Na Veliku Gospu, odnosno na blagdan Marijinog Uznesenja na Nebo, bila sam u jednom od manjih marijanskih svetišta. Propovijed je bila dobra, nadahnjujuća i svećenik je radio poveznicu s čitanjem iz “Otkrivenja” i nekim kretanjima u društvu. Primijetila sam da svake godine na ovaj blagdan, s obzirom na čitanja, svećenici i biskupi dosta dobro i slično rade poveznicu s aktualnim društvenim kretanjima i temama.

Zanimale su me propovijedi biskupa održane u drugim svetištima i zanimalo me je, s obzirom na mnoge nemirne društvene događaje, što su biskupi naglašavali u propovijedima. Izmedu ostalih, zadržala sam se na propovijedi biskupa Puljića koji je “identificirao” način na koji zmaj danas napada ljudski rod, odnosno kako se u današnje doba relativizma odvija borba dobra i zla. Biskup Puljić je tu borbu, na neki način, povezao s teologijom tijela.

S obzirom da je zmaj nečisti duh i nema tijelo, njemu se gadi tijelo, gadi mu se rođenje svakog novog ljudskog bića i gadi mu se seks u braku jer to stvara novi život, još jednu sliku Božju. Upravo radi toga postavlja zamke čovjeku na području seksualnosti (gdje je čovjek posebno slab) poput abortusa, kontrole rasta stanovništva, kontracepcije, relativizacije važnosti seksa, odvajanja osjećaja i obveza od seksa, hiperseksualizacije djece koja dovodi do sve nižeg starosnog praga stupanja u spolne odnose i mnoge druge, a jedna od zamki je i rodna ideologija koja je ozakonjena u zdravstvenom odgoju i Zakonu o životnom partnerstvu.

Kada razmišljam o nečijem ponašanju, pokušavam uzeti u obzir životne okolnosti osobe i pokušavam to propitati kroz svoje stavove i moralne principe. Naravno da čovjeka oblikuju njegove životne okolnosti, događaji koje je proživio, odgoj, potpora, grupe u kojima se kreće i to je u potpunosti ispravno i normalno, ali ne možemo radi toga imati više istina. Istina je jedna, objektivna i ona se ne može, neće i ne treba promijeniti radi naših životnih okolnosti. Umjesto da čovjek mijenja Istinu i prilagođava je sebi, on se treba prilagođavati Istini, odnosno dopustiti da se Istina duboko upiše u njegovo srce, da načela, principi, odluke, zapovijedi Istine postanu naši.

U tom kontekstu gledam i zbivanja oko Zakona o životnom partnerstvu i uvođenju zdravstvenog odgoja. Žao mi je onih zastupnika koji su glasali za ovaj zakon te se nadam da će shvatiti zabludu, ali i ozbiljnost posljedica jer, iako posljedice neće biti odmah vidljive, one će biti pogubne i time gore. Mnogi će reći da nitko od tih zastupnika zapravo ne podržava istospolne osobe, nego im je to “profesionalni zadatak” i da ih boli briga za njihova prava. To je tek najgore jer ima ljudi kojima je istinski stalo do njih i koji neće zlo i pogrešno ponašanje nazivati dobrim samo zato što netko tako živi, nego će mu pomoći da pronađe i otkrije to dobro, da upozna svoje ljudsko dostojanstvo, da shvati da je jedinstven i vrijedan, ali da mora raditi na svojim obrascima ponašanja. Nažalost, ljudi, u ovom slučaju hrvatski zastupnici, nisu svjesni posljedica, odgovornosti i krivnje koju nose kada čovjek postupa protiv onoga što je upisano u njegovo srce, duh i razum, a to je jedna jednadžba:

Božji zakon=narativni zakon=prirodni zakon

Radi toga je potrebno moliti za političare, svjetske moćnike i gospodarstvenike da donose ispravne odluke te da uvijek služe Istini i naravnom zakonu koji jedini istinski služi čovjekovom dobru, napretku i razvoju.

Do čitanja 🙂 …