Kako promijeniti svijet ili o plaču i hortenzijama

Prošli tjedan vraćala sam se s jednog događaja i bila sam tužna.

Baš sam se osjećala jadno i neshvaćeno, kao da sam najveća propalica na svijetu i kao da sve radim pogrešno.

Vraćala sam se pješke i to rutom koju obično koristim za pješačenje.

Na toj ruti, u jednom ograđenom dvorištu s prednje strane kuće, nalaze se dva grma s prelijepim hortenzijama koje ja obožavam. Više od imanja rascvjetanog grma, volim ih imati u vazi u kućnim prostorijama. Bez problema ih odrežem kad ih ima netko od poznanika i stavim u vazu.

Svaki put kad prolazim tim dijelom, bacim pogled na njih jer me zanima u kojoj su fazi rasta.

Tako je bilo i ovaj put.

Kako su procvjetale, prešla sam cestu i približila im se radujući se što su procvjetale. Zadržala sam se nekoliko sekundi i taman krenula dalje kad sam čula muški glas kako mi govori da, ako mi se sviđaju, slobodno uđem u dvorište i naberem koliko god hoću. Baš sam se razveselila i odgovorila sam da ih volim i da ih želim nabrati. Stariji gospodin otišao je po škare i odrezao mi puno hortenzija. Skinula sam sunčane naočale, predstavila mu se i zahvalila mu. On mi je ispričao da je to bila kuća njegove majke, a on živi tu, u blizini.

Taj događaj mi je baš uljepšao dan.

Ovo što je taj čovjek napravio jedno je jednostavno djelo milosrđa, a vrlo vjerojatno se time nije ni opterećivao, odnosno to mu je prirodno došlo.

Postoje tjelesna i duhovna djela milosrđa.

Sedam tjelesnih djela milosrđa:
  1. Gladna nahraniti
  2. Žedna napojiti
  3. Siromaha odjenuti
  4. Putnika primiti
  5. Bolesnika i utamničenika pohoditi
  6. Zarobljenike i prognanike pomagati
  7. Mrtve pokopati
Sedam duhovnih djela milosrđa:
  1. Dvoumna savjetovati
  2. Neuka poučiti
  3. Grješnika pokarati
  4. Žalosna i nevoljna utješiti
  5. Uvrjedu oprostiti
  6. Nepravdu strpljivo podnositi
  7. Za žive i mrtve Boga moliti

Nekome će se pružiti više prilika za tjelesna, a nekome za duhovna djela. Činjenica je kako se svakom čovjeku svakodnevno pruža neograničeno puno prilika za činjenje dobra. Moj župnik zna reći da je svakodnevica najbolja prilika za rast, za svetost. Logično jer drugo osim svakodnevice i nemamo, zar ne? 😆 U tome i jest caka. A, opet, ta svakodnevica može biti i najveći izazov. Čini nam se da je lakše popeti se na Himalaju, napisati knjigu, otkriti novi lijek, postati aktivist, nego svakodnevni život provoditi u miru s drugima i čineći sitna, svakodnevna dobra djela.

Jednako tako, neki ljudi lakše čine djela milosrđa, dok drugi lakše dopuste da se na njima vrše djela milosrđa. Ja spadam u prvu kategoriju, iako znam dobro procijeniti situaciju osobe i onda vrlo rado pružim priliku osobi da mi učini neko dobro jer znam da će se osoba tako osjećati bolje/korisno/dobro. Zvuči glupo kad se tako kaže, ali Duh Sveti djeluje na različite načine. Osluškivanjem i slušanjem čovjeka možete puno pomoći. Tako možete i upamtiti neku sitnicu pa čovjeka ohrabriti u nekoj teškoj situaciji za nekoliko dana, mjeseci, godina.

Koliko god (možda) bilo teško dopustiti da se na nama vrše djela milosrđa, potrebno je i to. Tako ste pružili priliku drugoj osobi da raste u vjeri, a vi ste dobili pomoć koja vam je možda bila potrebna, a možda ste mogli i bez nje, ali pružili ste priliku drugome da raste u vjeri. Ponekad se potrebno i uniziti te tako rasti u svetosti. Meni su super takve situacije i osjetim rast, ali treba biti oprezan kako ubrzo ne bismo poljubili asfalt 🐦🛣️🛬

I, kako onda promijeniti svijet?

Upravo tako.

Pozdravi susjeda, pozdravi osobe koje sretneš na putu, otvori vrata, ponesi uz brijeg vrećicu iz trgovine nepoznatoj osobi, otiđi na groblje i pomoli se za sve za koje se tamo nema tko moliti, živi u miru s obitelji, živi sakramentalnim životom, ali iskreno (grijeh je i opasnost ići na pričest, a uništavati nečiji život. Tada pričest postaje propast te osobe, a ne spas!!), pomoli se za svog svećenika i KC, poberi trešnje/višnje/kruške da nisu uzalud rodile, propusti u red čekanja ili u red za pričest nekoga, pomozi u čišćenju crkve, odnesi starim susjedima tanjur kolača, prepusti izbor programa drugoj osobi, nekoga saslušaj (pogotovo osobu koja je inače “zatvorena” ili stup svima), nazovi osobu s kojom dugo nisi razgovarao i pitaj je kako je, izmoli Očenaš za nepoznatu osobu iz prolaza, odnesi čašu vode radniku u polju ili majistoru koji ti lijepi pločice, pristojno odgovori osobi u vlaku koja te pita kada je njegova stanica, oprosti, odluči da ovaj dan ne mora biti tvoja zadnja, plati račune na vrijeme, ne zadužuj se koliko ne možeš servisirati …

Katolik ima puno načina za promijeniti svijet. On se svakodnevno može mijenjati zahvaljujući misnoj žrtvi na oltaru. To je ujedno i najveće čudo. Nemojte tražiti drugo i na drugim mjestima.

Zato, koliko god možda gore pobrojani načini bili romantični ili odavali naznaku kako čovjek može biti dobar i bez Crkve (mise, sakramenata, nauka), to nije točno. U potpunom su krivu i oni koji misle da su dobri, da im Crkva ne treba pa ako čak i čine neka dobra djela, kao i oni koji izvršavaju crkvene dužnosti samo radi izvršavanja, a žive kao i oni koji nemaju veze s Crkvom. S druge strane, nitko od nas pouzdano ne zna kkao netko zapravo živi.

New ager, joga štovatelj (“ali ja samo vježbam, to nema veze s duhovnošću”) i vegan možda mogu bez Crkve jer su sebe postavili na mjesto boga, ali pravi katolik, pravi čovjek u svojoj istini i punini, ne može.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.