Oznaka: posljedice djela

Podsjetnik: dobra djela imaju posljedice

Znate što?

Ja se još uvijek pitam što se dogodi s nama kad odrastemo.

Što se dogodi odraslim ljudima pa nam nekako ono očito i jasno postane neočito i nejasno, a nada i vjera postanu miš-maš. Postane nam teško vjerovati i da smo dovoljni kakvi jesmo i da dobro ima smisla i da dobra djela imaju posljedice, čak i kad ih ne vidimo, ili izgubimo nadu i vjeru…

Gledala sam dokumentarac o životu sv. Maksimilijana Kolbea. Znam njegovu priču, ali nisam znala sve detalje. Znala sam da je ubijen u Auschwitz-u 14. kolovoza 1941., ali nisam znala detalj koji me je i potaknuo na ovaj članak.

Krajem srpnja 1941., jedan je zatočenik pobjega iz bloka u kojem je bio smješten i Maksimilijano.

U takvim slučajevima, nadzornik je postrojavao  na vanjskom dvorištu sve druge zatočenike koji su dijelili blok s odbjeglim. Tako bi čekali hoće li se odbjegli vratiti. Ako se nije vratio, onda bi nadzornik šetkao ispred zatočenika i lagano pokazivao prstom na one koje je time osudio na smrt izgladnjivanjem. Na taj način je i taj put odabrao jedanaestoricu. Deseti odabrani počeo je plakati i govoriti da ima suprugu i djecu te je molio da ga se poštedi.

Maksimilijan Kolbe rekao je da se želi mijenjati i zauzeti mjesto tog odabranog za smrt. Zapovjednik mu je dopustio. Tako je Maksimilijan s ostalom desetoricom završio u bloku 11 koji je služio za izgladnjivanje do smrti. Iz tog bloka svakodnevno se čula molitva jer je Maksimilijan predvodio molitvu krunice.

Ipak, Maksimilijan ne umire od posljedica izgladnjivanja, nego je ubijen injekcijom fenola. Naime, nakon dva tjedna izgladnjivanja, jedino je on ostao živ. Kako bi ispraznili ćeliju, ubili su ga smrtonosnom injekcijom.

Ono što me je potaknulo na ovaj članak je sljedeće: nakon njegove smrti, više nijedan zatočenik u Auschwitzu nije osuđen na smrt izgladnjivanjem. Slučajnost? Ne. Čudo i Božja volja? Da!

Evo ohrabrenja: Bog je jednu Maksimilijanovu odluku, odluku o poklanjanju života, učinio mnogostruko plodonosnom. Pa mi smo korisni! Imamo utjecaj na širenje dobra! Širenje Radosne vijesti stvarno daje rezultate! Patnja ima smisla! Ako patimo s Isusom, ima smisla. Bog će to pretvoriti u nešto prelijepo što mi ne možemo ni zamisliti.

Je li svetac mogao znati što će Bog napraviti? Nije. Svetac je znao da je to što je on napravio bilo jedino što je mogao i morao napraviti. To je bio Božji poticaj za njegov život i on ga je prihvatio.

Često puta nismo ni svjesni kako jedna naša mala odluka utječe na živote drugih.

Mi ne znamo kako će Bog upotrijebiti našu suradnju, ali ono što moramo znati je da je u nas upisana potreba i obveza vjerovanja u Boga. Ostalo je na Njemu, a On svoje odradi. Nekad nam da vidjeti i naš udio u dobrome, a nekada ne.

Nekad nam se čini kako nemamo utjecaj ni na što dobro ili kako je što god učinimo nedovoljno pa nas to tišti i vodi u osjećaj besmislenosti. Nijedno dobro djelo, lijepa riječ, osmijeh, ohrabrenje, usmjeravanje savjetom ili potpora ne ostaju bez ploda.

Jedno naše dobro djelo, jedan naš osmijeh u Hrvatskoj, spasi život u SAD-u.

A što je to što smo mi napravili u tom trenutku? Mi smo tim osmijehom možda samo podragali svoje dijete ili obogatili nepoznata čovjeka s kojim smo se sudarili na vratima bolnice i podigli mu štaku s poda ili smo posjetili pacijenta kojem nitko ne dolazi u posjet ili smo odbili izvršiti radni zadatak koji nije ispravan ili smo preporučili knjigu nekog autora kojeg cijenimo.

Čudni su i lijepi putevi Božji, a tek ćemo na nebu otkriti tko je vukao koje poveznice i kako je jedno naše djelo dovelo do nečeg desetog na drugom kraju svijeta.

Samo je pet osoba potrebno kako biste došli do bilo koje osobe na svijetu.

Tako od neznanaca postadosmo djeca Božja vršeći Njegovu volju.

Češki kratkometražni film “Most” to jako lijepo prikazuje. Nemam prava na film. Ukoliko je potrebno, maknut ću ga. Žao mi je što nema hrvatski prijevod, ali nadam se da ćete ga pogledati jer je prvo 💔 pa 💞. Nećete požaliti.

Ako ste trenutno vi ovaj plačući otac skretničar, predajte Isusu te suze i vjerujte: doći će na dobro!

Dubrovnik: oskvrnuće crkve

Želim istaknuti reakciju biskupa Mate Uzinića povodom pornografskog oskvrnuća koje se dogodilo u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku.

Vjerujem kako znate o čemu se radi. Fotograf erotskih, kako mu novinari tepaju, a ja bih rekla pornografskih fotografija, slikao je golu glumicu u dubrovačkoj crkvi sv. Ignacija, a sve ima veze s njemačkom filmskom akademijom.

Nije mi jasno zašto projekt nisu odlučili realizirati u nekom od kvartova u Njemačkoj u koji se ni policija ne usudi zaći. Tako bi se dokazali djelima i pokazali kao junaci na muci. Vjerojatno zato što su kukavice pa se boje da ljudi iz takvih kvartova ne bi razumjeli njihovu “umjetnost”, a sasvim sigurno jer su im crkve na piku s obzirom da su se hvalili po facebook grupama da će oskvrnuti što više crkava i “kako su ih baš dobro oskvrnuli”. (Je li Ministarstvo kulture upoznato s projektom koji se odvija na prostoru RH?)

Biskup Uzinić je odredio da, zbog oskvrnuća, u crkvi NE MOŽE biti bogoslužja shodno kan. 1211 Zakonika kanonskog prava, dok se ona ponovno ne blagoslovi i ne izvrši se pokornički čin, tj. pokornička naknada za oskvrnuće. Crkva će se blagosloviti u četvrtak, 8.3.2018. Od 17h bit će pokornički čin klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, a vjernike se poziva na nemrs i post kao naknadu.

Napisala sam ovu kratku crticu upravo zbog biskupove reakcije.

Biskupova reakcija, nažalost, pokazuje veličinu, tj. ozbiljnost događaja. Taj događaj je rezultat čovjekova djelovanja i odluke, a  čovjek često ne razmišlja o posljedicama svojih djela, iako je to logična uzročno-posljedična veza.  

Zato nam je potrebno pokazati da naša djela nose posljedice. Čovjeka je potrebno odgojiti. Duhovne i psihičke posljedice su one najgore, a o njima se uvijek radi u slučaju teških prijestupa protiv Boga i čovjeka. Biskupova reakcija pokazuje ozbiljnost ove rane, ovog grijeha. Padaju mi na pamet još dva primjera – ona je na razini oskvrnuća crkve terorističkim ubojstvima u Francuskoj ili oskvrnuća crkve u Gučoj Gori (Travnik) od strane mudžahedina za vrijeme rata u BiH gdje se također morala raditi ponovna posveta.

Čini mi se da se mnogi ponašaju kao u kafiću u (kršćanskim) sakralnim prostorima pa i polugoli katolici koji se ponašaju kao da nikada nisu ništa čuli o ljudskom dostojanstvu, vrijednosnom aspektu spolnosti i vrlinama koje su onda vidljive u ljudskom ponašanju i odijevanju. Istovremeno zaposlenici institucija RH (jer sustav čine ljudi) olako izdaju dozvole i toleriraju mnoge pojave za pet minuta slave. To sve proizlazi iz mnogo čega, ali psihološki gledano, iz kroničnog kompleksa manjka vrijednosti. Duhovno gledano, iz duhovne mlakosti i deklarativnosti.

Što se tiče liberala i slobode umjetnosti, u ovom se slučaju uopće ne bih spuštala na tako nisku razinu rasprave o slobodi umjetnosti i tko zapravo potiče umjetnost, a tko ne, nego bih situaciju riješila singapurski vrlo pragmatično (iako pragmatizam bez vrijednosti nije moj credo, ali ne volim ni filozofiranje): crkva je vlasništvo Katoličke Crkve i ona odlučuje što se može, a što ne može raditi u njezinom vlasništvu. Ostali mogu samo blebetati.

Čovjek je duša, duh i tijelo te, kao takav, neodvojiv od svojih djela. On je ono što čini. Djela nose posljedice – i u politici i u gospodarstvu i u svakodnevnom životu, a ta djela, ako su strašna, vape u nebo.

Možda bi neke skupine u društvu trebalo ozbiljnije podsjetiti koje crkvene kazne povlače njihove odluke?

Ono što vjernik može je moliti za političke i gospodarske elite kako bi bili na strani dobra te, naravno, biti na strani dobra ako smo dio takvih skupina. Svaki društveni položaj ima svoje obveze i odgovornosti, svoje teškoće i prednosti, svrhu i rezultat, misiju i ulogu, baš kao i svaki čovjek. Na čovjeku je da svoj položaj koristi za dobro jer su dobro i zlo univerzalni i za bogataša i za siromaha.

Dodatak nevezan za temu: Kako je moguće da u izradi novog Zakona o sukobu interesa sudjeluje osoba koja je optužena za sukob interesa? #vjerodostojno i s blagoslivljajućim pozdravom ‘Hvaljen Isus i Marija’