagira brzo i intenzivno – odlučnost je njegova značajka. Osim toga, on je ekstrovertiran i samouvjeren te s lakoćom preuzima brigu o ljudima i situacijama. Protivljenje mu nikada nije kamen spoticanja, već prije dodatan poticaj za djelovanje. Dinamičan i izravan, kolerik je oštrouman i misli samostalno. On će vam uvijek dopustiti da znate što misli.

Kolerik će svojim zanosom i energijom privlačiti k sebi druge ljude. On živi od djelovanja, a rad ga okrjepljuje. Optimističan je i velikodušan, cijeni uspjeh u radu i postavlja visoke ciljeve. Moć mu godi, cvjeta kad ima natjecanja i siguran je u svoje odluke.

Kolerici su izrazito racionalni – očekuju da će za svaki argument čuti dobre razloge. Čak ni kao djeca neće prihvatiti: “Zato što sam ja tako rekao” kao dobar razlog da nešto napravi. Kolerici mogu shvatiti krupnu sliku stvari i prenijeti svoje viđenje drugima, rođeni su organizatori i nastoje se uzdizati do položaja vlasti. Drugima lako izražavaju svoje ideje, ali su manje spremni slušati. Mrsko im je “gubiti vrijeme” na sastančenja, na odnose između zaposlenika ili na trivijalne detalje.

Mnogi su poduzetnici kolerici. Skloni su ne delegirati poslove zato što drže kako ih sami mogu obaviti bolje i brže te zato što uživaju u vlastitoj produktivnosti. Kolerik može biti uspješan i kao glavni izvršni direktor, vojskovođa, osnivač ili u bilo kojoj drugoj profesiji u kojoj će se cijeniti njegova vizija i sposobnost za vodstvo.
Dakako, postoji i nepovoljna strana ove energične i žestoke osobnosti.

Kolerik brzo osuđuje, brzo donosi mišljenje i tvrdoglavo gura naprijed često bez valjana razmišljanja, a katkada i bez milosti prema ljudima koji mu se nađu na putu. Ako ste ikada donijeli kući nešto što se mora sastaviti i uključiti bez čitanja naputaka, onda ste možda kolerik. Kolerik smatra da je čitanje naputaka ili proučavanje karte prije izlaska iz kuće puko gubljenje vremena – on će sve shvatiti usput.

Zbog svoje inteligencije, odlučnosti i visoke produktivnosti, kolerik je nestrpljiv, a katkada i prezriv prema onima koji su manje talentirani od njega. On može nastojati dominirati drugima, biti nepopustljiv, diktatorski nastrojen, pretjerano ambiciozan i tvrdokoran. Sklon je oholosti i gnjevu.

Otac Conrad Hock piše: “Kolerik će radije umrijeti nego se poniziti.” Katkada se može imati dojam da su ljudi koleriku od drugorazredne važnosti. Kolerik koji ne nastoji rasti u krjepostima može vrlo brzo postati utilitarist u pristupu ljudima i stvarima.
Ako ste kolerik, neka vas ne vrijeđa činjenica da je mnogim zloglasnim diktatorima u povijesti bio zajednički vaš temperament. Kolerici su skloni predvoditi druge ljude snagom ideje, cilja ili samoga zanosa prije nego li odvojiti vrijeme za formiranje, uvjeravanje ili poučavanje ljudi koje vode. Jednako tako je istina da su mnogi veliki sveci baš ovoga temperamenta. Sveti je Pavao nekada bio najveći progonitelj kršćana. Nakon obraćenja postao je najdinamičnijim apostolom.

Kolerik se može plašiti bliskosti u osobnim odnosima. On je previše samostalan, nestrpljiv i neosjetljiv. Prilikom donošenja odluka može žuriti i biti nerazborit, a onda poricati da je napravio pogrješku. Sklon je prikrivati svoju nesigurnost i optuživati druge za vlastite pogrješke.

Kolerici će biti vrlo vrijedni zaposlenici, ako ne i osnivači same tvrtke. Oni su sami po sebi motivirani, usmjereni na zadatke, brzo razmišljaju, pragmatični su i energični. Uživaju u svojemu radu. Uživaju u vođenju projekta i rukovođenju ljudima, ali katkada ih treba podsjećati da ne radi svatko tako brzo kao oni. Katkada, odlučni u ostvarenju rezultata, mogu prelaziti preko osjećaja svojih suradnika kako bi dovršili posao koji im je pri ruci.
Duhovni život čije su značajke stroga disciplina i poslušnost od odlučujuće je važnosti za kolerika kako bi mu se pomoglo svladati sklonosti k oholosti, gnjevu i tvrdoglavosti. Morat će učiti kako se postupa s drugim ljudima s ljubavlju, poniznošću, blagošću i razumijevanjem. Najprije će biti potrebno uvjeriti kolerika kako mu je duhovni život zaista potreban, da može imati povjerenje u svojega duhovnog vođu, kako se mora poniziti pred Bogom i naučiti krjepost poslušnosti. Naučit će postupati s bližnjima s više razumijevanja i praštati im, a bit će ponizniji tek kada shvati kako su prirodni darovi njegova temperamenta darovi od Boga, a ne nešto što je on osobno stekao ili zaslužio.

MELANKOLIK

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)
Melankolik je, više nego li bilo koji drugi temperament, sklon cijeniti ideal – bilo da je to istina, ljepota ili pravednost. On može biti obziran, pobožan, suosjećajan, sklon samoći i razmišljanju. Kaže se da melankolik toliko čezne za nebom da ga ništa na zemlji ne može zadovoljiti. Budući da je osjetljiv i idealističan, duboko ga brinu nepravde i opačine. Njegov ga idealizam, spojen sa suosjećanjem za čovječanstvo i osjećajem za pravdu, može odvesti u neki humanitarni poziv. Veliki pisci, pjesnici, umjetnici i skladatelji bili su ovoga temperamenta.

Mnogi su melankolici postali velikim svecima – utemeljiteljima redovničkih redova, reformatorima, velikim misticima i teolozima. Melankolik je principijelan, dosljedan, vjeran i ustrajan. Uredan je, marljiv i pazi na detalje. Razumije i cijeni misterij i dubinu života.

Taj isti idealizam može biti i uzročnik kritizerskog i osuđivačkog stava melankoličnih osoba prema drugim ljudima, prema onima koji ne “zadovoljavaju”. Taj je idealizam prikladan za vještine vodstva, ali je katkada uzročnik nepraktičnosti i nepokornosti melankolika, njihove nesposobnosti da budu timski igrači. Oni su skeptični u odnosu na sve što se čini pojednostavljenom etiketom ili kategorijom kao što su četiri temperamenta.

Značajka melankolična temperamenta jest slaba ili mlaka početna reakcija na podražaj. Intenzitet reakcije se vremenom povećava i reakcija obično traje vrlo dugo. Zbog spora reagiranja i sklonosti k introvertiranosti, melankolici uglavnom odlučuju na temelju ideala. Oni čeznu za savršenstvom, a tek malen broj ljudi može zadovoljiti njihova očekivanja i njihove snove. Stoga nije nikakvo čudo što stalno čitaju!

Melankolici grade odnose vrlo polagano – oni su zapravo posve zadovoljni kad ih se ostavi na miru. Ne započinju odnose i može im biti potrebno puno vremena za stjecanje povjerenja u nekoga, ali kad jednom izgrade neki odnos, vjerni su i vrlo iskreni. No, ako ih tko uvrijedi ili ako doznaju da ih je tko izdao, mogu biti neumoljivi u nepraštanju.

Melankolikova misaona narav u spoju s njegovim ciljem dostizanja savršenstva, navodit će ga u zapažanje svih poteškoća novog pothvata ili predloženoga projekta, u brigu o svim mogućim negativnim ishodima te na ukazivanje na pogrješke i nepravde. Učinak može paralizirati melankolika. Kad je Hamlet izgovorio svoj čuveni monolog “Biti ili ne biti”, on je tada izražavao temeljnu melankoličnu dispoziciju. Hamlet nije bio u stanju djelovati zbog svoje intenzivne introspekcije i njezina kočećeg učinka.

Melankolik čezne za savršenstvom pa, budući da ga ne može postići, može početi gubiti samopouzdanje i klonuti duhom. On vidi probleme tamo gdje drugi temperamenti (kao što je kolerik) vide izazove i dobre prilike za sebe. Međutim, premda melankolike mogu zbuniti i blokirati vrlo trivijalne stvari, zanimljivo je da su oni često sposobni svladavati vrlo velike krize i to dostojanstveno i samouvjereno.

Zašto se melankolici muče s malim stvarima, ali ne i s onim velikim? Nismo sigurni što bi bio odgovor na ovu zagonetku vrlo složena melankoličnoga temperamenta. Jedna teorija kaže da melankolik živi svoj svakodnevni život očekujući da bi se u svakome trenutku moglo dogoditi nešto loše.

Jedna melankolična osoba koju poznajemo uvijek ima spreman popis žalbi: djeca se loše ponašaju, tržište rada izgleda sumorno, rodbina stalno ratuje među sobom, ali kada je ozbiljna bolest zaprijetila njegovoj obitelji, taj je melankolik bio pod tim pritiskom smiren i oslanjao se na duhovnu snagu. No, da nije imao takav temelj, taj je melankolik vrlo lako mogao pasti u duboku depresiju.

Zbog sklonosti razmatranju i odmjeravanju svakog razloga za i protiv nečega, melankolici se mogu doimati kolebljivim i neodlučnim. Oni će možda trošiti previše vremena na planiranje i pripremanje, a premalo vremena na provođenje svojih planova u djelo. Njima je katkada vrlo teško uključiti druge ljude u projekt zato što ne znaju prenijeti entuzijazam za njega, a ne zato što sami nemaju u sebi dovoljno entuzijazma. Iz nekog razloga, melankolik je sklon biti manje fizički snažan od drugih temperamenata. Dok se čini kako kolerik vrvi snažnim entuzijazmom, melankolik je obično mirniji, slabiji te skloniji manjim boljkama koje mu slabe volju.
Melankolici, zbog sklonosti k pesimizmu, mogu biti pretjerano zaokupljeni sobom. Za njih bi bilo dobro da se jako potrude kako bi postigli samopouzdanje te da se počnu uzdati u Boga. Moraju nastojati biti pažljivi i velikodušni prema drugim ljudima u potrebi (što bi bila borba protiv njihove sklonosti samosažaljevanju). Samosažaljenje je zamka koja melankolika može zadržavati u kratkovidnu, neproduktivnu načinu života. Nastavnici i roditelji mogu pomoći svojim učenicima, odnosno djeci tako što će ih poticati na redovito vježbanje i dobru ishranu te na učenje načina na koji se razvijaju povjerenje, optimizam i entuzijazam.
Prvi je korak katkada najteži. Zbog jasne svijesti o svemu što bi moglo poći krivo, melankolik će na početku novog projekta ili na početku nove faze u životu često pokazivati izrazitu neodlučnost. Melankoliku je potrebna pomoć u obavljanju tog najtežeg dijela posla – možda pomoć uviđavna učitelja ili nastavnika, roditelja ili duhovnoga vođe koji mu mogu pomoći tako što će u njega ulijevati samopouzdanje koje mu nedostaje i tako što će ga nadahnjivati optimizmom.
Kako otac Hock kaže, melankolik ima “jaku volju spojenu s talentom i snagom”, ali može biti pretjerano oprezan, čak do te mjere da ne će imati “nimalo hrabrosti”. Stoga je savjet koji slijedi postao poslovičan: “Baci melankolika u vodu i on će naučiti plivati.”

Na poslu će netko čiji je primarni temperament melankoličan biti velika prednost u svakomu radu koji bude zahtijevao preciznost, podrobnost, dosljednost, organiziranje i produbljenu analizu. Poznajemo nekoliko melankolika koji su urednici, pisci, edukatori i financijski analitičari. Neki su čak nadzornici sposobni nanjušiti korporacijske malverzacije. Samo nemojte tražiti od njih da obavljaju prodaju putem telefona! Isto tako, nemojte očekivati od njih da budu najosjetljiviji rukovoditelji u upravljanju ljudima: melankolici su skloni previđati neophodne vidove postupanja s ljudima, kao što su odnosi među ljudima, izgradnja tima ili podizanje motivacije.
Melankolik se u duhovnomu životu treba usredotočiti na osobnu bliskost s Kristom zato što njegovu narav privlače najviši ideali i zato što se ne će smiriti sve dok se, kako je to sveti Augustin rekao, ne smiri u Gospodinu. Nadalje, melankolik će samo pomoću prisna odnosa s Kristom moći naučiti smanjivati svoja pretjerano kritička očekivanja od drugih ljudi (takvo povjerenje valja polagati samo u Boga) i svladati naravnu sklonost k žalosti.
Snažan nutarnji život pomoći će melankoliku doseći bliskost s Bogom, nadnaravnu radost i mir. Dobar duhovni vođa može uvelike pomoći melankoliku tako što će mu pomagati postavljati razborite ciljeve, podsjećati ga na brigu o zdravlju i o svojim ljudskim potrebama te da donosi konačne duhovne odluke.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije