Zanimljivo mi je kako se često puta marketinški stručnjaci iz raznih reklamnih agencija zaigraju pa na različitim “brainstorminzima”, pod navalom kreativnosti, odluče da bi sljedećom reklamnom kampanjom mogli sablazniti, šokirati javnost. Ono što me u toj situaciji fascinira je nekoliko stvari:

1. Promašaj ciljne skupine – marketingaši su toliko usmjereni na šokiranje javnosti, da su zaboravili da su i njihove ciljne skupine dio te “šokirane” javnosti, odnosno zaborave tko je njihova ciljna skupina

2. Doza ukusa/neukusa – u osmišljavanju taktike i priče kojom će se šokirati javnost, stručnjaci zaboravljaju na granicu ukusa/neukusa

3. Kriva motivacija – često su reklamne kampanje potaknute krivom motivacijom pa tako neke reklame ismijavaju dominantne vrijednosti u društvu: vjeru, obitelj, brak, međuljudske odnose i dr., a koje se prikazuju kao puritanizam, zaostalost ili nazadnost. Zašto mislim da je to kriva motivacija? Zato što neki marketingaši polaze od pretpostavke da je društvo puritističko i nazadno pa ga oni svojim reklamnim kampanjama trebaju “prosvijetliti”, unaprijediti, a da bi to postigli, moraju šokirati. Upravo tu naprave glavnu pogrešku jer se ne radi o tome da je društvo puritističko, da ne zna za humor i zabavu. Radi se o ukusu i neukusu, poštovanju i poznavanju vlastite ciljne skupine. Budimo realni, javnost u današnje vrijeme ništa ne može šokirati samo radi šokiranja, odnosno javnost funkcionira po principu “očekuj neočekivano”, ali je itekako može odbiti neukus, nepoštovanje vjerskih, moralnih i društvenih osjećaja, nametanje novih, “naprednih” ideala i ponašanja, a to je kontra učinak.

Danas sam vidjela novu Iskonovu reklamu “Baby boom” koja je dio njihove jesenske kampanje. Na prvu, reklama ne izgleda strašno ni problematično, odnosno nema nikakvih eksplicitnih scena, ali kad se analizira sadržaj i poruka, dobiva se drugačiji odgovor.

Ukratko, reklama prikazuje ženu koja izlazi iz kupaonice s tri testa za trudnoću. Vani je čeka muškarac i sva tri testa pokazuju pozitivni rezultat na trudnoću. Tada se prikazuje soba puna djece i tekst :”Kada nema ništa na televiziji, svašta se može dogoditi.”  Naravno, i muškarac i žena imaju katastrofični izraz lica, kao da su primili najgoru moguću vijest.

Neću se praviti glupa niti naivna i reći da jedan od reklamnih ciljeva nije mijenjanje stavova i uobičajenih normi ponašanja te promoviranje “nečega”, neke ideje, oblika uređenja, ponašanja ili sl. koji bi, nakon nekog vremena, trebali postati normalni i prihvatljivi. Poznato je koliki utjecaj na ljudsku psihu ima “ispiranje mozga”  reklamama koje, uz proizvod, nameću i poglede na život. Možda su upravo zato u reklamnu kampanju trio paketa informacijske tehnologije ubačene i promovirane sljedeće poruke:

1. Ljudi će u slobodno vrijeme uvijek izabrati TV.

2. Nešto se može dogoditi samo kada nema ništa na televiziji.

3. Ljudi će i trebali bi između televizije i seksa, uvijek izabrati televiziju, a seks samo kada nema ništa na televiziji.

4. Djeca su nepoželjni nus proizvod braka/veze/odnosa. Oni su ono “svašta” što se može dogoditi kada nema ništa na TV-u, što znači da, dokle god na televiziji ima nešto zanimljivo, djeca nisu poželjna, a smetnja su i inače jer su najveća moguća tregedija, a ne smisao braka ili nekog odnosa.

5. Cilj svakog ljudskog odnosa je televizija jer televizija je Bog, dijete, prijatelj, smisao života, izlika za debljanje, vrhunska zabava, zamjena za sve.

6. Umjesto da s ponosom, srećom i ljubavlju stvarate nova ljudska bića, pretvorite svoj TV i televiziju u djecu pa se nećete morati zamarati kompliciranim međuljudskim odnosima. Sjednite ispred TV-a, budite sebični i pustite mašti na volju.

Reklama me ne šokira zato što netko promovira nešto što je u suprotnosti sa mojim uvjerenjima, pogledima, moralom i sl. jer se svatko ima pravo zalagati za neku svoju ideju, ali me šokira neukus i nepoznavanje vlastitih ciljnih skupina te općenito javnosti. Šokira me što, iako svatko ima pravo na svoj stav i razmišljanje, nameće vlastitu ideologiju kao nešto pozitivno i ispravno. To je pogreška koja uvijek rezultira štetnim rezultatima za onoga koji je naručio reklamu (primjer: TELE2 -Gregor, plakati Shoostera). Bar još uvijek i dok ima ljudi koji će reagirati u zaštiti pravih vrijednosti.

Do čitanja,

🙂