Sangvinik i flegmatik

Preporučujem čitanje uvoda ovdje.

SANGVINIK

Bog ljubi vesela darivatelja. (2 Kor 9,7)

Kreativna, vesela, odvažna naravna sklonost sangvinika ka gledanju na vedriju stranu, uživanju u ljudima i traženju pustolovina katkada ima za posljedicu površnost i lakoumnost, ali ovaj svijet je vedrije, veselije mjesto zahvaljujući njegovu nadahnuću, oduševljenju i prijateljskom raspoloženju.


Jača strana sangvinika jest njegova sposobnost ‘življenja u sadašnjemu trenutku’. Zbog toga što ne razmišlja o prošlosti i što ne troši vrijeme brinući se za budućnost, on ima vrlo optimističan, radostan stav prema životu. Sangvinik je često pustolovan, poduzetan i kreativan te izvor nadahnuća za druge ljude.

sangvinik
Rtl.hr

Premda se u njemu brzo i lako izaziva emocija ili reakcija, ta se reakcija uopće ne zadržava kod sangvinika. Njegovu je znatiželju lako potaknuti i njegovo zanimanje za nešto lako se budi. To je, zajedno s njegovom naravnom ekstrovertiranošću, ono što čini sangvinika obično srdačnim, otvorenim, komunikativnim, uvijek u potrazi za novim pustolovinama i prijateljima. U skladu je sa svojih pet osjetila zbog čega ima oštro oko za detalje i pazi na izgled. To, također, može biti izvor nevolje budu li mu osjetilna zadovoljstva i vanjski izgled previše privlačni.


Odnosi su krajnje važni sangviniku. Oni su srdačni, suosjećajni, velikodušni i spremni ugađati. Velika im društva daju energiju, dobro surađuju s drugim ljudima i prihvaćaju ih. Žele ugoditi svojim roditeljima i učiteljima.

Sangvinikova spremnost za ugađanjem, međutim, katkada je u raskoraku s njegovom potrebom bivanja u središtu pozornosti. Naš je sangvinični sin bio nekoliko puta kažnjen (nezasluženo, po njegovu mišljenju) zbog svojeg ekscentričnog ponašanja za vrijeme nastave u školi, dakako u cilju zadobivanja pozornosti. Sangvinici vole biti u središtu pozornosti i draža im je kvantiteta (i ne nužno kvaliteta) prijatelja. Oni žele učiniti druge sretnima – ili ih barem dobro nasmijati!

Nepostojan sangvinik lako pokazuje svoje duboke emocije, premda te emocije nemaju dug vijek i, premda se mogu pripisati naglosti, nerazboritosti ili impulzivnosti, on je rijetko kada namjerno drzak i tvrdoglav. Sangvinično dijete uči brzo, iako može imati poteškoća s pamćenjem. Budući da stalno otkriva nove interese poput leptira što leti od cvijeta do cvijeta, sangvinicima može biti teško zaći duboko u neko područje proučavanja ne zato što nisu intelektualno sposobni, nego zato što njihovu pozornost lako zaokuplja nešto novo.

Među slabije strane sangvinična temperamenta spadaju sklonost k površnosti zbog neposrednosti reakcija i kreativnih zamisli, nedosljednost zbog kratkotrajnosti njihovih dojmova i senzualnost. Kad se u njima probude strasti, nemaju ustrajnost odoljeti napasti. Zato što pridaje toliku vrijednost odnosima i ugađanju drugima, sangvinik je često sklon zaboraviti ono za što zna da je ispravno, samo da bi se uklopio u društvo.

Katkada se kaže da sangvinici ‘ulaze u prostoriju najprije ustima’. Zbog potrebe da budu u središtu pozornosti, skloni su pretjerivati i nepromišljeno govoriti te zadirkivati druge ljude. Njihova sklonost govorenja prije nego li razmisle često ima za posljedicu to da se moraju ispričavati zbog toga što su povrijedili nečije osjećaje. Takvo ispričavanje obično ne pada teško sangviniku koji stvarno želi da ga svi vole.

Duhovni pisci ističu kako sangviniku nije teško ići na ispovijed, dok kolerik ne želi ispovijedati grijehe zbog ponosa, a melankoliku je razotkrivanje vlastitih, duboko skrivenih mana krajnje bolno.

Sangvinik će vjerojatno uživati u poslu u kojemu je izraženo bavljenje drugim ljudima. On će željeti koristiti svoje kreativno brzo razmišljanje za iznošenje novih ideja, projekata i pothvata. S druge strane, podrobni, naporni zadatci koji zahtijevaju samostalan rad mogu biti nešto mukotrpniji za zanesena, društvenoga sangvinika.


Kada se radi o duhovnomu životu, manje su šanse da će sangvinik postati žrtvom farizejskoga legalizma zato što on daje prednost odnosima i slobodi izražavanja. Međutim, kada su loše izgrađeni u vjeri, ta njihova sklonost može imati za posljedicu niz nediscipliniranih i nepovezanih uvjerenja koja se temelje prije na njihovim osobnim sklonostima nego li na istini.

Međutim, ako sangvinik razvije prisan odnos s Kristom, u njemu se može razviti i vjernost i poslušnost prema autentičnu učenju Crkve.

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati” (Iv 14,15).
Kad sangvinik, koji je pun ljubavi prema životu i koji rado ugađa ljudima, otkrije da je Isus Krist pravi prijatelj njegove duše, on tada započinje hod prema duhovnoj zrelosti. Rezultat toga bit će dubina i postojanost osobnosti. Takav će mu hod pomoći otkriti tko je on u stvari i tko je Onaj kojemu je najvažnije ugađati!


Sangvinike treba visoko cijeniti kao članove obitelji, organizacije ili vjerske zajednice. Oni daruju sebe, velikodušni su, surađuju i puni su ljubavi. Kad ga bude motivirala ljubav prema Kristu i pažnja na duhovnomu izgrađivanju, sangvinik će, dok bude širio Kraljevstvo i privodio druge duše Kristu, pokazati veliku energiju, osjetljivost i živost.

FLEGMATIK

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9)

Flegmatici su suzdržani, razboriti, razumni, misaoni, uljudni i pouzdani.

Njih nije lako uvrijediti ili razgnjeviti, a u njihovu govoru nema živosti i pretjerano puno riječi. Vjerni su i odani, tolerantni i rado pružaju potporu. Imaju prikrivenu željeznu volju, što se često previđa zato što su toliko ugodni ljudi. Imaju dar raspršiti napete situacije. Flegmatici su izvrsni diplomati i vojni stratezi. Odlični su vatrogasci, policajci, vojni časnici. Ističu se u profesijama u kojima je bitno ostati miran pod pritiskom.


Ako ste flegmatik, dobra je vijest da nećete morati pohađati tečajeve obuzdavanja gnjeva! Potrebno je mnogo toga da bi se flegmatika razljutilo. Oni su poznati po ležernoj naravi. Imaju puno zdrava razuma i psihički su uravnoteženi. U govoru i pismu obično su jasni, koncizni i promišljeni. Izvrsni su slušatelji i puni empatije za druge ljude. To su prijatelji koji pružaju potporu, strpljivi su s teškim ljudima i u teškim situacijama i uvijek obzirni. Prihvaćaju tradicije i pravila te neće “pružati otpor sustavu”. Mogu upravljati birokratskim sustavom ili sustavom u kojemu je hijerarhija jasno uspostavljena.

Međutim, oni ne vole sukob ili suprotstavljanje. Od našega najstarijeg sina, flegmatika, nedavno se tražilo sudjelovanje u školskomu natjecanju u debati. Što će napraviti flegmatik koji ne voli sukobe ako mu ocjena ovisi o raspravi s nekim protivnikom? Rezultat je bio gotovo komičan. Njegov je protivnik započeo riječima: “Držim da uporaba alkoholnih pića treba biti dopuštena osobama koje imaju najmanje 21 godinu zato što bi mlađi od te dobi bili neodgovorni.” Naš je sin odgovorio: “Slažem se s tobom, ali mislim da bi se ta dob trebala pomaknuti na dvadeset dvije godine. Te bi osobe bile još odgovornije.” Njegov je siroti protivnik ostao bez riječi.

Na poslu su flegmatici pouzdani, točni i uredni. Oni mogu unijeti sklad u gotovo svaku skupinu. Introvertiranost flegmatika, kombinirana s važnošću koju pridaju odnosima, privlači osobe ovoga temperamenta apstraktnim ciljevima kao što su ljubav, domoljublje, religija i lojalnost.

Oni su, međutim, nerado vođe. Više vole posao koji pruža sigurnost nego li onaj koji je zahtjevan i s visokim postignućima. Mnogi flegmatici postaju učiteljima. Privlačna im je rutina i sigurnost toga posla, a i dobro su opremljeni strpljivošću za rad s djecom. Inženjerstvo, znanost, strojarstvo i stolarstvo također su dobra područja za flegmatike koji su usmjereni na detalje. U vjerskome životu govorilo se da su monasi, koji su marljivo stvarali iluminirane rukopise, bili flegmatici.

13532874_10154266482972748_531584162838034526_n

Zbog suzdržane naravi, flegmatike se katkada optužuje da nisu prodorni ili da im nedostaje oduševljenja i spontanosti. Budući da im je težnja ugađati i da po svaku cijenu žele izbjeći sukob, oni mogu postati previše pomirljivima. Katkad su toliko pomirljivi da se čak ima dojam kako i ne znaju koje su njihove vlastite želje!

Za razliku od sangvinika čija je značajka privlačenje stvari (drugi ljudi, iskustva, novosti i materijalni predmeti), flegmatik je poznat po tome što izbjegava stvari: konflikte među ljudima ili zahtjevan fizički rad ili umno naprezanje. Flegmatik bi mogao udovoljiti pritisku svojega vršnjaka ili nekoga jednakog položaja na poslu samo kako bi sačuvao mir ili izbjegao sukob (i na taj način može biti nadvladan), dok sangvinik prirodno teži biti tamo gdje je u društvu njemu ravnih najžešće.


Dok se kolerik mora obuzdavati, flegmatik (čiji je temperament dijametralno suprotan kolerikovu) se mora pobuđivati. Kolerik je strastven; flegmatik miran. Flegmatikova suzdržanost može ostavljati dojam nezainteresiranosti.


Flegmatik će pokazivati takav izravan, znanstven, nepristran i realističan pristup u radu i u proučavanju. Oni koji su intelektualno nadareni mogu postati velikim učenjacima i znanstvenicima i njihove će analize biti objektivne i nepomućene strastima bilo sangvinična, bilo kolerična temperamenta (koji će vjerojatno donositi zaključke naprečac ili ostvarivati vlastite skrivene namjere). Takva nepristranost može biti korisna u znanstvenomu radu dopuštajući flegmaticima provođenje bezbrojnih sati pozorno ispitujući i analizirajući neko znanstveno istraživanje, ali će biti frustrirajuća u nekomu odnosu. Međutim, kad flegmatik bude potaknut na postizanje nekog cilja ili ostvarivanje nekog ideala, on će biti nepokolebljiv i ustrajan.


U duhovnomu životu, flegmatiku može biti puno lakše prihvatiti doktrine i učenja Crkve te on možda ne će biti toliko sklon, kao što bi to možda bio kolerik, prepirati se s učiteljstvom. Poslušan i kooperativan flegmatik može prihvaćati učenja Crkve bez provjeravanja pa će ga se možda morati poticati da svoju vjeru internalizira i personalizira. Dobar odnos sa svećenikom, kapelanom za mlade ili čak duhovnim vođom pomoći će flegmatiku preuzeti aktivnu ulogu u apostolatu Crkve. Ne bude li flegmatik uvidio koliko je neophodna njegova osobna suradnja, mogao bi završiti tako što će samo grijati klupu u crkvi nedjeljom i tako što nikada ne će istinski prigrliti svoju krsnu obvezu – pomagati u širenju kraljevstva Božjega.

Izvor prijepisa: (“Temperament”, Art i Laraine Bennett/Bitno.net) uz moje gramatičke intervencije

Vrste osobnosti – introverter ili ekstroverter?

Prije dvije godine napreskokce prolistah knjigu “Temperament” autora Arta i Laraine Bennett.

Knjiga govori o temeljnim tipovima osobnosti (temperamenta=naravi) koje su proučavali i imenovali još antički filozofi.

srce-introvertera-scienceofpeople
Srce introvertera smišljeno od strane introvertera, Scienceofpeople.com

Neke osnovne činjenice vjerojatno znate, ali možete pročitati knjigu ili bar ove članke kako biste naučili nešto o sebi i vidjeli kako sva četiri tipa naravi mogu funkcionirati u životu te svoje karakteristike iskoristiti za duhovni i emotivni (psihički) razvoj.

Napominjem i sljedeće: nemojte se previše zamarati i definirati. Jednako tako, nisam pretjerani ljubitelj pojednostavljenih psiholoških prikaza i self help literature.

Ova klasifikacija ima i biološku podlogu koja nije bila u fokusu knjige pa ću ja dodatno iznijeti biološke osnove.

Biologija kod ekstrovertera

Za ekstrovertera je važan transmiter dopamin koji ima kraći put u mozgu od drugog transmitera.

Dopamin djeluje na dijelove mozga gdje su smješteni receptori za opažanje vanjskih procesa. Zato ekstroverter crpi snagu iz okruženja.

Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, stražnjem talamusu, amigdali te dolazi u područje motoričkog korteksa zaduženog za voljne pokrete.

neurotransmiter-dopamin-ektroverter
Prijenos podražaja kod ektrovertera, crew.co

Biologija kod introvertera

Za introvertera je važan transmiter acetilkolin koji ima dulji put kroz mozak.

On prolazi kroz puno više dijelova i to kroz dijelove zadužene za prisjećanje (hipokampus), govor (Broca područje), planiranje i rješavanje problema (prednji čeoni riježanj, frontalni korteks). Zato introverter crpi snagu iz svoje nutrine.

Prijenos podražaja ide iz leđne moždine prema hipotalamusu, prednjem talamusu, Broca području, prednjem čeonom riježnju, hipokampusu te naposlijetku dolazi do amigdale.

neurotransmiter-acetilkolin-introverter
Prijenos podražaja kod introvertera, crew.co
TIPOVI EKSTROVERTERA
TIPOVI INTROVERTERA

Ono što je još bitno napomenuti je da je čovjek (osoba) presloženo biće da bi bio u potpunosti jedan od ta četiri tipa. Najvjerojatnije je osoba spoj tipova osobnosti, iako mu je jedan temperament sigurno dominantniji od drugih – nekome možda i u jako visokom postotku.

Također, pravu narav može biti teško prepoznati ako je na nju čovjek naslagao obrambene mehanizme ili je trenirao sebe kako bi ispravio svoje negativne karakteristike (npr. introverter koji radi u prodaji; kolerik koji uči kako uvažavati tuđe mišljenje; sangvinik koji radi na imanju čvršćeg stava…). Doživljene traume i druge životne okolnosti također utječu na promjenu naravi.

Razlika između temperamenta i karaktera

Potrebno je istaknuti i da temperament (narav) nije isto što i karakter.

Temperament je ono kakvim se rodimo, što nam je Bog dao pa je netko zapaljive, a netko mirnije naravi, netko je preentuzijastičan da bi mogao biti diplomat, a netko je sklon maštanju pa ga ne zanima analitika.

Karakter je ono što se izgrađuje moralnim normama, dogmama, vjerom, radom na sebi, željom da se postane najbolja verzija sebe. Drugim riječima, karakter su vrline i krijeposti osobe koje je osoba preuzela (izgradila) i naslanja se na duhovnu nadgradnju. Karakter ili potvrđuju integritet ili nedostatak integriteta osobe.

Nadalje, mislim da je za bolje razumijevanje je li osoba intro ili ekstroverter bitno i to kako osoba puni svoje baterije.

I introverteri vole ljude, ali im je osjetno i bezuvjetno potrebna samoća kroz koju pune svoje baterije zbog svojih karakteristika i sklonosti (promišljanje, introspekcija, proučavanje, osluškivanje, kontemplacija, molitva). Introverter treba odmor od događaja i ljudi.

Za razliku od njih, ekstroverteri pune svoje baterije kroz interakciju s ljudima te se oni odmore uz događaje s drugim ljudima.

Dio iz gore spomenute knjige

Jedna od primarnih razlika između temperamenata jest razlika između ekstrovertiranosti i introvertiranosti. Općenito govoreći, ekstrovert je onaj koji je obično usredotočen na izvanjsko okruženje (ljude i događaje) i s time nema poteškoća, dok je introvert obično usredotočen na svoj nutarnji svijet (misli i emocije) i u tom se svijetu osjeća ugodno.


Ekstrovertiranost označava širok spektar značajki uključujući, ali ne i ograničavajući se na to, i određeni stupanj stalne živahnosti, društvenosti, entuzijazma, lakoće druženja i interakcije s vanjskim svijetom.
Introvertiranost se odnosi na sklonost bivanja usredotočenim na nutrinu, suzdržan, sklon razmišljanju, manje srdačan, manje opušten u društvu i manje aktivan.

Primijetite da za označavanje ove konstelacije značajki upotrebljavamo termin ekstrovertiranost u psihološkomu smislu. Određenije rečeno, ta riječ ne znači jednostavno “otvoren” nasuprot riječi “stidljiv”. Mnogi introverti nisu stidljivi, premda bi više voljeli provesti mirnu večer kod kuće.

Oba temperamenta s najbržim reakcijama (kolerični i sangvinični), prvenstveno su ekstrovertirani. Oni su prije svega skloni djelovanju, a svoje reakcije na iskustva i misli izražavaju izvana. Oni su zapravo stalno svjesni onoga što se događa izvan njih i stalno reagiraju na to.


Ekstroverti obično više govore, nego što slušaju; gestikuliraju i prave facijalne grimase te prenaglašavaju i ponavljaju bit onoga što govore. Ekstrovert će često početi govoriti i prije nego li bude znao što misli o nekoj temi nadajući se kako će njegove misli, nakon što ih verbalizira, postati jasnijima i njemu samome i drugima.


S druge strane, kad se introvert (obično melankolična ili flegmatična temperamenta) suoči s nekom idejom ili iskustvom, njemu je potrebno vrijeme za obradu informacija. Dok ekstrovert obrađuje nove informacije još dok govori o njima, introvertu je potrebno vrijeme kako bi o novim informacijama razmislio, upio ih i usvojio.


Introverti su obično više usredotočeni na nutarnji svijet, samosvjesniji su, katkada se mogu doimati suzdržanima ili rezerviranima. Introvertiran nije isto što i “stidljiv” u uvriježenu smislu te riječi. Introverta se može smatrati stidljivim dok je dijete, ali on tu etiketu može skinuti sa sebe putem socijalnog sazrijevanja. Kao odrastao, on će možda biti duša društva, ali će ga to emocionalno iscrpljivati pa će vjerojatno više voljeti provoditi mirne večeri kod kuće. Unatoč tome, postoje introverti u raznoraznim vrlo društvenim, ekstrovertiranim profesijama: javni govornici, prodavači, komičari…

Stoga, bitna osobina za određivanje jeste li introvertirani ili ekstrovertirani nije smatraju li vas drugi ljudi stidljivima, već reagirate li na podražaje najčešće u sebi i pasivno (intoverteri) ili, kao što to ekstroverti čine, izvana i aktivno.

Izražavate li se lako (ekstrovertiran) ili s određenim poteškoćama (introvertiran)?

Imate li intenzivan nutarnji život (introvertiran) ili vrijednost tražite u svijetu izvan sebe (ekstrovertiran)?

Jeste li skloni rješavati konflikte razgovarajući o njima (ekstrovertiran) ili ste skloni internalizirati sukob pa u glavi ponavljate razgovore o njemu (introvertiran)?

Osjećate li da vas društvene interakcije jačaju i osvježavaju (ekstrovertiran) ili vas intenzivna društvena interakcija iscrpljuje (introvertiran)?

Smatraju li vas drugi ljudi toplom i srdačnom osobom (ekstrovertiran) ili govore da ste suzdržani i da se sporo zagrijavate (introvertiran)?