Prošli tjedan vraćala sam se s jednog događaja.
Bila sam tužna.
Baš sam se osjećala jadno i neshvaćeno, kao da sam najveća propalica na svijetu i kao da sve radim pogrešno (jer, uvjetno rečeno, sve radim ispravno, a to je odjednom postalo pogrešno ili nedovoljno).
Vraćala sam se pješke i to rutom koju obično koristim za pješačenje.
Na toj ruti, u jednom ograđenom dvorištu s prednje strane kuće, nalaze se dva grma s prelijepim hortenzijama koje obožavam. Više od imanja rascvjetanog grma, volim ih imati u vazi u kućnim prostorijama. Ne mislim se ispričavati zbog toga. 😎
Nastavi čitati “Kako promijeniti svijet ili o plaču i hortenzijama”