Prošli tjedan vraćala sam se s jednog događaja i bila sam tužna.

Baš sam se osjećala jadno i neshvaćeno, kao da sam najveća propalica na svijetu i kao da sve radim pogrešno (jer, uvjetno rečeno, sve radim ispravno, a to je odjednom postalo pogrešno ili nedovoljno).

Vraćala sam se pješke i to rutom koju obično koristim za pješačenje.

Na toj ruti, u jednom ograđenom dvorištu s prednje strane kuće, nalaze se dva grma s prelijepim hortenzijama koje obožavam. Više od imanja rascvjetanog grma, volim ih imati u vazi u kućnim prostorijama.

Svaki put kad prolazim tim dijelom, bacim pogled na njih jer me zanima u kojoj su fazi rasta.

Tako je bilo i ovaj put.

Kako su procvjetale, prešla sam cestu i približila im se, radujući se što su procvjetale. Zadržala sam se nekoliko sekundi i taman krenula dalje kad sam čula muški glas kako mi govori da, ako mi se sviđaju, slobodno uđem u dvorište i naberem koliko god hoću.

Baš sam se razveselila i odgovorila sam da ih volim te da ih želim nabrati. Stariji gospodin otišao je po škare i odrezao mi je puno hortenzija. Skinula sam sunčane naočale, predstavila mu se i zahvalila mu. On mi je ispričao da je to bila kuća njegove majke, a on živi tu, u blizini.

Taj događaj baš mi je uljepšao dan.

To što je taj čovjek napravio jedno je jednostavno djelo milosrđa, a vrlo vjerojatno se time nije ni opterećivao, odnosno to mu je prirodno došlo.

Postoje tjelesna i duhovna djela milosrđa.

Sedam tjelesnih djela milosrđa:

1. Gladna nahraniti
2. Žedna napojiti
3. Siromaha odjenuti
4. Putnika primiti
5. Bolesnika i utamničenika pohoditi
6. Zarobljenike i prognanike pomagati
7. Mrtve pokopati

Sedam duhovnih djela milosrđa:

1. Dvoumna savjetovati
2. Neuka poučiti
3. Grješnika pokarati
4. Žalosna i nevoljna utješiti
5. Uvrjedu oprostiti
6. Nepravdu strpljivo podnositi
7. Za žive i mrtve Boga moliti

Nekome će se pružiti više prilika za tjelesna, a nekome za duhovna djela. Činjenica je kako se svakom čovjeku svakodnevno pruža neograničeno puno prilika za činjenje dobra.

Moj župnik zna reći kako je svakodnevica najbolja prilika za rast, za svetost. Logično jer drugo osim svakodnevice i nemamo, zar ne? U tome i jest kvaka. Zato tako i govori.😄 A, opet, ta svakodnevica može biti i najveći izazov.

Čini nam se lakše popeti se na Himalaju, napisati knjigu, otkriti novi lijek, postati aktivist, nego svakodnevni život provoditi u miru s drugima i čineći sitna, svakodnevna dobra djela, odnosno voditi ispravno normalni, svakodnevni život.

Jednako tako, neki ljudi lakše čine djela milosrđa, dok drugi lakše dopuste da se na njima vrše djela milosrđa. Ja spadam u prvu kategoriju, iako znam dobro procijeniti situaciju osobe i onda vrlo rado pružim priliku osobi da mi učini neko dobro jer znam da će se osoba tako osjećati bolje/korisno/dobro. Zvuči glupo kad se tako kaže, ali Duh Sveti djeluje na različite načine. Osluškivanjem i slušanjem čovjeka možete puno pomoći. Tako možete i upamtiti neku sitnicu pa čovjeka ohrabriti u nekoj teškoj situaciji za nekoliko dana, mjeseci, godina.

Koliko god (možda) bilo teško dopustiti da se na nama vrše djela milosrđa, potrebno je i to. Tako ste pružili priliku drugoj osobi za rast u vjeri, a vi ste dobili pomoć koja vam je možda bila potrebna, a možda ste mogli i bez nje, ali pružili ste priliku drugome za rast u vjeri. Ponekad se potrebno i uniziti te tako rasti u svetosti. Meni su super takve situacije i osjetim rast, ali treba biti oprezan kako ubrzo ne bismo poljubili asfalt 🐦🛬

I, kako onda promijeniti svijet?

Upravo tako.

Pozdravi susjeda.

Pozdravi osobe koje sretneš na putu.

Otvori vrata.

Ponesi uz brijeg vrećicu iz trgovine nepoznatoj osobi.

Otiđi na groblje i pomoli se za sve za koje se tamo nema tko moliti.

Živi u miru s obitelji.

Živi sakramentalnim životom, ali iskreno (grijeh je i opasnost ići na pričest, a uništavati nečiji život. Tada pričest postaje propast te osobe, a ne spas!!).

Pomoli se za svog svećenika i KC.

Poberi trešnje/višnje/kruške da nisu uzalud rodile.

Propusti u red čekanja ili u red za pričest nekoga.

Pomozi u čišćenju crkve.

Odnesi starim susjedima tanjur kolača.

Pomoli se za duše u čistilištu.

Otiđi na sprovod.

Reci Bogu zahvalno: “hvala Ti”.

Prepusti izbor programa TV-a drugoj osobi.

Saslušaj nekoga (pogotovo osobu koja je inače “zatvorena” ili stup svima).

Nazovi osobu s kojom dugo nisi razgovarao i pitaj je kako je.

Izmoli Očenaš za nepoznatu osobu iz prolaza.

Odnesi čašu vode radniku u polju ili majistoru koji ti lijepi pločice.

Pristojno odgovori osobi u vlaku koja te pita kada je njegova stanica.

Oprosti.

Odluči kako ovaj dan ne mora biti tvoja riječ zadnja u svemu.

Plati račune na vrijeme.

Više slušaj, a manje pričaj.

S osmijehom odzdravi djetetu koje ti maše i govori “pa-pa” dok prolazi pokraj tebe.

S osmijehom pogledaj obitelj s djecom jer važni su.

Moralno posavjetuj nekoga tko misli napraviti nešto zlo.

Odvoji trideset minuta vremena za molitvu i promišljanje.

Ne zadužuj se koliko ne možeš servisirati …

Katolik ima puno načina za promijeniti svijet. On se svakodnevno može mijenjati zahvaljujući misnoj žrtvi na oltaru. To je ujedno i najveće čudo. Nemojte tražiti drugo i na drugim mjestima.

Zato, koliko god možda gore pobrojani načini bili romantični, prirođeni ili odavali naznaku kako čovjek može biti dobar i bez Crkve (mise, sakramenata, nauka), to nije točno.

U potpunom su krivu i oni koji misle da su dobri i bez Crkve, da im ona ne treba pa čak i ako čine neka dobra djela, kao i oni koji izvršavaju crkvene dužnosti samo radi izvršavanja, ugleda ili profesionalnog iskorištavanja vjere, a žive kao i oni koji nemaju veze s Crkvom. S druge strane, nitko od nas pouzdano ne zna kako netko zapravo živi.