Je li istospolni čin – spolni čin?*

Zdravorazumski, logični, duhovni i znanstveni argumenti govore da nije jer:

  • ne sudjeluju spolni organi
  • ne sadrži dijelove, reakcije, dinamiku, učinke i postupke spolnog (bračnog) odnosa:
  1. nije otvoren životu (zato ni spolni odnos s kontracepcijom nije “pravi”, potpuni spolni odnos) i ne stvara učinak nastanka novog ljudskog bića
  2. upitno predanje u slobodi i ljubavi (sloboda je postupanje u skladu s istinom pa bez toga ne može biti ni slobodnog predanja drugoj osobi jer je potpuno predanje moguće samo između muškarca i žene)
  3. ne predstavlja ikonu, imitaciju, sliku Presvetog Trojstva koje ljubi i stvara, a što bračni čin predstavlja
  • ne dolazi do potpune povezanosti i jedinstva, tj. do sjedinjenja
  • za razliku od bračnog čina koji predstavlja dobro, isotpolni čin predstavlja protunaravni blud

Vidjeti definciju spolnog (bračnog) odnosa ovdje.

Moj stav o osobama s istospolnim sklonostim? Jednak je onom kako Crkva naučava: osoba može imati sklonost istom spolu nastalu radi nekog “loma” ili rane, ali to mora prikazati kao svoju žrtvu i mora živjeti čistoću -> jedno je čovjek, a drugo njegov grijeh. Spolni nagon je nagon, a ne potreba. Čovjek nije životinja i problem nije osoba koja ima istospolnu sklonost, nego njezino ponašanje. Pitanje je što čovjek na kraju napravi – hoće li sagriješiti (bludnost) ili će pobijediti kušnju (čistoća). Taj period kušnje može biti dugotrajan u slučaju istospolne privlačnosti, ali uz Božju pomoć čovjek se može boriti sa svime. S druge strane, homoseksualna i rodna propaganda su apsolutno neprihvatljive jer, koje li ironije, ne promiču dostojanstvo osobe s istospolnim sklonostima, nego protunaravno ponašanje, ponašanje suprotno od onoga kako je Bog zamislio, ponašanje koje nije dostojno čovjeka, ponašanje iznad kojeg se čovjek treba izdići.

*pod spolnim činom podrazumijevam bračni čin

 

Iz Katekizma Katoličke Crkve (KKC, 2357-2359)

ČISTOĆA I HOMOSEKSUALNOST
2357 Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje (103). Predaja je uvijek tvrdila da su »homoseksualni čini u sebi neuredni«(104). Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru  života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.
2358 Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboko ukorijenjene homoseksualne težnje. Ta objektivno neuredna sklonost za većinu  njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak  nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu  ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.
2359 Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.

103 Usp. Post 19, 1-29; Rim 1, 24-27; 1 Kor 6, 9-10; 1 Tim 1, 10.
104 KONGREGACIJA ZA NAUK VJERE, Dekl. Persona humana, 8: AAS 68 (1976) 85.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.