Oznaka: homoseksualnost

Je li istospolni čin – spolni čin?*

Čovjek je stvoren na sliku Božju.

To znači da ima darovanu vrijednost i dostojanstvo djeteta Božjeg – svet je, jedinstven i ima smisao. Bog ga toliko voli da je dao svoga Sina Jedinorođenca za otkupljenje i spas čovjeka.

Čovjek može umanjiti ili uprljati svoje dostojanstvo. Dobra je vijest da je dostojanstvo povratno. Čovjek ponovno može postati svjestan svoje vrijednosti. Može je obnoviti. Može postati svjestan onoga što radi, a što je ispod njegove časti. Može se podsjetiti što je njegov identitet, odnosno Tko je njegov identitet i što ta istina podrazumijeva.

Ako nešto nije svojstveno Bogu – Stvoritelju čovjeka, kako može biti svojstveno čovjeku – stvorenom biću? Čovjeka ne obilježava njegov grijeh. Moguće je krenuti ispočetka. Bog liječi srca slomljena.

Zdravorazumski, logični, duhovni i znanstveni argumenti govore da istospolni čin nije spolni čin:

  • ne sudjeluju spolni organi
  • ne sadrži dijelove, reakcije, dinamiku, učinke i postupke spolnog (bračnog) odnosa:
  1. nije otvoren životu (zato ni spolni odnos s kontracepcijom nije “pravi”, potpuni spolni odnos) i ne stvara učinak nastanka novog ljudskog bića
  2. upitno predanje u slobodi i ljubavi (sloboda je postupanje u skladu s istinom pa bez toga ne može biti ni slobodnog predanja drugoj osobi jer je potpuno predanje moguće samo između muškarca i žene)
  3. ne predstavlja ikonu, imitaciju, sliku Presvetog Trojstva koje ljubi i stvara, a što bračni čin predstavlja
  • ne dolazi do potpune povezanosti i jedinstva, tj. do sjedinjenja
  • za razliku od bračnog čina koji predstavlja dobro, istospolni čin predstavlja protunaravni blud

Vidjeti definciju spolnog (bračnog) odnosa ovdje.

Moj stav o osobama s istospolnim sklonostim?

Jednak je onom kako Crkva naučava: osoba može imati sklonost istom spolu nastalu zbog nekog loma ili rane, ali to mora prikazati kao svoju žrtvu i mora živjeti čistoću.

Jedno je čovjek, a drugo njegov grijeh.

Spolni nagon je nagon, a ne potreba o kojoj ovisi život. Sklonost istom spolu je samo sklonost, a sklonost je promjenjiva i ne mora se konzumirati.

Taj period kušnje može biti dugotrajan u slučaju istospolne privlačnosti, ali čovjek se može boriti sa svime uz Božju pomoć. To je dobra vijest – uvijek ima mogućnosti povratka, zacijeljenja, pokajanja, odluke. Potrebna je volja i čvrsta odluka. Tada može djelovati Božja milost koja nam je darovana od začeća, a osposobljena sakramentima i sakramentalnim životom.

Sakramentalnim životom – redovitom ispovijedi i svetom pričesti, čovjek dobiva snagu za borbu sa svojim kušnjama, ali da bi milost bila djelotvorna, čovjek mora nešto identificirati kao kušnju, a ne kao opciju koja je prihvatljiva.

S druge strane, homoseksualna i rodna propaganda apsolutno su neprihvatljive jer, koje li ironije, ne promiču dostojanstvo osobe s istospolnim sklonostima, nego protunaravno ponašanje, ponašanje suprotno od onoga kako je Bog zamislio, ponašanje koje nije dostojno čovjeka, ponašanje iznad kojeg se čovjek treba izdići.

Takva propaganda čini zlo upravo osobama s istospolnim sklonostima jer im ne prikazuje vrijednost, ljepotu i dostojanstvo koje imaju kao djeca Božja, nego ih guraju preko ruba, u propast, poput duhovnog ili stvarnog samoubojstva. Ako nekoga voliš, želiš mu (vječni) život, a ne smrt. Ja mislim da osobe s istospolnim sklonostima vrijede i zaslužuju smislen život, kao i osobe sa sklonosti prema suprotnom spolu.

*pod spolnim činom podrazumijevam bračni čin

Iz Katekizma Katoličke Crkve (KKC, 2357-2359)

ČISTOĆA I HOMOSEKSUALNOST
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje (103). Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«(104). Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru  života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu  njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak  nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu  ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.

103 Usp. Post 19, 1-29; Rim 1, 24-27; 1 Kor 6, 9-10; 1 Tim 1, 10.
104 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dekl. Persona humana, 8: AAS 68 (1976) 85.

Izvještaj Atlantis: raskrinkavanje medijskih laži o rodnom narativu

Istraživanje “Izvještaj Atlantis” potpisuju dr. Lawrence Mayer i dr. Paul McHugh.

Mayer je gostujući predavač na Odsjeku za psihijatriju na Sveučilištu Johns Hopkins te profesor statistike i biostatistike na Državnom sveučilištu Arizona.

McHugh, kojega urednik časopisa The New Atlantis (u kojem je istraživanje objavljeno) opisuje kao „možda najvažnijeg američkog psihijatra u posljednjih pola stoljeća“ profesor je psihijatrije i bihevioralnih znanosti na Medicinskoj školi Sveučilišta Johns Hopkins te je 25 godina bio glavni psihijatar u Bolnici Johns Hopkins (moja nap.: bolnica J. Hopkins je mjesto gdje svaki američki student medicine želi završiti – jako bitna institucija).

Ono što je potrebno istaknuti je da pojedine američke lobističke udruge žele zabraniti psihoterapiju kao oblik liječenja za osobe koje imaju psihološke probleme povezane sa seksualnom orijentacijom. Te iste udruge promiču laž da se radi o nasilnim metodama liječenja te da su se osobe rodile takve, tj. da se radi o biološkoj uvjetovanosti.

S druge strane, javile su se i brojne udruge koje okupljaju tisuće američkih psihijatara koji su se pobunili zbog tog pokušaja zabrane jer smatraju da psihoterapija pomaže s obzirom da se, na neki način, slažu s ovim istraživanjem, tj. smatraju da je do loma došlo zbog životnih okolnosti, a ne bioloških uvjetovanosti.

(U nastavku je dio iz članka kojeg potpisuje Ryan T. Anderson, dailysignal.com/narod.hr )

“Rezultati koji pokazuju da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell, piše Dailysignal.com.

Novi važni Izvještaj, objavljen 22. kolovoza u američkom časopisu The New Atlantis, predstavlja izazov dominantnim narativima koje mediji promiču u vezi seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Ovaj izvještaj od 143 stranice, kojeg zajedno potpisuju dvojica vodećih američkih znanstvenika na području mentalnog zdravlja i seksualnosti, donosi analizu više od 200 istraživanja sa stručnom recenzijom iz bioloških, psiholoških i društvenih znanosti, detaljno obrazlažući što znanstvena istraživanja pokazuju, a što ne pokazuju o seksualnosti i “rodu”.

Jedan od najvažnijih zaključaka, kako objašnjava urednik časopisa, jest da ‘neke od tvrdnji koje se najčešće čuju o seksualnosti i rodu nisu utemeljene na znanstvenim dokazima.’

Evo četiri najvažnija zaključka tog izvješća:

  • Uvjerenje da je seksualna orijentacija urođeno, biološki nepromjenjivo ljudsko svojstvo (da se ljudi tako rode) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
  • Također, uvjerenje da je “rodni identitet” urođeno, nepromjenjivo ljudsko svojstvo neovisno o biološkom spolu (tako da osoba može biti „muškarac zarobljen u ženskom tijelu” ili „žena zarobljena u tijelu muškarca”) nije utemeljeno na znanstvenim dokazima
  • Tek manjina djece koja izražavaju misli i ponašanja netipična za svoj spol nastavit će ih izražavati i u adolescenciji ili odrasloj dobi. Ne postoje dokazi da bi svu takvu djecu trebalo poticati da postanu transrodna, a još manje podvrgnuti ih hormonskoj terapiji ili operaciji
  • Ne-heteroseksualni i transrodni ljudi imaju više stope problema s mentalnim zdravljem (anksioznost, depresija, samoubojstvo), kao i bihevioralnih i društvenih problema (zloporaba opojnih tvari, nasilje partnera) od opće populacije. Eventualna diskriminacija tih skupina ne objašnjava cjelokupnu razliku u stopama, odnosno razlika u stopama dolazi od toga što su ta stanja intrizično u neskladu s čovjekom

Izvještaj se bavi isključivo onime što znanstvena istraživanja pokazuju i što ne pokazuju, ali znanost može imati implikacije na javne politike.

Izvještaj također navodi da su osobe koje se indentificiraju kao LGBT suočene s većim rizikom od štetnih mentalnih i zdravstvenih ishoda, kao što su ‘depresija, anksioznost, zlouporaba opojnih tvari, i, što je najviše zabrinjavajuće, samoubojstvo’. Izvještaj sažima neke od tih nalaza:

Procjenjuje se da su pripadnici ne-heteroseksualne populacije izloženi 1,5 puta većem riziku od anksioznih poremećaja nego pripadnici heteroseksualne populacije, kao i otprilike dvostruko većem riziku od depresije, 1,5 puta većem riziku od zlouporabe opojnih tvari, i gotovo 2,5 puta većem riziku od samoubojstva.  

Pripadnici transrodne populacije također su izloženi višem riziku od problema s mentalnim zdravljem u usporedbi s pripadnicima ne-transrodne populacije. Pogotovo zabrinjava da stopa pokušaja samoubojstva tijekom životnog vijeka kod svih dobnih skupina transrodnih pojedinaca iznosi otprilike 41%, u usporedbi s ispod 5% u ukupnoj populaciji SAD-a.

Što objašnjava ove tragične ishode?

Mayer i McHugh istraživali su vodeću teoriju – „model socijalnog stresa“ – koja navodi ‘stresori kao što su stigma i predrasude objašnjavaju većinu dodatnog trpljenja primijećenog u ovim subpopulacijama.’

Međutim, oni tvrde kako dokazi upućuju na to da ‘ova teorija, čini se, ne nudi potpuno objašnjenje razlika u ishodima.’ Izgleda da sama društvena stigma i stres ne mogu objasniti loše ishode za fizičko i mentalno zdravlje s kojima se suočavaju osobe koje se identificiraju kao LGBT.

Kao rezultat toga, oni zaključuju da je ‘potrebno više istraživanja kako bi se otkrili uzroci povišenih stopa mentalnih problema u LGBT subpopulacijama.’ Pozivaju sve nas da radimo kako bismo ‘ublažili patnje i promicali ljudsko zdravlje i uspjeh’.

Rezultati proturječe tvrdnjama u presudi Vrhovnog suda o homoseksualnom braku.

Ovi zaključci – da znanstvena istraživanja ne podupiru tvrdnju da je seksualna orijentacija urođena i nepromjenjiva – izravno proturiječe tvrdnjama koje je iznio sudac Vrhovnog suda Anthony Kennedy u prošlogodišnjoj presudi u slučaju Obergefell. Kennedy je napisao: ‘Njihova nepromjenjiva priroda diktira da je homoseksualni brak njihov jedini pravi put prema ovoj dubokoj međusobnoj predanosti’ te da su ‘u posljednjim godinama psihijatri i drugi priznali da je seksualna orijentacija normalni izraz ljudske seksualnosti te da je nepromjenjiva.’

Narativ koji nameću Lady Gaga i drugi nije utemeljen na znanstvenim dokazima.

Čini se kako kombinacija bioloških, okolišnih i iskustvenih čimbenika utječe na seksualnu privlačnost, želje i identitet pojedinca te da ‘ne postoje uvjerljiva kauzalna objašnjenja ljudske seksualne orijentacije.’

Mi, vjernici, zaključili bismo da se takauzalnost može naći u neredu na duhovnoj razini.

Piše: Ryan T. Anderson

Izvor: narod.hr/dailysignal.com