Ljubav i odgovornost

Ljubav kao krijepost (ljubav u etičkom značenju) (💪🔝) > ljubav u psihološkom značenju

Čovjek nije životinja. Nemojte dati da vas netko u to uvjeri svodeći ljubav samo na psihološki dojam i razinu.

Nemojte tražiti toliko malo kad je, da bismo dobili toliko puno, za nas umro i uskrsnuo Sin Božji. Tko može dati i razumijeti ljubav kao krijepost? Onaj čistog srca, osoba koja shvaća važnost odgoja i moralnih normi, ima karakter, vježba se u samodisciplini i ne oslanja se samo na svoje snage, nego crpi snagu iz molitve, sakramenata i odnosa s Bogom jer se tako volja usmjerava u pravom smjeru. “Volja ne podnosi da joj se nameće neki predmet kao dobro. Hoće sam izabrati i sama afirmirati jer je izbor uvijek afirmacija vrijednosti predmeta koji se izabire.” (“Ljubav i odgovornost”, IP II.) Ljubav kao krijepost -> što je veći osjećaj odgovornosti za osobu, veća je istinska ljubav.

Evo još malo teologije tijela. Naišla sam na ovaj kratki članak svećenika Michaela Slineya na engleskom.

 

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

Politika, stabilnost i #integritet 👪+🌉🔝😇

Ono što stalno ističem vezano za politiku, principe, odgoj, moral, a što mora rezultirati vjerodostojnošću, može se sažeti na sljedeći način:

Status quo “on krade, ali daje i ljudima” je status quo kriminala.

Stabilnost kažnjavanja poštenih i principijelnih koji ne žele igrati po pravilima kriminalnog statusa quo, nego su ga uzdrmali je stabilnost nagrađivanja nepoštenih stabilnim poslovima u tromom državnom sektoru.

Politička stabilnost kriminala, ortaka i hobotnice od najniže do najviše razine nije stabilnost kojoj treba težiti.

Stabilnost rođačkog kapitalizma i struktura je u Nebo plačući grijeh.

Deklarirani vjernik koji ne živi i ne radi po deklariranoj vjeri je sablazan.

Bezkarakterna i bezbožna stabilnost je moralna kaljuža.

Politička stabilnost bez odgoja je oportunitetni trošak situacijskog lopova.

Stabilnost kolektivne (ne)odgovornosti je stabilnost propalog poduzetničkog društva i propale države.

Stabilnost neimenovanja stvari i pojava pravim imenom je stabilnost nevjerodostojnosti i gaženja savjesti.

Stabilnost neizvršavanja građanske dužnosti glasanja je stabilnost neodgovornosti i mogućih izbornih manipulacija.

Stabilnost planskog razvoja samo jednog grada u državi koji živi kao država u državi s privilegijama za razliku od ostatka države je stabilnost “sve dođe na naplatu” i “sve se vraća, sve se plaća” (depopulacija).

Stabilnost koju osiguravaju predstavnici većine građana koji su samo deklarativni u stavovima s predstavnicima koji mrze tu većinu građana je stabilnost političke trgovine, nevjerodostojnosti, kriminala, nepotizma, demografske katastrofe, lijenih državnih zaposlenika i umirovljenika s 35 godina, vrijednih privatnih zaposlenika koji ni sa 60 godina ne mogu u zasluženu mirovinu, a koji financiraju one koji su s 35 godina otišli u mirovinu i one koji i ne traže posao ili rade na crno, a imaju zdravstveno preko burze za zapošljavanje. To je stabilnost fakultetski obrazovanih ljudi diplomiranih magna cum laude koji rade za 2.400 kn uz sve svoje sposobnosti, stabilnost poduzetnika koji imaju milijune (milijarde?) kuna duga koji se toleriraju oporezivanjem poštenih poduzetnika i za zrak koji dišu.

=

stabilnost zla ➡ stabilnost grijeha struktura

nema dobra i napretka s tom stabilnošću

O stabilnosti koga/čega pričamo?

(više…)