Arhive oznaka: sv. Maksimilijan Kolbe

Dobra djela imaju posljedice

Znate što?

Ja se još uvijek pitam što se dogodi s nama kad odrastemo. Što se dogodi odraslim ljudima pa nam nekako ono očito i jasno postane neočito i nejasno, a nada i vjera postanu miš-maš i tako nam je teško vjerovati i da smo dovoljni kakvi jesmo i da dobro ima smisla i da dobra djela imaju posljedice, čak i kad ih ne vidimo ili nestane nade i vjere … ?

Gledala sam dokumentarac o životu sv. Maksimilijana Kolbea. Znam njegovu priču, ali nisam znala sve detalje. Znala sam da je ubijen u Auschwitz-u 14. kolovoza 1941., ali nisam znala detalj koji me je i potaknuo na ovaj članak.

Krajem srpnja 1941., jedan je zatočenik iz bloka u kojem je bio smješten i Maksimilijan pobjegao te je u takvim slučajevima nadzornik postrojavao  na vanjskom dvorištu sve druge zatočenike koji su dijelili blok s odbjeglim. Tako bi čekali hoće li se odbjegli vratiti. Ako se nije vratio, onda bi nadzornik šetkao ispred zatočenika i lagano pokazivao prstom na one koje je tako osudio na smrt izgladnjivanjem. Tako je taj put odabrao jedanaestoricu. Deseti odabrani je počeo plakati i govoriti da ima suprugu i djecu te je molio da ga se poštedi. Maksimilijan Kolbe je rekao da se želi mijenjati i zauzeti mjesto tog odabranog za smrt. Zapovjednik mu je to dopustio. Tako je Maksimilijan s ostalom desetoricom završio u bloku 11 koji je služio za izgladnjivanje do smrti. Iz tog bloka se svakodnevno čula molitva jer je Maksimilijan predvodio molitvu krunice. Ipak, Maksimilijan ne umire od posljedica izgladnjivanja, nego je ubijen injekcijom fenola. Naime, nakon dva tjedna izgladnjivanja, jedino je on ostao živ. Kako bi ispraznili ćeliju, ubili su ga smrtonosnom injekcijom.

Ono što me je potaknulo na ovaj članak je sljedeće: nakon njegove smrti, više nijedan zatočenik u Auschwitzu nije osuđen na smrt izgladnjivanjem. Slučajnost? Ne. Čudo i Božja volja? Da!

 

Nastavi čitati Dobra djela imaju posljedice

Čudotvorna medaljica Bezgrešne/The Miraculous Medal of Immaculate Conception

Za početak nošenja Čudotvorne medaljice Bezgrešne, veže me posebna anegdota.

Obiteljski hodočastimo svake godine u Ludbreg u svetište Predragocjene Krvi Kristove. Jedne godine, mama i ja smo stale u isti red za ispovijed. Držim se pravila da, u koji red za ispovijed stanem, tu i idem na ispovijed bez obzira koliko se sporo pomicao taj red i koliko se ljudi dugo zadržavali.

Svaki put kada odem s ispovijedi, odem s osmijehom jer se pokaže kako mi je baš “takav tip” svećenika (ispovjednika) trebao, odnosno da sam baš trebala čuti to što sam čula.

Te godine je red u kojem smo stajale napredovao sporo. Došle su dvije časne sestre koje su se isto htjele ispovijediti, ali su se htjele “ubaciti preko reda”. Neki su ljudi počeli gunđati, ali je meni bilo svejedno s obzirom da sam na hodočašću, čekam ispovijed i ne mislim se svađati u redu za ispovijed, radi se o časnim sestrama pa mi se gunđanje čini kontraproduktivnim i nenormalnim u tim okolnostima. Ionako nisam tip osobe od kokošarenja pa ni svađanje u redu za ispovijed nije dolazilo u obzir. Uglavnom, pustila sam časne sestre prije sebe.

 

Nastavi čitati Čudotvorna medaljica Bezgrešne/The Miraculous Medal of Immaculate Conception